RIJEKA Turneja »Dalmacija u mom srcu« koja je nedavno u SAD i Kanadu dovela Zoricu Kondžu, Tedija Spalata, Nenu Belana, Maju Blagdan i Ivu Amulić, uz dalmatinski dream team »preko bare« je povela i dream tim sastavljen od riječkih glazbenika.

Poveznica im je Neno Belan kojeg su, kao i ostale izvođače, na koncertima pratili članovi njegovih Fiumensa – Olja Dešić i Vedran Križan te Alen Tibljaš, Ana Kabalin, Ivan Pešut i Dino Ivelja.

Hrvatska glazbena delegacija prvi je koncert imala krajem travnja u kanadskoj Missisaugi, potom su nastupili u New Yorku, Chicagu, Los Angelesu, San Franciscu te na kraju ponovo u Kanadi, točnije u Vancouveru.

– Ova kombinacija riječkih glazbenika koje sam posebno okupio u prateći bend turneje zajedno nije putovala ni do Trsata, a veći dio nas nikad nije bio u SAD-u ili Kanadi. Oni koji jesu, bili su privatno, tako da nam je ovo svima prvi, pa i zajednički, prekooceanski profesionalni poduhvat, kaže Olja Dešić dodajući kako će turneju pamtiti po odličnom druženju i zbližavanju s cijelom ekipom naše male »delegacije«.

Sve je veliko

Prva impresija na sjevernoamerički kontinent i njemu i drugim glazbenicima svodi se na zaključak da je u SAD-u i Kanadi sve veliko.

– To nije uvijek dobro, u Hrvatskoj se osjećamo većima (smijeh), iako postoji neki osjećaj slobode – mogu kamo god želim, sve je moje. To je scenografija američkog sna. Uz holivudsku idilu, na svakom koraku vidi se i naličje te priče. Kanada je jako uređena zemlja. Onaj dio koji smo mi vidjeli je predivan. SAD ima u sebi neku epsku veličinu, osjećaš neki poseban respekt prema tom tlu, nakon što o njemu slušaš i gledaš cijeli život. Nama glazbenicima fascinacija je svirati na istoj bini i jesti u istom backstageu u kojem je nedavno bio Ringo Starr. To je genijalno. Svirali smo u super prostorima, dodaje Dešić.

Najviše su ga oduševili Chicago i Vancouver koji imaju toplinu u bojama, arhitekturi, prirodi, a to se odražava i na mentalitet stanovnika.

– Najmanje mi se svidjela hrana iz svakodnevne ponude. Naravno, za nešto više novaca može se fino jesti, ali to je daleko od ukusne i zdrave hrane koju ovdje i dalje možemo relativno jeftino pronaći. Žlica? Što je to žlica, rekao je.

Govoreći o utiscima s prve sjevernoameričke turneje riječki Splićanin Neno Belan rekao je kako je putovanje bilo uzbudljivo, zanimljivo, ali i pomalo naporno. Iako ima dojam da tamo ne bi mogao tamo živjeti, u Kanadu i SAD rado bi se opet vratio turistički ili poslovno.

– To je drugi kontinent, gotovo i druga kultura, sve je predimenzionirano, puno je ljudi i to je nama bilo zanimljivo i fascinantno. To su zemlje s visokim standardom i to se vidi. Kanada je jako uređena zemlja, možemo je usporediti s jako velikom Slovenijom, ali i s puno većim standardom. SAD je spontaniji, veća je gužva… Chicago ima fascinantu arhitekturu, podsjetio me na Gotham City, New York je fantastičan, baš kao iz filmova. Najviše mi se dopao San Francisco koji je kao velika Rijeka, ima taj primorski štih, toplinu i emociju primorskih gradova, samo što je ogroman. Toronto i Vancouver su lijepi, veliki, uredni, a Los Angeles je najveći džumbus. Prevelika je prevelika gužva, ali je zanimljiv taj showbusiness. Tamo smo obišli Universalove studije, to je bilo jako zanimljivo, rekao je.

Stroga pravila

Poznatog glazbenika »preko bare« je najviše oduševila – glazba.

– Gdje god smo ušli, fasciniralo me to što svugdje svira super glazba. to je jako lijepo, super je osjećaj, zaključio je.

Klavijaturista Fiurmensa Vedrana Križana također je najviše impresionirala veličina te prirodna, socijalna i rasna raznolikost.

– Opet, sve je vrlo unificirano i funkcionira po strogim pravilima. Mi smo vidjeli megalopolise, a i to djelomično, a prirodne ljepote uglavnom samo iz aviona. Osim slapova Niagare koji su impresivni, ali Plitvička jezera su mi ljepša… Posebno me oduševio Vancouver. Geografskim položajem, zelenilom  uređenošću i mirnoćom. Najmanje mi se svidjela gužva, previše ljudi na malom prostoru i velike socijalne razlike, eksttremno siromaštvo i bogatstvo udaljeni dva bloka jedan od drugoga, kaže Križan.

Kao i ostatak vesele glazbeničke ekipe, i on će boravak »preko bare« pamtiti po lijepim trenucima.

– Mada je bilo naporno, dobro smo se zabavili i svirali u stvarno legendarnim dvoranama. Turneju ću pamtiti po odličnoj ekipi kojom smo proširili bend, brojnim anegdotama i puno smijeha, dodao je.

Odlična zabava

Prateća pjevačica Ana Kabalin ovom je prigodom također prvi put bila »preko bare«. I ona ističe kako će dane provedene na turneji pamtiti po napornom rasporedu, dobroj svirci, zanimljivim iskustvima i super ekipi koja se cijelim putem dobro zabavljala.

– Od gradova mi se najviše svidio Chicago zbog toga što downtown izgleda kao u ostalim američkim gradovima ali ima i neki europski štih – ljudi su raznoliki, čisto je i uredno, ali prevladava pozitivna vibra i osjećaš se opušteno. Jezero Michigan je kao naše more, tamo sa jela najbolji ručak na turneji, a osim toga, House of blues u centru Chicaga gdje smo nastupili, kultno je mjesto za glazbenike i bila mi je čast tamo nastupiti. I San Francisco se čini jako zanimljivim, ali njega smo zbog nedostatka vremena obišli samo nakratko. U New York ću se sigurno vratiti na malo dulje kako bih ga bolje upoznala, otkrila je Ana dodavši kako ju je u Americi najviše impresionirala organiziranost te veličina i masovnost.

Basist Dino Ivelja također je prvi put posjetio sjevernoamerički kontinent. I njega se najviše dojmila veličina svih posjećenih gradova.

– Čak su im i ceste i auti mnogo veći nego ovdje. Na televiziji i slikama sve djeluje veliko, ali uživo je to stvarno ogromno. Svidjelo mi se i kako su ulice u Vancouveru čiste, uredne i koliko ima zelenih površina. Od gradova, najviše me se dojmio San Francisco. Iako smo ga samo brzinski razgledali, učinio mi se nekako najopušteniji i najljepši, a ondje je najviše toga što sam htio vidjeti pa možda i zato. Na cijeloj turneji definitivno mi se najmanje svidjela hrana. Sve ima isti okus, pa i miris. Naravno, ovo se odnosi na hotele i fast foodove, rekao je.

Turneja po SAD-u i Kanadi za njega je bila nezaboravno iskustvo.

– Ne samo da sam imao priliku vidjeti sve te gradove, nego sam u njima i svirao, i to sa super glazbenicima. Mislim da to neću nikad zaboraviti, zaključio je.

Posebno iskustvo

Gitarist Ivan Pešut već je imao prilike nastupiti u Kanadi, dok je SAD sada prvi put posjetio. Okusiti izbliza američki način života i način na koji funkcioniraju ljudi u velikim gradovima bilo je posebno iskustvo.

– Od američkih gradova posebno me se dojmio Chicago, ali najveće iznenađenje je bio Vancouver u Kanadi koji je prekrasan grad. Najmanje mi s svidio rush hour, vrijeme kada svi idu ili se vraćaju na posao, kada zapneš u koloni poprilično dugo, otkrio je Pešut dodavši kako će nedavno završenu sjevernoameričku turneju pamtiti po ludom rasporedu, super ekipi i lijepim gradovima.

Bubnjar Alen Tibljaš pak kaže kako mu je ovo bio prvi neturistički posjet SAD-u i Kanadi te kako su mu se svi gradovi u kojima su nastupali svidjeli na ovaj ili onaj način.

– Najviše me se dojmio grozan doručak u hotelima te ljubazni i nasmijani ljudi. Razmišljam o tome je li nešto bilo loše, ali ne mogu se ničega sjetiti. Dane provedene u Americi i Kanadi u prvom ću redu najviše pamtiti po fenomenalnim dvoranama u kojima se sviralo, zatim po lijepom osjećaju i gomili pozitivnih ljudi, što naših, što domaćih. Hvala svima koji su bili na koncertima, a posebno hvala domaćinu Chachu, zaključio je Tibljaš.