Prije par godina na mala vrata pojavili su se Hercules and Love Affair i već prvim albumom promijenili dance glazbu. Početkom 2011. objavili su drugi nosač zvuka »Blue Songs« kojeg su preksinoć predstavili i publici na Harteri. A kako im se čini riječki festival u bivšoj Tvornici papira i kako funkcionira ta neobična grupa koja okuplja osebujne glazbenike, otkrio nam je vođa benda Andy Butler.

Kako vam se čini ovaj koncertni prostor, zapravo bivša Tvornica papira?

Ovo je doista super, cool. Nikad dosad nismo nastupali na ovakvom mjestu. Baš sam razgovarao s jednim od članova grupe o lokaciji, zapanjujuća je to arhitektura. Ma to je ludo! Zaista je ovo neobična lokacija za koncerte i glazbeni festival. No moram istaknuti da su zvuk i ozvučenje iznenađujuće dobri. Znate, diljem svijeta možete pronaći neobične i vrlo atraktivne lokacije za svirke, no rijetko se dogodi da je moguće realizirati dobar zvuk za nastup.

Poput braće i sestara  

Možete nam reći kakva je scena u New Yorku ovih dana?

Glazbena scena New Yorka se doista mijenja. Dolaze neki novi mladi klinci koji rade neku novu glazbu, stvaraju neke nove pravce, eksperimentiraju sa zvukom. Nažalost, s Herculesom and the Love Affairom pomalo smo distancirani od te scene s obzirom na to da često i mnogo putujemo stoga ne stižem dobro proučiti što se novoga nudi. Nova postava benda ima članove iz Berlina, San Francisca i drugih gradova diljem svijeta. Ipak, u New Yorku ima dobrih partyja i klubova u kojima se uvijek nešto zanimljivo i originalno događa, svatko može pronaći nešto za sebe.

Spomenuli ste da bend čine ljudi iz različitih gradova i zemalja, zapravo ste neobična skupina glazbenika koji dolaze iz različitih kultura. Kako to funkcionira?

   – Ja sam na neki način centralna figura benda, poveznica između ostalih članova grupe s obzirom na to da ja pišem pjesme. Nakon što ih napišem, tada pozovem ostale da ih čuju. Prvi put kad smo svi zajedno svirali, ostali članovi benda su se tada doslovce prvi put i upoznali. Našli smo se na probi prije svirke i upoznali.

Kako je to onda izgledalo na sceni?

Kad su se upoznali na probi, odmah su se zaljubili jedni u druge. Od tog trenutka za nas je najjednostavnija stvar na svijetu ponašati se kao jedna velika obitelj. Imam sreću što u bendu imam iznimno radišne i nevjerojatno talentirane glazbenike koji su mi pomogli oživjeti ovaj album. Ne svađamo, svi smo prijatelji, zapravo poput braće i sestara.

Ljudi s margine imaju zanimljive priče 

Zapravo je filozofija benda Hercules and the Love Affair da je različitost vrijednost koju valja njegovati?

Istina, to je moje životno geslo. Želim pronaći glazbenike i u bend uključiti ljude koji egizistiraju na marginama društva, žive izvan ustaljenih okvira, pripadnike manjina poput Afroamerikanaca, homoseksualaca i transrodnih osoba. Ti ljudi imaju zanimljive priče i na neki način imaju više toga za ispričati publici. Zato i tragam za tim neobičnim glazbenicima koji imaju ono što se zove osobnost i karizma.

Kako to funkcionira u procesu stvaranja glazbe?

Teško je to objasniti. Primjerice kad nam se Antony Hegarty pridružio u studiju, mnogi su pomislili da on i nema neke veze s plesnom glazbom jer inače pjeva lagane skladbe. No mi smo prijatelji i znao sam da obožava plesnu glazbu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Voli grupe Bonnie M, ABBA i Yazzoo. Tako da sam znao da činim pravu stvar kad sam ga doveo u studio. Ostali članovi benda ipak imaju na neki način veze s urbanom i plesnom glazbom.

Što mislite o budućnosti glazbe, glazbene industrije i besplatne glazbe na internetu?

Ne bavim se toliko mišlju o toj problematici, meni je kao izvođaču najvažnije doprijeti do publike i prenijeti poruku. Ne znam što da mislim o besplatnom skidanju glazbe s interneta, no ako je to budućnost, tako će biti. Ako ćemo zarađivati i živjeti samo od nastupa i koncerata, i to je isto OK.