Riječka grupa En Face nakon duge se pauze ove jeseni vratila na scenu novim singlom »Mary Jane«.

Sandro Bastiančić, Miro Vidović i Alen Tibljaš ponovo zajedno stvaraju i sviraju, a nedavno su nastupili i u svome gradu, u klubu Palach, u sklopu 47. Ri Rock Festivala, odnosno dodjele nagrada Ri Rock Kipić.

O novoj pjesmi, novom albumu, koncertnim planovima i drugim aktualnostima razgovarali smo s frontmenom grupe Sandrom Bastiančićem.

Miro Vidović, Sandro Bastiančić i Alen Tibljaš, Foto: Mladen Stipanović

»Mary Jane«

En Face je već neko vrijeme ponovo aktivan. Kako ste se i zašto odlučili ponovo aktivirati bend?

– Otpočevši samostalnu, kantautorsku karijeru, realizirao sam se potpuno; ušao sam duboko u svoju srž i izvukao sve svoje potencijale. En Face je uvijek pratio timski rad koji mi je počeo nedostajati. Druženja prepuna smijeha i dijeljenje svih trenutaka bez obzira na predznak: svečana, sretna, frustrirajuća… Počeo mi je nedostajati taj zajednički život. Predložio sam Tibljašu (bubnjar) i M. Vidoviću (gitara) novi početak i dogovorili smo se odmah, automatski i krenuli na posao. U roku od pet dana imali smo pet novih pjesama.

Nedavno ste predstavili novi singl » Mary Jane«. Kako ga je dočekala publika?

– Jako brzo ušla je u HR Top 20 najslušanijih u zemlji: očito je dobro primljena. Ljudi me znaju zaustaviti na ulici i pitati »koja je najljepša u gradu?«. Odgovor je, dakako – Mary Jane.

Kažete da je »Mary Jane« »kći« vaše pjesme »Marianne« iz 1997. godine. Što im je slično, a što ih razlikuje?

– Da… Prošlo je upravo toliko vremena, stasala je kći naše Marianne. Mama je bila idealizirana, prava poetska muza, dok je nasljednica vrckava; voli zavirivati kroz vrata percepcije i eksperimentirati sa stimulansima. Testira učinke istih… Naravno, radi se o fikciji, ali uživili smo se u tu priču, koji put imam osjećaj kao da mi Mary Jane želi nešto reći.

»21. stoljeće«

U kojem sastavu sad djeluje En Face, je li bilo promjena u članstvu?

– Alen Tibljaš bubnja kao i uvijek, Miro Vidović je na gitari, ja na basu i glavnom vokalu. Moja je namjera bila uključiti i originalnog člana Sanjina Eterovića… Imam njegov pristanak i dobru volju, ali osobno… Čekam neki svečani trenutak i njegov povratak, ovaj »rudarski« posao obavit ćemo u bazičnoj postavi.

Završili ste snimanje novog albuma. Što će se naći na njemu?

– Zasad mogu reći da mu je naziv »21. stoljeće«. Svojevrsni presjek onoga što je En Face radio u ovom stoljeću, kad su nam malo splasnule aktivnosti iz plodnih devedesetih. Na njemu su neke neobjavljene pjesme na nosačima zvuka, neke koje su već imale status uspješnica, ali i nove pjesme, među kojima je i »Mary Jane«. Omot je gotov, radio ga je Mladen Stipanović Stipe: fotografirao nas i opremio sve skupa u zanimljiv dizajn.

Biste li rekli da su nove pjesme drukčije u odnosu na ono što ste prije radili, ili su teme i glazba i dalje prepoznatljivo »enfaceovske«?

– Točno negdje na pola puta. Osjeti se svježina i dah dvadesetih godina ovog stoljeća, ali neka naša standardna struja je uvijek tu negdje. Oni koji to imaju u sebi, osjetit će i utjecaj rock klasika šezdesetih i sedamdesetih godina. Matej Zec s nama je radio na novim stvarima kao snimatelj, koproducent i savjetnik; njegov rad također daje jednu dimenziju novog zvuka.

Kad planirate objavu albuma?

– Album bi se u digitalnom formatu sutra mogao pojaviti, ali dogovorit ćemo s diskografskom kućom (Dallas Records) pravi tajming i format albuma. Pretpostavljam – ožujak 2026. Najkasnije.

Nostalgično i emotivno

Prošlo je 16 godina od zadnjeg albuma En Facea. Vi ste u međuvremenu objavili dva soloalbuma, i pridružili se bendu Boris and The Batts koji je ove godine objavio prvi album. Kako je biti dijelom nekog drugog glazbenog projekta?

– U bilo kojem slučaju radi se o dobrim prijateljima i suradnicima, tako da se uvijek osjećam kao doma. Boris & The Batts su malo veći odmak… Pjesme pjevane na engleskom, nemam (za sada) autorski udio, radi se o beskompromisnoj, žestokoj rock glazbi i zbog takve atmosfere moram se posebno »naštimati« za naše probe i nastupe. Kantautorski dio mi je užitak jer se potpuno okrećem sebi, slobodno zavirim u svoje srce, posjećujem mjesta koja mi se s bendom nikad ne bi našla u kalendaru (npr. festival šansone u Zagrebu), a kao suradnike imam sjajne ljude i glazbenike – Zvonimir Radišić i Dino Ivelja sudjeluju gotovo u svakoj pjesmi.

En Face je nedavno nastupio na 47. Ri Rocku. Kako je bilo?

– Nostalgično i emotivno. Kao nikad prije imao sam malu tremu prvih nekoliko pjesama. Osobno, ugodno me iznenadio poziv organizatora. Ri Rock je možda malo žešća priča od zvuka En Facea, ali po reakciji publike, reklo bi se da nismo zalutali.

Kakvi su vam koncertni planovi za novu godinu?

– Do Nove godine ostao nam je još jedan nastup, također kao rezultat iznenađujućeg poziva. Legendarni Gustafi imali su u Kanfanaru svoj slavljenički, obljetnički koncert. Pozvali su nas kao posebne goste, čak i pompozno najavili na svojim službenim stranicama. Hvala im na tome, od srca. Osim toga, pozvani smo u Zagreb, Split i Đakovo… Veselimo se i susretima s tamošnjom publikom.