Problem s The Rolling Stonesima je to što je teško pronaći epitete kojima bi ih se počastilo. Jer, zaista, kada ljudi koji su u 83. (Mick Jagger, Keith Richards) i 80. (Ronnie Wood) godini života naprave album kakav je »Foreign Tongues«, onda se ne može reći ništa osim – svaka vam čast!

Njihov dvadeset i peti studijski rad (debitirali su nezamislivo davne 1964. godine eponimnim albumom na kojem je bilo 12 pjesama) nudi istu količinu agresije, energičnosti, vitalnosti, ritmičnosti i melodioznosti kakvu pamtimo iz tih davnih šezdesetih, sedamdesetih… Naravno, današnja studijska tehnika čini čuda te svakako olakšava i ljudima u vrlo poznoj dobi prikrivanje svih seniorskih minusa.

No, i uz spoznaju o svim tim prednostima korisnima pri studijskom snimanju, slušatelj jednostavno mora ostati oduševljen kad »zareže« Richardsova svugdje prepoznatljiva gitara, nadodaju se na nju moćne solaže Woodove gitare, a sve to isprati i ojača čuveni i još uvijek moćni Jaggerov vokal. Godine kao da nisu prošle! Dojam je da su Stonesi otkrili eliksir mladosti, a ime mu je – rock and roll!

Četrnaest pjesama

Zbirku od 14 novih pjesama Stonesi otvaraju u svom stilu – peckavi »prljavi« zvuk gitara Richardsa i Wooda uvodi nas u prvu pjesmu, sjajnu »Rough and Twisted« u kojoj uz savršenu ritam-sekciju i a la Jerry Lee Lewis pianino slušamo priču o, za njih očigledno neprolaznoj, žudnji za pomalo divljim načinom života, spoznajama novih stvari, odnosno, kako to oni nazivaju, učenju stranih jezika, kako pjeva Jagger u ovoj uvodnoj žestici u kojoj se krije i stih vezan uz naziv albuma.

Slijedi »In The Stars« koja nije tako žestoka, ali je plesna i razigrana s tipičnom porukom The Rolling Stonesa – sve je predodređeno, sve je zapisano u zvijezdama, ništa ne možeš promijeniti pa stoga – uživaj! Sličnu fatalističku i hedonističku filozofiju Jagger i ekipa zastupaju i u brzometno pankerskoj »Divine Intervention« koja će se zbog ritmičnosti i žestine svakako dopasti i ljubiteljima festivala elektroničke glazbe.

Isto je tako žestoka »Mr Charm« koja nudi kombinaciju rocka, funky udara, southern rocka i blues rocka s tipičnom hedonističkom porukom The Rolling Stonesa: »Život je prekratak da bismo ga trošili samo na zarađivanje novca. Zato mi pokaži kako ću ga – potrošiti!« A kako ga troše i kako su ga trošili, govore kroz odličnu »Hit Me In The Head« na kojoj (snimljena je ranije, točnije 2021.) bubnjeve svira Charlie Watts, a kroz stihove se iznova hvali divlji način života okrenut brojnim zadovoljstvima.

Da ne bude sve u tom totalno razularenom ozračju, tu je izvrsna »Side Effects« u kojoj duhovito i iskreno govore o tom njihovom načinu života konstatirajući kako se plaća cijena za sve što si stavio u svoje žile (»There’s a price to pay for everything, everything you put in your veins«) da bi kraj pjesme bio duhovito iskričav jer tekst progovara o ženi za koju je tekstopisac mislio da je savršena droga, a sad mu se čini da je i ona umjetna, da je i ona kemijski proizvod!

Ljubavna tematika

Naravno, većina pjesama tematski se dotiče ljubavi. »Never Wanna Lose You« iznimno je plesna ljubavna rock žestica kroz koju Jagger pjeva kako može izgubiti svo bogatstvo koje ima, ali nju nikako! »Jealous Lover« kroz soul, funky i disco rock govori o ljubomori koja uništava vezu, a temu nevjere obrađuje »You Know I’m No Good« pjesma Amy Whinehouse čije r’n’b i funky okvire oplemenjuju solaže Richardsa i Wooda. »Covered In You« kroz plesne okvire rocka i funky zahvata govori o potpunoj opsjednutosti voljenom osobom.

»Ringing Hollow« sjajna je srednje brza ljubavna country balada o tome kako prečesto i previše idealiziramo osobu koju volimo, a »Back In Your Life« također je određena sklonošću Jaggera i Richardsa prema country zvuku koji pak idealno odgovara stihovima ove pjesme koja govori o žudnja za vezom sa ženom koja mu se uvijek dopadala, ali su prerijetko bili skupa.

Pravilo da na svakom albumu Stonesa u posljednjih tridesetak godina bar jednu pjesmu otpjeva Keith Richrds, ispoštovano je na ovom albumu kroz najnježniji i čisti laid back trenutak, pjesmu »Some of Us«, prekrasnu baladu (odličan je na orguljama Benmont Tench!) o potrebi i žudnji za ljubavlju, a za sam kraj Stonesi još jednom odaju počast jednom od svojih najvećih uzora, crnom rock and roll genijalcu Chucku Berryju čiju »Beautiful Delilah« ostavljaju za kraj nudeći nam onu čuvenu priču o prpošnoj Delilah, slatkoj kao pita od jabuka, toliko lijepoj da se svi za njom okreću.

Svaki je dan ona s drugim i zbog nje nje mu mama brani da navečer izlazi van! Ovakav završetak sjajnog albuma baš je u stilu The Rolling Stonesa – vic, ironija, erotika…, ali i poštovanje prošlosti!

Jednostavno izvrsno

Stonesi su fantastični. Stonesi su fenomen. Osnovani su 1962. godine. Šezdeset i četiri godine kasnije još su tu! I ne samo da traju, već i rade. I to kako. »Foreign Language« sigurno ide u red deset njihovih najboljih albuma, a tražimo li poredbu s prošlošću, to bi mogao biti fantastični »Some Girls« (1978.) koji, kao i ovaj album, nudi čisti rock (većina pjesama), country (na »Some Girls« to je bila »Far Away Eyes«, na ovom »Ringing Hollow«), disco rock (»Miss You« – »Jealous Love«), punk (»Respectable« – »Divine Intervention«)… No, poredbe su i, u osnovi, nebitne i nepotrebne. Jer, »Foreign Tongues« je jednostavno izvrstan album!