Hrvatska opet ima predstavnika na International Blues Challengeu, natjecanju najboljih blues sastava u američkom Memphisu što se održava od 28. do 30. siječnja. Hrvatsku u kategoriji bendova predstavljat će grupa Be Blue iz Rovinja. Grupu čine iskusni glazbenici poznati iz drugih projekata:  bubnjar Goran Salvi, basist Marko Kalčić, te pjevač i gitarist Sanjin Banić Bane koji je i otkrio planove i očekivanja benda na natjecanju u SAD-u. Be Blue su pobjedu na hrvatskom natjecanju osigurali u Puli, u Rock caffeu i oni su drugi istarski bend koji će nastupiti u Memphisu, prvi su bili Delta Blues Gang, a zanimljivo je da Baniću ovo neće biti prvi odlazak u kolijevku bluesa budući da je prije dvije godine tamo predstavljao Hrvatsku u solo kategoriji.

»With the balls«

Već ste nastupali na IBC-u u Memphisu kao solo izvođač. Jeste li tada stekli neka iskustva koje sada mogu pomoći?

– Prednost je možda što poznajem grad i što sam prošao gotovo sve te klubove kojih ima jako puno. Moje iskustvo koje bi nam moglo pomoći jest da pokušamo izbaciti tremu i nastupiti, kako bi Amerikanci rekli – »with the balls«, bez razmišljanja, bez respekta jer oni to cijene, kada skuže da si došao uživati, a ne odraditi. To se osjeti. Tu je i žiri koji nas ocjenjuje, ali mislim da igra i taj ljudski faktor gdje se osjeti i kroz publiku i kroz igru, koliko si opušten i koji maksimum daješ te večeri. To je prvo, a drugo je kako će oni prihvatiti naše pjesme koje su možda malo drugačije a opet u tom blues štihu.

Hoćete li izvoditi samo autorske pjesme ili će se na programu naći i koja obrada?

– Svirat ćemo naše autorske pjesme jer oni više cijene autorske pjesme, kakve god one bile. Vidio sam prošli put da ljudi koji su svirali obrade nisu prošli ni prvi krug. Cijeni se nešto autorsko, s čim ćeš ostaviti poseban dojam. Bit će to  pjesme koje smo izveli u pulskom Rock Caffeu, a imamo ih još dvije ili tri u pripremi, čisto da možemo kalkulirati, ako prođemo u polufinale ili, daj Bože, u finale – da ne dosadimo svaki put s istim pjesmama. Na novom albumu će se naći desetak pjesama, a uzeli smo neke stvari s mog solo albuma i prebacili ih u blues štih povodom tog natjecanja.

Kad bi taj album trebao izaći?

– Nadam se do proljeća. Pjesme su praktički gotove, samo trebamo ući u studio, snimiti što bolje možemo i to je to.

Disati kao jedan

Postoji li mogućnost da tamo gore nađete neki studio i snimite neku pjesmu?

– Postoji, ali to nije baš jeftino, jer oni to naplaćuju na sat. Jedino ako smo mi baš spremni, uđemo i u sat vremena snimimo četiri, pet pjesama. Ne bi bilo loše da se pri povratku u Hrvatsku možemo pohvaliti da smo snimili autorske pjesme u Sun Studiju u Memphisu. To bi bilo lijepo, ali koliko je to ostvarivo vidjet ćemo na licu mjesta.

To su napravili Delta Blues Gang kada su bili gore, doduše u studiju Sama Phillipsa…

– Oni i Ivan Vragolovich, za kojeg mislim da je snimao u Sun Studiju, odjednom su u sat i pol ili dva, snimili doslovno cijeli album. Ivan Vragolovich je za album bio nagrađen Porinom za najbolji blues album.

Možda onda i vi dobijete novu snagu kada se nađete gore. Kako je s prijateljima iz benda, jesu li oni nervozni?

– Možda njima radi ta neka trema jer ne znaju što ih čeka. Meni je trema, ali možda malo manja jer sam već bio tamo pa znam kako to sve funkcionira. Opet, nije mala stvar doći drugi put jer sad dolazimo kao bend i opet treba dati maksimum i moramo disati kao jedan. Njima nije presing, ali imaju tremu. Na početku nisu ni shvatili što se događa, no kad smo rezervirali karte, počeli tražiti sponzore, kad imamo vizu u putovnici, sad shvaćaju koliko je to veliko. Nije mala stvar nastupiti na tako elitnom natjecanju, prvenstveno radi sebe, ali i Rovinja, Pule, Istre i Hrvatske.

Je li Be Blue bend ili projekt osnovan samo za ovu priliku?

– Prije godinu dana smo se čuli, ja sam radio solo album i oni su pristali svirati na njemu. S obzirom da je svaki od nas pojedinačno radio u par bendova ili na par projekata istovremeno, povodom izlaska tog albuma htjeli smo napraviti nešto drugačije. Osjetili smo da bi mogli napraviti nešto i na hrvatskoj sceni i nešto šire s obzirom da imamo ponude iz Zagreba, Slovenije, Njemačke, Amsterdama, poslao sam materijal koji smo svirali u Rock Caffeu i dobili pozitivan feedback. Nije to samo projekt kao što mnogi misle, mi želimo napraviti nešto što će trajati, ne nešto površno. Želimo nešto što će ostaviti trag.

Treba biti uporan

Je li danas u Hrvatskoj lakše biti blueser, rocker ili pop glazbenik? Je li možda lakše na hrvatskoj blues sceni gdje je manja konkurencija, iako je to glazba koja ne dopire do širokog broja ljudi ovdje?

– Ne bih rekao da je u bluesu manja konkurencija. Rock je možda rasprostranjeniji, a da ne pričamo o popu. Blues izvođači i blues scena su možda manje medijski popraćeni, ne znam zašto, možda nema interesa…

Možda nisu komercijalni?

– Ima dobrih albuma koji će se itekako dobro prodati ali nema interesa u Hrvatskoj. Prije će ti blues izvođači prodati  albume vani, nego ovdje. Možda jer dosta njih pjeva na engleskom…

Tu onda imamo taj začarani krug – ljudi snimaju pjesme na engleskom kako bi bili prihvaćeni vani i onda naravno u Hrvatskoj ne dobiju pravu reakciju, a ako pjevaju na hrvatskom onda si time ograničavaju veće tržište i ostaju izolirani ovdje. Kako god napraviš, nije dobro.

– Sve ovisi o tome što svatko od nas želi, bio to blues ili rock izvođač. Možda je glavna stvar da trebaš vjerovati u ono što radiš. Zašto ne bi netko dobru pjesmu na hrvatskom prepoznao vani? Nema pravila, tako da nije to neki začarani krug. Možda treba imati i sreće u onom što radiš, ali ako si uporan nekom se vrata otvore nakon godine dana, nekom nakon 10, nekom nakon 15 godina. Vjerujem da bilo tko od nas kada radi nešto sa srcem i s dušom, kada daje iskrene emocije u pjesmu da će se to itekako vratiti i da će publika osjetiti.

Znači, planirate biti uporni?

– Ha, ha… Pa, da, ne vidim drugo rješenje nego stvarno biti uporan. Ponekad te prođe volja, odustaneš, ali na kraju ipak skužiš da se neke stvari dogode kad ih najmanje očekuješ i počnu se odvijati u najboljem pravcu baš zato što nisi odustao… Pa ako treba i glavom kroz zid. Mislim da je u tome tajna.