Blitzkrieg Led Zeppelina porodio teški rock

To što su stvorili 1969. godine, Zeppelini su u godinama što su dolazile nadograđivali stekavši uskoro naziv bogova rocka, a zahvaljujući upravo ovim dvjema pločama na jednom od temeljnih kamena svjetske rock glazbe piše – Led Zeppelin 

Od Drugog svjetskog rata u vojnoj se terminologiji uvriježio pojam »blitzkrieg« iliti munjeviti rat, a vezan je uz one ratne operacije koje se izvedu iznimno brzo i ostvare neki značajan cilj. Taj se pojam često koristi i na drugim područjima kad se želi istaknuti brzina realizacije, a primijenimo li ga na povijesti rock glazbe, onda je upravo idealan za opis onoga što je tijekom 1969. godine učinila grupa Led Zeppelin.

 Naime, 1. siječnja te godine Zeppelini su još bili relativno nepoznata grupa bez ijednog albuma, a 31. prosinca iste te godine već su bili svjetska koncertna atrakcija kojoj je pred desetak dana objavljen već drugi studijski album zasjeo na prvo mjesto američke top ljestvice najboljih albuma, a prethodna je ploča do tog trenutka bila prodana u nekoliko milijuna primjeraka! Svijet je bio pokoren. Grupa koja do pred godinu i pol dana nije ni postojala, vladala je svjetskom rock glazbom. I to u trenutku dok se Beatlesi još nisu razišli, a Stonesi bili u naponu snage!  

 Manijački rad

No, kad se sve vezano uz njihov munjeviti uspjeh malo pobliže pogleda, onda postaje jasno da »blitzkrieg« nije bio rezultat sreće, već snažnih temelja, manijačkog rada, nedvojbene nadarenosti i, svakako, sreće da su se na istom poslu našla četiri međusobno različita čovjeka koji su sjajno djelovali kao ekipa. Slave i novaca možda i ne bi bilo da na čelu grupe nije bio Jimmy Page, briljantni gitarist koji je široj javnosti bio gotovo nepoznat, ali se na londonskoj rock sceni šezdesetih itekako dobro znalo za njega jer je kao studijski glazbenik svirao na brojnim velikim hitovima šezdesetih. Upravo na temelju tog znanja dobio je i poziv za rad u čuvenoj blues grupi Yardbirds koja se, nedugo po njegovom dolasku raspada, a Page odlučuje nastaviti te promijenivši ime grupe u New Yardbirds traži nove članove pri čemu najprije odabire iz studijskih snimanja znanog mu basista Johna Paula Jonesa, a na prijedlog prijatelja mjesto pjevača nudi mladom birmingemskom pjevaču Robertu Plantu koji ga uspijeva nagovoriti da s njim iz Birminghama dođe žestoki mladi bubnjar John Bonham Bonzo. Zahvaljujući ranijem ugledu grupe Yardbirds Page uspijeva u rujnu 1968. godine dogovoriti turneju po Skandinaviji, a tijekom tih koncertnih nastupa postaje više no očito kako su dva stara studijska majstora i dva mlada lava gladna uspjeha fantastična dobitna kombinacija.

Ako ste veliki Zeppelin fan, ili ako ih tek želite upoznati kroz ova dva albuma, najkvalitetnije rješenje je nabava početkom ove godine, upravo u povodu 45. godišnjice objavljivanja, remasteriranih CD-a i to u čak pet formata – standardni CD, deluxe 2 CD-a, standardna LP verzija, deluxe 3 LP verzija te super deluxe 2 CD+3 LP verzija koja nudi i prateću knjižicu te snimke s njihova koncerta u Parizu tijekom listopada 1969.

 Svaki koncert te turneje pravo je slavlje žestokog rocka, a brzo po povratku u Englesku u listopadu te godine odlučuju promijeniti ime u Led Zeppelin i snimaju u Olympic studijima – i to samo za 36 sati – prvi album! Ova brzina nije ništa čudno jer su, kako je i sam Page rekao, sve te pjesme svirali na koncertima pa je snimanje u studiju bilo vrlo brzo i jednostavno, a ploča je bila neka vrsta live albuma jer su većinu pjesama direktno snimili. U 1969. godinu Zeppelini ulaze turnejom po SAD-u i upravo tamo 12. siječnja dočekaju objavljivanje svog debitantskog albuma nazvanog »Led Zeppelin«. Ploča ide do 10. mjesta u SAD-u, a u Engleskoj nakon objavljivanja 31. ožujka dolazi do šestog mjesta. Svojim moćnim rock rifovima, nesputanom blues/rock energijom i do tada neviđenom glazbenom agresivnošću, svojevrsnim kontroliranim glazbenim kaosom, označila je stvaranje novih glazbenih pravaca – hard rocka i heavy metala. Istina, imali su Page i društvo itekako snažne prethodnike i uzore u električnom bluesu Jimi Hendrixa, Jeffa Becka ili grupe Cream, ali je ipak to što su oni ponudili bilo daleko agresivnije i odmah je naišlo na izutetno velik broj poklonika.  I danas, 45 godina kasnije, njihov debi album »ruši s nogu« svojom silinom, energijom i žestinom pri čemu oduševljava i njihova sposobnost kombiniranja žestog bluesa i rocka sa pjevnim, ponekad čak i pop refrenima, odnosno folk nasljeđem rodne im Engleske.

  Rock oluja

Tako već uvodna »Good Times, Bad Times« u privlačnom refrenu ima nešto od Beatlesa i Kinksa, ali je sva ta melodioznost u sjeni čvrstog blues rocka koji je idealan uvod za sve što slijedi. Korak dalje je sjajna »Babe I’M Gonna Leave You« koja ih je oduševila u izvedbi Joan Baez, a njihova verzija ove balade Anne Bredon počinje nježno u ozračju akustičnih gitara da bi potom uslijedila prava teška rock oluja pa pjesma završila teškim masivnim zvukom koji je pak idealan uvod za »You Shook Me«, standardni Muddy Waters/ Willie Dixon blues koji Zeppelini sviraju tako žestoko da je to, unatoč čistim blues korijenima, ipak nešto sasvim drugo. A stranu završava jedna od najčuvenijih pjesama njihovog debi albuma, nezaboravna »Dazed and Confused«, psihodelični blues koji opisuje narkomansku zbunjenost. Drugu stranu ploče otvara privlačna »Your Time Is Gonna Come« u kojoj kombinirajući melodiozni refren s podlogom teškog rock zvuka stvaraju obrazac za buduće hard rock i heavy metal stadionske himne, a razigrani i svježi instrumental »Black Mountain Sideways« pokazuje i gitarističko umijeće Pagea i najavljuje kako će u budućnosti Zeppelini često koristiti folk nasljeđe Otoka.

»Communication Breakdown« godinama je, zbog svoje žestine i ritmičnosti, bio njihov izbor za svaku koncertnu turneju. »I Can Quit You Baby« nova je obrada Willie Dixon bluesa, nešto sporija od ostalih što je čini dodatno zanimljivom, a završna »How Mamy More Times« sa svojih osam i pol minuta trajanja pravi je završetak jedne od najboljih i najutjecajnijih debi ploča rock povijesti.  

 Stanke za pjesme

I dok njihovi tek nastali fanovi uživaju u debi albumu, Page i društvo već rade na drugom kojeg stvaraju za vrijeme velikih turneja po SAD-u i Europi koristeći manje stanke između koncerata da posjete najbliži studio i snime pjesmu koju su nekoliko dana ranije osmislili u hotelskim sobama. Upravo stoga svaka od devet pjesama nastalih od siječnja do kolovoza te godine snimana je miksana i producirana na različitim mjestima – Londonu, Los Angelesu, Memphisu, New Yorku i Vancouveru, a taj skitalački način rada nije donio neujednačenost što pokazuje da su te godine Zeppelini razmišljali na čisti hevy metal način i uspješno to prenosili u glazbu stvorivši po sudu kritike najčvrši i najrockerskiji Zeppelin album koji bilježi sjajne komercijalne rezultate i osvaja prva mjesta najprodavanijih albuma i u Engleskoj i u SAD-u! Do 1999. godine prodan je u 12 milijuna primjeraka, a danas ga se smatra jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih rock albuma, pogotovo kad je riječ o heavy metal i hard rock glazbi i svim različitim rukavcima tih žestokih smjerova, a među onima koji ga ističu kao jednu od ploča koja ih je usmjerila ka rock glazbi su Eddie Van Halen, Steve Vai, Aerosmith, Iron Maiden, Guns N’ Roses…

 Snagu i žestinu albuma koji je još brži i agresivniji od bučnog prethodnika najbolje izražava uvodna pjesma, ujedno i najveći Led Zeppelin singl hit, fantastična »Whole Lotta Love« koja je u SAD-u došla do visokog četvrtog mjesta singl ploča što je veliki uspjeh ima li se u vidu činjenica da je riječ o simboličnom ali vrlo jasnom erotskom macho tekstu praćenom zvukovima i stenjanjem koji nedvojbeno asociraju na seksualni čin i poduprti iznimno agresivnom glazbom u kojoj se posebno ističe čuveni Paggeov suludi gitaristički rif u kojem njegova Gibson Les Paul gitara proizvodi zvuk sličan teškim mašinama za rezanje željeza. A sve to, unatoč jednominutnom nepotrebnom izletu u psihodelično zvukovlje u sredini pjesme, djeluje ritmično, slušljivo i poletno.   

Znalačka svirka

Upravo to može se reći i za sve ostale pjesme albuma koje nude sirovu rock energiju koncertnih nastupa uspješno prenijetu u studije. Tako je po erotskom naboju i glazbenoj energiji slična uvodnoj sklada »The Lemon Song«, a »Heartbreaker« nudi rif i solaže koje su inspirirale na stotine HM i hard rock grupa. »What Is And What Should Never Be« i »Bring It On Home To Me« utemeljene su na klasičnom blues izrazu kojeg nakon uvodnog dijela pjesme Zeppelini pretvaraju u za njih tipičnu blues/rock divlju oluju zvuku, »Living Loving Maid« približavanje je srcu klasičnog rock and rolla kroz priču o jednoj od njihovih obožavateljica, »Moby Dick« je agresivni instrumental stvoren ponajprije za nezaustavljivu energiju bubnjara Johna Bonhama, »Thank You« je jedini nježni trenutak albuma, ujedno i prva pjesma Zeppelina u kojoj je autor stihova Robert Plant koji u tom malom akustičnom biseru govori o svojoj supruzi Maureen. Napokon, »Ramble On« je kombinacija akustike, keltskog folka i bluesa, a bitna je i stoga što je Page tekst pisao pod utjecajem Tolkienovog »Gospodara prstenova čime najavljuje kako će se Zeppelini i u budućnosti baviti fantasy temama, posebno u legendarnoj »Stairway To Heaven«.  Sve to odsvirano je znalački, a produkcija koju potpisuje sam Page pametno je usmjerena ka isticanju sposobnosti svakoga od članova grupe. Ukratko, to što su stvorili 1969. godine Zeppelini su u godinama što su dolazile nadograđivali stekavši uskoro naziv bogova rocka, a zahvaljujući upravo ovim dvjema pločama na jednom od temeljnih kamena svjetske rock glazbe piše – Led Zeppelin.

Blitzkrieg Led Zeppelina porodio teški rock

&nbsp;Manijački rad

&nbsp;&nbsp;Rock oluja

&nbsp;Stanke za pjesme

Znalačka svirka

Lidlova super ponuda

Manijački rad

Rock oluja

Stanke za pjesme