Podrumske snimke iz 1967.

Bob Dylan i The Band: Preobražaj u podrumu ružičaste kuće

Denis Romac

Snimke iz Big Pinka vjerojatno su najslavniji, ali sigurno i prvi bootleg u povijesti popularne glazbe. Sad, 47 godina od nastanka, snimke napokon postaju dostupne u kompletnom obliku, na šest CD-ova



Doista nije bilo teško pretpostaviti kako će se kopanje po prebogatoj bootleg ostavštini Boba Dylana, a zasigurno je riječ o najpiratiziranijem izvođaču u povijesti popularne glazbe, prije ili kasnije zaustaviti na legendarnim snimkama nastalim u podrumu slavne kuće Big Pink u slikovitom Woodstocku kod New Yorka.


Termin bootleg koristi se u glazbenom svijetu kako bi se njime opisale snimke koje su objavljene ilegalno, bez dopuštenja izvođača i izdavača. Upravo snimke nastale u Big Pinku vjerojatno su najslavniji, ali sigurno i prvi bootleg u povijesti popularne glazbe. Dosad su objavljene u nekoliko različitih službenih i neslužbenih verzija, a sada, 47 godina od nastanka, slavne podrumske snimke napokon postaju dostupne u kompletnom, cjelovitom obliku, na šest CD-ova, kao 11. nastavak Dylanove službene bootleg serije, objavljene pod nazivom »The Bootleg Series Vol. 11: The Basement Tapes Complete«.   

Nerazriješene okolnosti


Sve okolnosti u kojima su nastale ove snimke nikad nisu do kraja razjašnjene i do danas plijene pozornost brojnih autora i novinara. Naime, Dylanovo povlačenje u osamu Woodstocka izravno je povezano s njegovim padom s motocikla koji se navodno dogodio u ljeto 1966., no taj je događaj obavijen je velom tajne. Ostalo je nejasno što se točno dogodilo tog srpanjskog jutra dok je Dylan na svom motociklu marke Triumph jurio prema kući svog pohlepnog i agresivnog menadžera Alberta Grossmana, dok se njegova tadašnja supruga Sara Lowndes, s kojom se u tajnosti oženio 1965. i s kojom će imati petero djece, vozila u automobilu iza njega.


Činjenica da je Dylan nakon nesreće proveo čak šest tjedana kod svog liječnika Eda Thalera sugerira ozbiljnost ozljeda, no sumnju budi podatak da je Dylan neposredno nakon nesreće odbio pozvati hitnu pomoć, te da ga je supruga Sara u automobilu po neudobnim seoskim putevima vozila do 80 kilometara udaljenog Dylanovog osobnog liječnika, iz čega se opet može zaključiti da te ozljede – govorilo se čak o ozljedi kralješnice – ipak nisu bile toliko ozbiljne.   

Ubrzo se, naime, pojavila špekulacija da je Dylan zapravo bio na odvikavanju od ovisnosti, što vjerojatno ipak nije točno, iako je Dylan u to vrijeme bio na amfetaminima. No bio je to period u kojem je Dylan upao u žrvanj glazbene industrije koji je prijetio da će ga potpuno samljeti.


Bilo je to vrijeme njegove nevjerojatne i za današnja mjerila potpuno neshvatljive hiperkreativnosti. U samo 14 mjesec i Dylan je objavio tri svoja po mnogima najbolja albuma – »Bringing It All Back Home«, »Highway 61 Revisited« i dvostruki »Blonde on Blonde« – a pritom je neprekidno nastupao, u Americi, Europi i po cijelom svijetu, jer njegov menadžer nije propuštao nijednu prigodu za zaradu.   

Puno godina kasnije Dylan je rekao da se nakon nesreće »probudio« i shvatio da radi za »sve te pijavice«, odlučivši da to želi prekinuti, tako da nije nemoguće da je Dylan vlastitu nesreću vješto iskoristio kao povod za povlačenje, odnosno za potpuni preokret. Tada je, naime, prestao javno nastupati, počeo je snimati drukčije, smirenije albume (»John Wesley Harding«, »Nashville Skyline«, »Self Portrait«…), živio je obiteljskim životom, a čak je promijenio i fizički izgled.


   Dylanovo novo razdoblje, u glazbenom smislu, započelo je upravo u podrumu kuće Big Pink. S članovima svog pratećeg sastava (koji će kasnije postati poznat pod imenom The Band), Dylan je proveo sate i sate sljedećih nekoliko mjeseci, svirajući i snimivši preko stotinu pjesama, vlastitih i tuđih, zaronivši pritom duboko u baštinu američke popularne glazbe.      

Prvi bootleg u povijesti


Naravno, ovdje stvari moramo staviti u njihov kontekst. U vrijeme kada Amerikom bjesne nemiri, kad je zemlju zahvatila studentska pobuna, a ulicama američkih gradova valjale su se masovne demonstracije protiv rata u Vijetnamu, kad je hipi revolucija bila na vrhuncu, a mnogi glazbenici upravo te 1667. godine snimaju svoje važne albume, Bob Dylan se svojevoljno povlači iz tog svijeta – u kojem je za njega bilo rezervirano istaknuto mjesto svojevrsnog predvodnika – kako bi u nekom podrumu u provincijskoj pastorali Woodstocka (koji u ovom slučaju nema puno zajedničkog s raskalašenim simbolom seksa, droge i rock and rolla), s prijateljima stvorio vlastiti glazbeni imaginarni svijet, ekscentričan i neobičan svijet koji je sezao do samih korijena popularne glazbe, ranog američkog countryja i bluesa, Dicka Justicea, Clarencea Ashleya, The Carter Family, Docka Boggsa, Blinda Lemona Jeffersona, Sleepyja Johna Estesa i mnogih drugih zaboravljenih glazbenih pionira. 


   Podrumske snimke Dylana i The Banda (Rick Danko, Garth Hudson, Richard Manuel, Robbie Robertson i Levon Helm), na kojima su zabilježeni neki od najopuštenijih i najrazbarušenijih trenutaka u dugoj Dylanovoj karijeri, otpočetka su izazivale neviđenu pozornost, unatoč skromnoj kvaliteti zvuka.



Dylanov izdavač medijima ovaj put nije dostavio promotivne primjerke novog izdanja uz apsurdno objašnjenje da time želi spriječiti njihovo kopiranje i neovlašteno distribuiranje, uputivši zainteresirane na preslušavanje putem streama. Tako je valjda najpiratiziraniji album i prvi bootleg u povijesti prešao zanimljiv put postavši na kraju i simbol borbe protiv piratizacije.



Najprije su sam Dylan i njegov menadžer Grossman poslali snimke 14 »podrumskih« pjesama zainteresiranim glazbenicima, što je u to vrijeme bio običaj, nakon čega su mnogi od njih imali hitove s pjesmama nastalim u Big Pinku: Peter, Paul and Mary, Ian & Sylvia, Manfred Mann, Julie Driscoll, Byrds, kao i The Band, čiji slavni prvijenac, naravno, nosi naziv »Music from Big Pink«.


   I, naposljetku, krajem šezdesetih u Kaliforniji se pojavljuje prvi bootleg u povijesti, dvostruki Dylanov album »Great White Wander«, na kojem je i sedam snimaka iz Big Pinka. Tek 1975. godine pojavljuje se i službeni dvostruki album »The Basement Tapes«, na kojem je 14 pjesama snimljenih tijekom sessiona u Woodstocku, ali ni to nije zadovoljilo apetit Dylanovih fanova. Na tom albumu izostavljene su mnoge pjesme za koje se znalo da postoje, budući da je u podrumu snimljeno više od stotinu pjesama, točnije 138.   

Zabava tek počinje


Deset godina kasnije otkrivena su još četiri sata dotad nepoznatih snimaka iz Big Pinka, koje su objavljene na peterostrukom bootlegu »Genuine Basement Tapes«, za koji se godinama mislilo da je njime kompletirana Dylanova eskapistička epizoda iz 1967. No taj je posao okončan tek danas, objavom šesterostrukog albuma »The Basement Tapes Complete«, na kojem su napokon, i to redoslijedom kako su nastajale, objavljene sve sačuvane snimke snimljene u Woodstocku, što ipak ne znači da će legendarni podrum kuće Big Pink sada odjednom prestati zaokupljati pažnju Dylanovih fanova i istraživača. Dapače. Zabava tek počinje.