Ugledni riječki gitarist i skladatelj Damir Halilić Hal objavio je dvostruki CD »50«. Radi se o luksuznom izdanju koje zadovoljava visoke estetske kriterije. Primjerice, naslovnicu albuma kao i unutrašnjost krase fotografije Alana Messera, dobitnika Grammyja i fotografa koji je zabilježio povijest popularne glazbe u posljednjih 40-ak godina fotografirajući ikone poput Beatlesa, Stonesa, Doorsa, Deep Purplea, Dylana, Eltona Johna… Njegove fotke bile su na naslovnicama najpoznatijih glazbenih magazina i novina kao što su Rolling Stone, Uncut, Melody Maker, New Musical Express i drugih, a krase i više od 850 naslovnica i unutrašnjosti albuma, uključujući one zvijezda kao što su Johnny Cash, Stevie Ray Vaughan, Crusaders, Elton John, Joe Walsh, Judast Priest, George Harrison, Waylon Jennings, Willie Nelson i drugi.

Sadržaj prvog CD-a nastavak je priče započete s prošlim više nego uspješnim albumom »Mare nostrum« (Porin 2014), a glazba koju je nemoguće žanrovski kategorizirati najpribližnije se može opisati kao ozbiljnu glazbu isprepletenu elementima drugih stilova i formi kao što su flamenko, etno, jazz, blues, tradicijska glazba, pop… Taj materijal je snimljen u Teldex studiju u Berlinu i Sun Records studiju u Pragu, a producenti su bili Jorg Surrey i Michal Senbauer. U proteklih godinu dana skladbe s ovog CD-a zaživjele su na europskim pozornicama – na nastupima u Berlinu, Pragu, Budimpešti, Varšavi, Rimu, Milanu, Krakovu, Ljubljani… Na drugom CD-u Hal se predstavlja kao kantautor, a u realizaciji su mu najviše pomogli producenti Neno Belan, Robert Fisher i Igor Karlić. Autor video spotova, koji su također uvršteni na ovo izdanje, redatelj je Igor Modrić, Halov najbliži suradnik koji je režirao više od 450 video spotova u rangu od zvijezda do nepoznatih izvođača što je rekord na domaćem tržištu. Spotovi su snimani u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci ali i tijekom turneja, snimanja i nastupa u Pragu, Berlinu, Londonu, Varšavi, Krakovu…

House verzija

Što glazbu na ovom albumu čini posebnom?

– Album »50« sve je samo ne standardan diskografski uradak. Primjerice, Belana javnost uglavnom prepoznaje kao pop zvijezdu ali oni koji ga dobro poznaju znaju da se izvrsno snalazi u studiju u ulozi producenta i tonskog snimatelja, a osim toga ima dobro opremljen studio u koji stalno ulaže. Rober Fisher je profesionalni DJ i producent koji je napravio i dvije house obrade gitarističkih skladbi s prvog CD-a. Naša suradnja je počela kad mi je prije nekih godinu dana prišao želeći obraditi neku od mojih skladbi da bi se najprije »nasukao« na skladbu »Mare Nostrum« s prethodnog albuma. Kad sam već mislio da će to biti nemoguća misija, na dan kad sam dobio snimke iz Praga Fisher mi je rekao da bi želio probati s nekom drugom skladbom pa sam mu dao upravo pristigle trake »Warszawe« i u roku od par tjedana napravio je izvrsnu house verziju te skladbe pa smo nastavili suradnju.

Poznati ste po vlastitom pristupu. Kako ste ga ostvarili, posebice kroz projekt »Moć gitare«?

– Audiovizualni koncertni nastupi pod nazivom »Moć gitare/The Guitar Power« najbolji su pokazatelj tog pristupa, a radi se o inovativnom i originalnom projektu u svom fahu. Na tim nastupima, koji su podržani video projekcijama, audio i video komponenta su sinhronizirane. Prateći signal iz monitora mogu ostvariti tu interakciju zvuka i slike. Osim toga, nakon snimanja prošlog albuma »Mare Nostrum« u Londonu smo, u produkciji legendarnog BJ Colea, počeli koncertno rabiti istu metodu korištenu prilikom snimanja tog CD-a, a radi se o tzv. prirodnom chorus efektu pri čemu se fuzionira zvuk live gitare s posebno pripremljenim matricama. Rezultati ovog koncepta su fantastični. Primjerice, samo s klasičnom gitarom mogu svirati i u bučnim klubovima pri čemu je nebitno sviram li čak i na »grupnjacima« okružen glasnim rock bendovima. Možete li zamisliti gitarista koji izvodi djela poput »Sjećanje na Alhambru«, »Asturias« ili neko drugo djelo iz »ozbiljnog repertoara« u takvim uvjetima? Sigurno ne. Međutim upravo to radim, a nastupi diljem Europe u proteklih godinu-dvije samo potvrđuju učinkovitost »Moći gitare«. Naravno, postoje i slabe točke ovakvog pristupa ali to se odnosi na tehničku uvježbanost koja mora biti na visokoj razini, inače se stvar raspadne u trenutku. Bilo je i slučajeva kad je stvar zaštekala, kad se pojavio neki tehnički problem, pa jednostavno nastavim koncert na standardan način, ali kad je »Moć gitare« u punoj formi efekt takvog nastupa je izvanredan što se najbolje vidi iz komentara eminentnih svjetskih imena od kojih su mi brojni prišli nakon koncerta s pitanjima o čemu se tu radi.

Gitaristički arsenal

Koje sve gitare svirate?

– Na koncertima koristim različite vrste instrumenata kao što su klasična, akustična (steel string guitar), 12-žičana gitara i mandolina. To je također rijetka pojava jer, iako se radi o gitarama, tehnika sviranja je različita i zahtijeva drukčiji pristup.

Ne sjećam se da je netko drugi kod nas objavio skladbe za 12-žičanu gitaru solo, kakve imam na svim albumima, a različite tehnike sviranja ovih glazbala često fuzioniram što će najbolje izaći na vidjelo u knjizi s notnim zapisom za klasičnu gitaru koja je u planu za prvu polovicu naredne godine. Na novom albumu može se čuti cijeli taj gitaristički arsenal. Uvrstio sam skladbe za klasičnu gitaru preko onih u kojima se isprepleću tehnika klasične gitare s tehnikama karakterističnim za flamenco, električnu gitaru, jazz gitaru pa sve do sviranja trzalicom tj. flatpicking tehnika koja dominira na drugom CD-u.

Zašto ste odlučili i pjevati na ovom albumu?

– Na drugom CD-u ovog albuma predstavljam se kao kantautor što znači da sam većinu skladbi i otpjevao uz to što sam autor glazbe i teksta. Ne umišljam si da sam pjevač nego sam jednostavno ovaj puta neka svoja razmišljanja izrazio ne angažirajući druge pjevače kao što je to bio slučaj na prethodnim izdanjima. U tom kontekstu pjevanje je isto toliko bitno kao i u slučaju izvođača kao što su Đorđe Balašević, Arsen Dedić ili Neil Young, Bob Dylan itd. Ne želim raditi usporedbe s navedenim glazbenicima nego želim reći da je njihov rad puno više temeljen na brojnim drugim faktorima nego na pjevačkoj vještini.

Gašenje festivala

Zašto ste nakon više nego uspješnog desetogodišnjeg djelovanja prestali organizirati Hal’s All Star Guitar Festival koji je stekao svjetski ugled?

– Nisam se želio baviti organizacijom ali to se jednostavno dogodilo i došlo do toga da sam danas umjetnički ravnatelj čak tri međunarodna festivala, a svi spadaju među vodeće i najprestižnije u Hrvatskoj u svom fahu, s napomenom da su Kastav Blues Festival i BIG Festival (Baška International Guitar Festival) preživjeli krizu i funkcioniraju relativno stabilno dok je Hal’s All Star Guitar Festival jednostavno ugašen. Kako to izgleda u praksi dovoljno govori činjenica da sam dobar dio novca zaređenog na brojnim nastupima diljem Europe u proteklih godinu dana utrošio plaćajući račune festivala jer Grad Rijeka jako kasni s proračunskim sredstvima namijenjenim festivalu pa tako dolazimo do paradoksalne situacije da netko tko očito uspješno funkcionira na internacinalnoj sceni financira neuspješno društvo i neučinkovit sustav.

Zašto je taj festival toliko važan?

– Na tom su festivalu u proteklih deset godina nastupili najveće svjetske zvijezde i uglavnom vodeći predstavnici svojih zemalja, dobitnici najprestižnijih nagrada kao što su Grammy ili Brit Awards da i ne spominjem domaće izvođače od kojih su gotovo svi dobitnici najprestižnijih hrvatskih nagrada i svi redom imaju međunarodne karijere. Tu su nastupili i autori globalnih hitova i isti oni izvođači koji nastupaju na najprestižnijim svjetskim festivalima ovog profila čiji su budžeti nemjerljivo veći od našeg što ukazuje na to da je Hal’s All Star Guitar Festival organiziran s puno entuzijazma i volonterskog rada četrdesetak članova Udruge »Hal« među kojima su i eminentni umjetnici koje je struka promovirala među najbolje što ova zemlja nudi, a bez kojih bi takav festival bio neizvediv.

Na europskoj razini

Kako ste do sad uspijevali ostvarivati tako zahtjevne programe?

– Budući da neki od mojih najbližih suradnika dolaze is svijeta teatra, znam kako se kreću honorari isplaćivani primjerice u riječkom HNK Ivana pl. Zajca posljednjih godina pa će vam zvučati nevjerojatno da su globalnim zvijezdama poput Tommyja Emmanuela ili Martina Taylora koji između svih mogućih nagrada ima i odličje engleske kraljice, Dominica Millera koji je koautor Stingovih mega-hitova, Berniea Marsdena koji je suosnivač grupe Whitesnake i koautor svjetskih hitova poput »Here I Go Again«, da ne navodim dalje, HNK honorari čisti science fiction. Kompletna proračunska sredstva namijenjena ovom festivalu su u rangu polovice, trećine ili četvrtine jednog honorara koji se uredno isplaćuju u nekim institucijama koje isto tako crpe proračunska sredstva, a Grad Rijeka je ipak imao manifestaciju na visokoj razini za zaista minimalno uložena sredstava uz volonterski rad četrdesetak članova udruge. Da odvojim žito od kukolja želim otvoreno reći da u ovom slučaju ima i onih koji su prepoznali kvalitetu ovog programa i pomogli u realizaciji pa se i ovim putem zahvaljujem gradonačelniku Obersnelu i Sandri Vujović, savjetnici za glazbenu djelatnost pri Gradskoj upravi za kulturu. Oni su dali svoj konkretan doprinos tome da Rijeka dobije festival koji je programski i organizacijski potpuno u razini istovjetnih manifestacija u Europi i svijetu što mogu potvrditi svi dosadašnji sudionici.

Kako objašnjavate tu situaciju?

– Objašnjenja koje možete dobiti iz poglavarstva o tome da isplata kasni zbog toga što se proračun ne puni po planu možda mogu zadovoljiti Mickeya Mousea & Co. ali svaki zdravorazumski čovjek će vam odgovoriti da je projektant proračuna očito krivo proračunao pa nije jasno zašto onda on ne snosi konzekvence za svoje pogreške. Ekipa prima dobre plaće da radi proračun, a kad zariba posljedice snosi netko drugi. Fenomenalno! Staljin bi bio ponosan! To će tako biti sve dok odgovorni ne osjete posljedice na vlastitom džepu što je jedini način da se otrijezne.

Kako se snalazite u ovom trenutku?

– Zahvaljujući mojem prijatelju Deniju Šesniću, prvenstveno kao ljetno izdanje Hal’s All Star Guitar Festivala nastao je BIG Festival. Sve ono što je bilo planirano s Hal’s All Star Guitar Festivalom napravljeno je u Baški pa uz koncerte i glazbene radionice imamo i izložbe i ostale sadržaje, a imena poput Ane Vidović, Stochela Rosenberga, Petera Fingera, Franca Moronea i druga dovoljno govore o kvaliteti programa. Postoji mogućnost da »preuzmem« i Festival gitare u Kastvu što ovisi o odlukama Udruge KKL-a i Grada Kastva. U slučaju pozitivnog odgovora uvjeren sam da mogu značajno pridonjeti  unapređenju ovog festivala kako u programskom tako i u organizacijskom smislu.