Koncert u Tvornici

Chinawoman: Nova zagrebačka kraljica melankolije

Davor Mandić

Prizvuk slavenske melankolije upakirane u osebujan kantautorski nastup očito dobro prolazi



ZAGREB Drugi zagrebački pohod kanadske kantautorice ruskih korijena Chinawoman, pravim imenom Michelle Gurevich, prošao je gotovo neočekivano dobro.


Pregrađena velika dvorana Tvornice kulture bila je skoro puna, što znači da je njen koncert ove subote došlo pogledati više od 500 ljudi. Tako izgleda da njen pomalo zbunjen i konfuzan nastup u veljači u klubu Željezničar nije odvratio zagrebačke hipstere od ponovnog poklanjanja ovoj novoj kraljici melankolije.


Pogubljena na stageu


Nježni zvukovi balada u kojima se jasno može čuti prizvuk Rusije, duboki vokal koji podsjeća na Tanitu Tikaram i specifičan odnos prema publici konstanta je obaju zagrebačkih nastupa, s time što je za ovaj u Tvornici Michelle ipak bila nešto pripremljenija na zavidan odaziv. Ujedno je i aranžmanski preradila neke pjesme, napunivši zvuk matricom i prilično ubrzavši neke pjesme. »Russian Ballerina« je u kontekstu Michelline usporene priče zvučala gotovo kao rave.




No Michelle i dalje ne izgleda kao da je spremna na velike koncerte i takvu pažnju publike. Naviknuta na mračne berlinske klubove u kojima nema prevelike euforije, Michelle je često izgledala pogubljena na stageu, gestikulacijom smirujući strasti koje bi se ponekad pojavile u auditoriju.


Bilo je to jasno već na drugoj pjesmi, »Aviva«, na koju je publika razdragano reagirala. Kako je koncert odmicao, Michelle se ipak malo opustila pa se na »I’ll Be Your Woman« čak i pomicala po pozornici.

Putokaz za budućnost


No možda je baš sva ta zbunjenost i usporenost ono što hipsteri vole umjesto klasičnih front(wo)mana koji sigurni u sebe gospodare stageom. Kako bilo, na zagrebačkom koncertu čulo se dosta lijepih balada s dva Michellina indie albuma koji svoj uspjeh zahvaljuju servisima poput YouTubea, ali i vidjelo zavidnog multiinstrumentalizma.


Prateći Michellin bend, muški dvojac se zajedno s njom nekoliko puta rotirao na instrumentima na stageu, pokazavši praktički da svo troje znadu svirati gotovo sve od ponuđenog – od bubnja, preko raznih gitara do klavijatura.


To je ipak samo tehnički aspekt, ono što je važnije, a može biti putokaz i promotorima indie koncerata u Zagrebu, prizvuk slavenske melankolije upakirane u osebujan kantautorski nastup ovdje očito dobro prolazi.