Nakon što je prije godinu dana sudjelovao u drugoj sezoni showa Nove TV »Masterchef« iz kojeg je ispao u stress testu u kojem se našao s kasnijim pobjednikom Nikolom Lesarom, riječki poduzetnik Časlav Matijević ne sjedi skrštenih ruku.

Kuhanje je i dalje njegova ljubav, a svoje gastro delicije nudi u SoSin Clubu na Kastvu kojeg je otvorio zajedno s kćeri Lucijom, vrsnom somerlijerkom. Matijević tamo kuha isključivo za članove kluba, ljubitelje dobre hrane i vina.

Upravo tijekom jednog takvog događaja on i kći upoznali su bogatog francuskog kirurga koji je postao čest gost njihova kluba na Kastvu, nakon čega je Časlava i Luciju Matijević pozvao u Pariz kako bi kuhali za njega i njihove prijatelje.

Gastronomski užitak

– Kaže se kad nešto želiš da se cijeli svijet uroti da to i dobiješ, samo treba jako željeti. Mi uvijek jako želimo putovati pa nam se onda svako malo otvori neka nova destinacija. Ne znam samo od koga u obitelji sam naslijedila to da je kufer uvijek spreman, šali se Lucija i dodaje kako je njen otac Časlav u Pariz doputovao iz Rijeke, a ona je doletjela iz Alesunda, u Norveškoj, gdje živi i radi kao sommelierka u jednom tamošnjem lokalu.   

   – S ocem sam se našla u Parizu i već od prvog trenutka upijali smo njegovu bezvremensku ljepotu. Grad ima ono nešto, a mogu samo zamisliti kako je to sve izgledalo prije 50 ili čak 100 godina, to mora da je bilo čudo. Govorim to zbog globalizacije i ljudi svih nacionalnosti koji su dom pronašli u Parizu. Rijetko smo na ulici vidjeli prave Parižane, ali ima ih, i kad ih vidiš znaš da su to oni. Imaju dušu i strast kao i njihov grad, priča Lucija i priznaje da su oni imali sreću što su boravili kod jedne stare Parižanke, odnosno 85-godišnje majke njihova domaćina. Upravo je ta gospođa, prema riječima Časlava Matijevića, prava dama, na njega ostavila najjači dojam. Kako nam je Časlav prepričao gospođa ga je podsjetila na njegovu pokojnu baku. Naime, svakog jutra pripremala mu je doručak, a potom se uređivala kao da izlazi van, a zapravo je uvijek boravila doma. 

   – Kad vidiš »in situ« način života, uređenje stana, naučiš bonton od bake rođene u Parizu, onda vidiš i doživiš malo više od običnog razgledavanja, priznaje Lucija i objašnjava kako su uopće ona i njen otac završili u Parizu. 

   – Nakon što smo ih nekoliko puta ugostili u Sos in klubu pozvali su nas da kreiramo gastronomski užitak za 50 uzvanika povodom 60. rođendana našeg domaćina. Tata je bio zadužen za kuhinju, a ja za točenje ponajboljih francuskih vina. Bili smo savršeno uigran tim i svih 50 uzvanika su nam čvrsto stisli ruku, a još i danas dobivamo mailove s pohvalama i zahtjevima za recepte, pohvalila se 26-godišnja Lucija, od početka prošle godine ponosna vlasnica diplome programa sommelierskog kluba i ujedno je i najmlađa sommelierka u Hrvatskoj.

Smokve i Papillon Roquefort

Časlav Matijević svojim je francuskim domaćinima spremao širok spektar malih zalogaja, a vodila ga je ideja za fuzijom hrvatske i francuske kuhinje. 

   – Kao primjer ću navesti velikim pohvalama prihvaćeno jelo, palentu kompiricu s aromatičnim mediteranskim travama u kombinaciji s moćnim i odležalim francuskim sirevima kao Le Cantal i Comté, priča Lucija te nastavlja kao je Časlav oduševio i jednom slatkom kombinacijom. 

   – Drugi pljesak tata je zaradio svježim smokvama prelivenim kremom od Papillon Roquefort sira, posute tostiranim bademima i pokapane s nekoliko kapi međimurskog bučinog ulja, ispričala je Lucija te dodala kako su Francuzi još uživali u rižotu s plodovima mora, i lososu na Creme fraîche s koprom te svježom zimzelenom salatom. Ona i njen otac namirnice su nabavili u najboljem i najvećem pariškom marketu Bon Marche gdje su kupili najširu lepezu francuskih sireva – kozje, ovčje i kravlje. 

Nema do riječke place

Iako je oduševljen Francuskom i njihovom kuhinjom koju je i ranije imao priliku upoznati Časlav Matijević nije impresioniran onime što je ovaj put jeo, a ni namirnicama, koje ga, iako su bile skupe i vrhunske, nisu impresionirale. 

   – Dva puta smo jeli vani, u samom centru Pariza, ali ta hrana bila je ono što svi jedu, s menija za turiste. Znam da oni imaju restorana gdje je hrana odlična, ali tamo ovaj put nisam bio, priznao nam je Časlav te za kraj prokomentirao namirnice s kojima je pripremao jela. 

   – Više volim našu riječku placu od francuskih skupih trgovina. U Bon Marcheu, koji je ekvivalent londonskom Harrodsu, uistinu ima svega, ali da spomenem najbanalniju stvar, peršin, iako prekrasan nema okusa. No moji su domaćini željeli da tamo odemo u nabavku pa sam poštovao njihovu želju, čak su i tijekom večeri više puta gostima napomenuli kako su sve namirnice kupljene upravo tamo. To je stvar prestiža. No mene nije impresioniralo. Tek sam na večeri, u razgovoru s drugim ljudima, saznao gdje se u Parizu mogu kupiti namirnice od seljaka, ali tada je već bilo kasno. Mi nismo svjesni da za razliku od njih imamo pravo bogatstvo namirnica, ali to ne znamo iskoristiti, zaključio je Časlav Matijević.