I u Rijeci je publika krojila set listu izvikujući svoje želje, kojima je raspoloženi Watson spremno udovoljavao. I u Rijeci je publika itekako dobro poznavala njegovu pjesmaricu i refrene njegovih pjesama. I nije se stidjela to pokazati.
RIJEKA Možda se lako moglo dogoditi da distancirana riječka publika jednostavno ignorira legendarnog Teksašanina Dalea Watsona, koliko god on trenutačno bio aktualan na alternativnoj country sceni.
Moglo se dogoditi da ga pristojno primi, ali ništa više od toga. Moglo je ispasti da Rijeka ostane posve ravnodušna i na činjenicu da su kao predgrupa Watsonu nastupili izvrsni riječki country pioniri Crooks & Straights. Ne bi bilo prvi put.
Watsonova pojava i nije baš uobičajena za naše krajeve, a njegova glazba, koliko god bila zanimljiva i živopisna, nikad nije bila naročito popularna u našim krajevima. Uostalom, Rijeku volimo smatrati gradom rocka, pa čak i gradom punka, a što uopće svira taj Watson? Country!
Ništa od toga, srećom i po Rijeku i po Watsona, nije se dogodilo. O tome svjedoči pristojno popunjen Stereo koji je te subotnje noći doživio svoju veliku i prvoklasnu country inicijaciju. Watsonov koncert u Stereu, opet srećom, nije se razlikovao od većine ostalih koncerata što ih Watson već dva desetljeća svira drugdje po Europi.
I u Rijeci je publika krojila set listu izvikujući svoje želje, kojima je raspoloženi Watson spremno udovoljavao. I u Rijeci je publika itekako dobro poznavala njegovu pjesmaricu i refrene njegovih pjesama. I nije se stidjela to pokazati.
Tako je ispalo da su kičmu koncerta činile pjesme s recentnog Watsonova albuma »The Sun Sessions«, snimljenog u legendarnom Sun studiju u Memphisu, čime je Watson odao nesvakidašnju počast velikanima ranih dana rock and rolla, Elvisu Presleyju, Johnnyju Cashu, Carlu Perkinsu i Jerry Lee Lewisu, koji su snimali na istom mjestu.
No zaslugom angažirane publike ostatak set liste ispunili su Watsonovi hitovi s njegovih 19 ranijih albuma, od kojih većina spadaju u klasike country glazbe.
I pritom je Watson zorno dokazao da nije tek sljedbenik gore spomenutih velikana, nego njihov istinski nasljednik, koji je usto svoju viziju countryja, rock and rolla i rockabillyja, jednom riječju americane, zainteresiranoj publici – a nepravda bi bila ovdje ne spomenuti i Watsonov fenomenalni The Texas Two, Chrisa Creppsa na kontrabasu i Mikea Bernala na bubnjevima – isporučio s nehinjenom ljubavlju, pažnjom i skoro punkerskom energijom.
Zaista dojmljivo.
