Pijanistica, orguljašica, skladateljica, aranžerka i voditeljica jazz orkestra Carla Bley nastupit će 5. će lipnja sa svojim triom u Zagrebačkom kazalištu mladih, na trećem koncertu ovogodišnjeg Vip Zagreb Jazz festivala koji će u svojem jubilarnom, desetom izdanju tijekom cijele godine predstaviti petnaestak uglednih svjetskih jazz glazbenika.

Kao pijanistica Carla Bley ostvarila je suradnje s glasovitim jazzistima , među ostalima s Michaelom Mantlerom, Philom Woodsom, Johnnyjem Griffinom i Charliem Hadenom, ali i uglednim glazbenicima drugih stilova kao što su Alex Balanescu, Jack Bruce i Robert Wyatt. Vodi vlastite sastave i orkestre u kojima sviraju najznačajniji glazbenici suvremena jazza, s kojima je snimila brojne albume. U duu i drugima kombinacijama ustrajno svira s bas gitaristom Steveom Swallowom s kojim ostvaruje gotovo telepatsku komunikaciju.

Telepatska iskustva

Često nastupa s triom, u neuobičajenoj formaciji u kojoj uz nju i Swallowa već dvadesetak godina svira britanski sopran i tenor saksofonist Andy Sheppard. Njih dvojica su članovi i drugih njezinih sastava i orkestara. Trio, koji izvodi njezine skladbe, poznat je po osebujnom zvuku te profinjenom, komornom jazz pristupu, a Carla Bley u toj fomaciji u potpunosti može izraziti svoje pijanističko umijeće, kao i svoj avanturistički duh, želju sa slobodnom improvizacijom i spontanom komunikacijom. Prošlogodišnji album »Trios« dobio je sjajne kritike, a kritičari su bili jednoglasni u ocjeni da Carla Bley trio nikad nije svirao bolje.

   Zašto ste odlučili utemeljiti trio bez bubnjara?

   – Kad sam utemeljila ovaj trio jedino sam znala kakvu glazbu želim svirati s Andyjem Sheppardom i Steveom Swallowom. Nisam razmišljala o njihovim glazbalima – na umu su mi bile jedino njihove glazbene osobnosti. I sama sam bila iznenađena kad sam shvatila da imam trio bez bubnjara.

   Kako, nakon niza godina što svirate zajedno, ostvarujete spontanost i intuitivne interakcije?

   – Kako je vrijeme prolazilo u toj smo se suradnji osjećali sve bolje i bolje, te smo sve lakše ostvarivali takav pristup i spontane glazbene razgovore. Svakome se to događa nakon dugogodišnje suradnje. Kad imamo dobru večer to je predivan osjećaj, a kad večer nije jako dobra, što se srećom rijetko događa, osjećaj je manje divan, ali nikad ispod razine na kojoj zajedno s publikom uživamo u glazbi.

   Sa Steveom Swallowom često ostvarujem telepatsku razmjenu glazbenih zamisli, a on ima slična telepatska iskustva s Johnom Scofieldom. Budući da dugo sviraju zajedno, poznaju se u dušu i znaju što će koji učiniti u kojem trenutku.

   Dobra suradnja je važna i zbog putovanja. Ne bih htjela ići negdje bez njega. On me podržava, temelj je moga zvuka. Sve se zasniva na njemu. On je temelj građevine na kojoj zajednički radimo.

Povratak izvorima

Kako ste vaše stare skladbe, koje ste pisali za razne formacije i glazbenike, prilagodili izvedbama s ovom triom?

   – Skladbe koje sam uvrstila na album »Trios« već su duže vrijeme na našem repertoaru. Zamisao je bila snimiti izvedbe skladbi u kojima se najbolje osjećamo i dokumentirati trenutno stvaralaštvo trija. U najviše slučajeva moj se postupak nije svodio na prilagođavanje tih skladbi novom kontekstu. Skladala sam ih uz glasovir i tek tada orkestrirala za razne ansamble. Reorkestracijom tih djela za izvođenje u triju ona se obično vraćaju u stanje blisko izvornom obliku i prvobitnim zamislima.

   Kako je bilo surađivati s producentom Manfredom Eicherom, utemeljiteljem kultne diskografske kuće ECM?

   – Bilo je to najugodnije iskustvo. Na snimanju albuma »Trios« prvi put nisam imala svoje prste u produkciji. Budući da sam bila oslobođena te odgovornosti, za mene je to bilo veliko olakšanje. To je imalo pozitivan učinak na moje izvedbe i ugođaj u studiju. Naime, Manfred je osebujan. Drukčiji je od svih ostalih. Ustraje na vlastitu pristupu. Drago mi je da sam ga upoznala. Sretni su glazbenici koje on cijeni.

   Među njima su neki od najvažnijih svjetskih pijanista poput Keitha Jarretta i Chicka Coreae. Zašto ste vi odlučili postati pijanisticom?

   – Oboje mojih roditelja bili su pijanisti. Kao mala djevojčica mislila sam da svi ljudi sviraju klavir. Ja sam ga počela svirati prije nego što sam prohodala.

   Zašto ste odlučili svirati upravo jazz?

   – U tinejdžerskoj dobi s jazzom me upoznao stariji brat moje bliske prijateljice s kojom sam išla u istu školu. Prvi jazz glazbenik kojeg sam ikad slušala bio je Lionel Hampton. Odmah sam se zaljubila u njegovu glazbu. Kao dvadesetogodišnjakinja odlučila sam biti skladateljica jazz glazbe. Još godinama poslije toga nisam imala pojma želim li možda i svirati jazz glazbu. Toga nisam postala svjesna sve dok nisam shvatila da ću, želim li da ju netko čuje, vlastitu glazbu morati izvoditi sama.

   Kako gledate na jazz glazbu u današnjem trenutku?

   – Jazz je danas zdrava, energetična i dalekovidna glazba, kao što je uvijek i bila.