D. Lovrović
ZAGREB » Dok neki čekaju sljedeći vikend i premijeru »50 nijansi sive«, posjetiteljima Tvornice u petak je Valentinovo stiglo nešto ranije, uz sada već tradicionalni nastup Nene Belana i Fiumensa. Zimska zagrebačka druženja s Nenom Belanom i Fiumensima zahuktala su se s uspjehom »Rijeke snova«, a otada su se mijenjali datumi i lokacije, ali su ugođaji ostajali isti – datumski su koncerti za publiku ostajali smješteni oko Valentinova, a za samog Belana negdje u blizini njegovog rođendana, a takav je ostajao i ugođaj – prigodno ugodno slavljenički…
Kako u zimi i snijegu ima nešto romantično, tako ima i u redovima pred koncertnim dvoranama, pogotovo kada se ti redovi, kao u petak, spoje sa snježnom noći. Ali, kako to u svijetu snova biva, strpljivost se isplati, a u petak je bila nagrađena, ponovno tradicionalno, ugodnom koncertnom noći uz stihove od splitskog razdoblja Đavola uz koje je dio posjetitelja odrastao do skladbi iz posljednjeg, riječkog razdoblja Belanove karijere i »Rijeke snova«, s kojom se zasluženo vratio u prvi razred domaće skladateljske i izvođačke scene.
A kada se poklope svi ti preduvjeti – raspoložen izvođač praćen bogatim i uigranim nizom glazbenika i gostiju, publika upoznata i željna putovanja kroz katalog temeljen na 150-ak pjesama iz nekoliko desetljeća duge karijere, onda se potvrdi stara priča kako je putovanje ugodnije od stizanja na odredište.
Ovog vikenda u Tvornici to je putovanje povezalo splitsku i riječku fazu bogate karijere sa zagrebačkom lokacijom te rođendansko-(pred)valentinovskim datumom.
