U2 su na »Rattle and Hum« uspješno iskazali svoju fascinaciju američkom glazbom, fascinaciju koju je mnogima bilo lako razumjeti jer u drugoj polovici 20. stoljeća nije bilo ljubitelja rocka koji se nije napajao na tom izvoru
Da je »Rattle and Hum« sjajan album ljubitelji rocka potvrdili su neposredno po objavljivanju ove ploče (10. listopada 1988.) koja je u prvom tjednu prodaje u Engleskoj planula u 360.000 primjeraka postavši do tada najbrže prodavani album u povijesti rocka, a u SAD-u je također odmah »zasjela« na prvo mjesto i tamo ostala punih šest tjedana. Za razliku od publike kritika nije bila tako blagonaklona dočekavši prvi U2 dvostruki studijsko-koncertni album s umjerenim pohvalama, ali i kritikama usmjerenim ponajprije na pretencioznost i pompoznost, pokušaj zarade na slavi stečenoj originalnim albumima te neukusno »guranje« među legende američke rock scene od kojih su neke ugostili na ovoj ploči. No, vrijeme je pokazalo da je, bar u ovom slučaju, publika bila u pravu, a glazbena kritika u krivu, jer »Rattle and Hum« ne samo da je do danas prodan u za dvostruki album iznimno respektabilnih 14 milijuna primjeraka, već ga se i danas smatra jednim od vrhunaca rada ovog sjajnog irskog rock sastava.
Iskrena počast
Ono što tadašnja kritika nije, a publika jest prepoznala bila je iskrena namjera svih članova grupe da kroz novu ploču odaju počasti onom dijelu američke glazbe na kojem su odrasli kao klinci – bluesu, soulu, rock and rollu i gospelu. Za kritiku je okretanje tim glazbenim idiomima bilo ne samo prevelik otklon od dotadašnjeg originalnog U2 zvuka, već i svojevrsno podilaženje američkom tržištu. Publika pak, i sama odrasla na izvorima američkih rock, soul, blues i country legendi, takvih predrasuda nije imala i puno je spremnije prihvatila »amerikaniziranje« U2 zvuka uživajući u devet novih studijskih snimaka i šest sjajnih koncertnih zapisa. No, kako su U2 uopće došli do odluke da duplim albumom upute zahvalnicu američkoj glazbi?
Album prati i film kojeg je režirao Phil Joaonu i koji dobro prenosi trenutke iz 1987. godine, The Joshua Tree turneje, fasciniranosti Amerikom i snimanja materijala za novi album, a posebno su zanimljivi koncertni nastupi te trenuci kada su u Sun studijima, mjestu gdje su nastale prve snimke Elvisa Presleya, Roya Orbisona, Jerry Lee Lewisa, Johnnyja Casha… snimali »Angel of Harlem«, »Love Rescue Me« i »When Love Comes to Town«. Atraktivna naslovnica djelo je čuvenog fotografa Antona Corbijna koji s grupom surađuje od 1983. godine i albuma »The War«. Za »Rattle and Hum« uhvatio je trenutak kada grupa na koncertu izvodi »Bullet the Blue Sky« a Bono usmjeri svjetla reflektora prema gitaristi The Edgeu.
Desetak godina prije toga, dok su još kao srednjoškolci svirali u sastavu koji će postati U2, više od tradicije rock glazbe zanimao ih je zvuk punka i novog vala pa je njihov debitantski album, ploča »Boy« iz 1980. godine, uz tekstove vezane uz frustracije i snove adolescentskog svijeta nudio gitarističlku novovalnu žestinu. Godinu potom na albumu »October« ublažavaju zvuk i okreću se temama duhovnosti da bi na trećoj ploči, albumu »The War« objavljenom 1983. godine, pažnju ponajviše usmjerili na kritiku nasilnog rješavanja sukoba pa od te ploče postaju svojevrsne ikone pacifizma, ponajviše zahvaljujući sjajnoj pjesmi »Sunday Bloody Sunday«. Na albumu »Unforgettable Fire« iz 1984. zahvaljujući hitovima poput »Pride«, »Bad« i »Unfergottable Fire« postaju grupa s jasnim političkim stavom, skupina rock zaljubljenika koji, poput svojih prethodnika s kraja šezdesetih, žele glazbom mijenjati svijet na bolje. Ti stavovi privlače novu publiku, a grupa doslovce svjetskog značaja postaju nakon što u srpnju 1985. godine imaju fantastičan nastup na LIVE AIDU. Status svjetskih zvijezda potom potvrđuju 1987. godine briljantnim albumom »The Joshua Tree« koji, u stvari, predstavlja temelj onoga što će raditi na »Rattle and Hum« albumu. Naime, već na »The Joshua Tree« albumu Bono i društvo više no ranije okrenuli su se istraživanju korijena američke glazbe i svom viđenju te za mnoge, pogotovo Irce, obećane zemlje.
I pohvala, i kritika
Stoga je, po mnogočemu, »Rattle and Hum« svojevrsni nastavak prethodnog albuma što je uočljivo i u tome da je od šest snimki uživo na ovoj ploči njih pet nastalo tijekom američkog dijela turneje kojom je 1987. godine predstavljan »The Joshua Tree«. Doda li se tome i činjenica da su i tematikom (kritika rasizma, državnog nasilja, aparthejda…) nove pjesme bliske onima s prethodnog albuma, onda je jasno kako ova dva albuma predstavljaju zajedničku cjelinu kojom su U2 tu deceniju priveli kraju potvrdivši tezu magazina »Rolling Stone« koji ih je još sredinom tog desetljeća proglasio najznačajnijom rock grupom osamdesetih.
Svoje 72 minute i 27 sekundi dugo putovanje Amerikom i američkom glazbom U2 počinju predstavljanjem vlastitih glazbenih i nacionalnih korijena pa je tako prva pjesma live izvedba čuvenog Beatles hita »Helter Skelter« čime jasno daju do znanja kako i oni dolaze s područja koje je dalo ogroman doprinos svjetskoj rock glazbi, a uvodnim Bonovim riječima koji podsjeća kako je suludi ubojica Charles Manson »ukrao« ovu pjesmu Beatlesima i njen naslov krvlju žrtava ispisao na zidovima vile američke glumice Sharon Tate nakon masakra u ime bijele rase, najavljuju kako njihov album neće biti samo pohvala tradiciji američke glazbe, već i kritika nekih od loših stvari koje je SAD dao svijetu. Nakon energičnog i žestokog rock uvoda slijedi prekrasna balada »Van Diemen’s Land« u kojoj je glavni lik irski pjesnik John Boyle O’Reilly koji je zbog domoljubne poezije protjeran u Australiju, a pjevajući o njemu U2 naglašavaju svoje irsko podrijetlo.
Obrada tradicije
Gotovo sve nakon toga usmjereno je ka temeljnom cilju albuma – obradi glazbene tradicije SAD-a. Tako je treća pjesma A strane, ujedno i prvi singl s albuma, poletna gitaristička »Desire« u kojoj koriste klasični Bo Diddley ritam i utjecaj Stooges pjesme »1969« da bi potom u završnoj pjesmi A strane, odličnoj »Hawkmoon 269« naslovom odali počast američkom književniku Samu Shepardu koji ima knjigu naziva »Hawk Moon«, ali i mjestašcu Hawkmoon u Južnoj Dakoti, jednom od onih kroz koje su prošli lutajući Amerikom. B stranu otvara live izvedba »All Along the Watchtower« koja je istodobno i hommage Dylanu koji je njen autor, ali i Jimiju Hendrixu čijoj maestralnoj rock izvedbi sliči. Rock žestinu potom mijenja slavlje soula u izvedbi velikog U2 religijskog hita »I Still Haven’t Found What I’M Looking For«, nedvojbeno jedan od najblistavijih trenutaka albuma, u velikoj mjeri zahvaljujući i sjajnom pratećem gospel zboru New Voices of Freedom, ali i očiglednoj inspiraciji U2 četvorke koja je tog 28. rujna 1987. godine – kad je snimka nastala za koncerta u njujorškom Medison Square Gardenu – očigledno bila u punoj snazi. Do kraja B strane svjedočimo još dvama briljatnim koncertnim izvedbama u kojima U2 područja religije mijenjaju kritikom rasizma i aparthejda u pjesmama »Silver and Gold« i »Pride« snimljenim 8. studenog 1987. godine u McNichols Areni u Denveru.
Raskoš talenta
C stranu Bono i društvo zamislili su kao potpunu posvetu nekima od američkih glazbenih uzora pa tako taj dio albuma otvara veliki hit »Angel of Harlem« posvećen legendarnoj jazz pevačici Billie Holiday, ali i drugim jazz velikanima od kojih se u pjesmi spominju John Coltrane, Love Supreme i Miles Davis. Slijedi potom možda i najljepša balada cijelog albuma, prekrasna religijska »Love Rescue Me« koju su U2 snimili u memfiškim Sun studijima u društvu s Bobom Dylanom koji je i njen autor. Sun studiji mjesto su nastanka i sljedeće pjesme, pakleno čvrste i poletne rock blues teme »When A Love Comes To Town« u kojoj im pomaže i briljira čuveni blues gitarist B.B. King. C stranu zatvara baladična, ali itekako rockerska »Heartland« kroz koju U2 još jednom slave veličinu i ljepotu Sjeverne Amerike. Završna strana albuma uglavnom je društveno kritički intonirana pa tako u uvodnoj temi »Good Part II« (posvećenoj Johnu Lennonu, ali i svim rock pionirima) kritiziraju bilo koji oblik nasilja i terora, a u »Bullet the Blue Sky«, još jednoj live izvedbi pjesme s prethodnog studijskog albuma, vrlo oštro prigovaraju zbog američke vojne umiješanosti u građanski rat u San Salvadoru. No, za kraj su ipak ostavili trenutke nježnosti pa u sjajnoj ljubavnoj (religijskoj?) »All I Want Is You« nude svu raskoš svoje glazbene nadarenosti zaključujući album na način vrijedan svake pažnje.
Poetika i zvuk rocka
Unatoč neopravdanim zamjerkama kritike, U2 su na »Rattle and Hum« uspješno iskazali svoju fascinaciju američkom glazbom, fascinanciju koju je mnogima bilo lako razumjeti jer u drugoj polovici 20. stoljeća nije bilo ljubitelja rock glazbe koji se nije napajao na tom izvoru. Upravo stoga »Rattle and Hum« postala je nakon 1980. godine i ploče »The River« Brucea Springsteena prva dvostruka LP ploča koja je došla do broja 1 u Americi i Engleskoj, a još je možda bitnije da je to bila i posljednja U2 ploča na kojoj su oni bili okrenuti ponajprije poetici i zvuku rocka, jer će već od prvog albuma u devedesetim (»Achtung Baby«, 1991.) početi mijenjati zvuk. Stoga, želite li čuti U2 u naponu rock snage kakvu su imali tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, onda je »Rattle and Hum« i danas ploča koja to čini na najbolji način jer na jednom mjestu nudi i njihove nastupe uživo i odlične studijske snimke.
