Vesela i razigrana cetic folk punk zabava zajamčena je svakome tko odluči poslušati novi, trinaesti studijski album bostonskih »Iraca« iz sjajnog punk rock sastava Dropkick Murphys.

Usto, naravno, računati možete i na jasne i direktne društveno-kritičke stihove jer to Murphys ekipa radi otkad postoji, pa u skladu s tim naziv ovog albuma ne treba tumačiti kao »Glazba za narod« (mada je i to točno!), već kao »Borba u ime naroda«, u ime potlačenih, u ime siromašnih, u ime radništva…

Borba u ime naroda

Jasno to poručuje već uvodna »Who’ll Stand With Us?« koja je reakcija na Trumpove poteze vezane uz istjerivanje onih koji su u SAD-u ilegalno, a mnogi su od njih najobičniji radnici.

Tko će stati uz njih, pitaju Murphys uz irske ili škotske gajde i žestoki folk punk. »Longshot«, u kojoj im pomažu irski alt rockeri The Scratch, kombinacijom folka i heavy metal udaraca govori o svijetu onih koji o uspjehu i bogatstvu mogu samo sanjati, a odlična »Bury the Bones« (pomažu im The Mary Wallopers) postavlja pitanje zašto jaki ne stanu uz marginalizirane i ne pomognu im.

Himnični ton ove odlične stadionske punk žestice osjeti se i u »Kids Games« koja nudi još jednu priču o izgubljenima, onima koji nisu uspjeli, između ostalog jer su uvjeti takvi, a mračna i himnična »Sooner Kill ‘Em First« kroz priču o mladom zatvoreniku na kratkotrajnoj slobodi govori o nasilju i kriminalu kao jedinom mogućem putu za mnoge iz radničkog sloja.

U ponajbolje trenutke albuma nedvojbeno spada »Fiending for the Lies« sa žestokom kritikom svijeta laži koje stvaraju krupnom kapitalu predani mediji, a po visokoj vrijednosti odmah do nje je izvrsna »School Days Are Over«, obrada pjesme Ewana McColla u čijoj im izvedbi pomaže legendarni Billy Bragg pa zajedno zaista iznimno dobro izvode gorku i mračnu priču o tome kako završetak škole za radničku djecu nije ništa lijepo, jer sada slijedi odlazak na rad u rudnike gdje će krvavo radeći i malo zarađujući provesti cijeli život.

Posvete dragim osobama

Uz ove osvrte na težak život radništva i društvene nepravde Dropkick Murphys ostale su pjesme posvetili nekome od njima dragih osoba. »The Big Man« posvećena je pokojnom Fletcheru Draggeu, gitaristu grupe Pennywise.

»Chesterfields and Aftershave« govori o djedu pjevača Kena Caseyja, a »Streetlights« je posveta njegovom ocu koji je umro kad je Casey imao samo osam godina. »One Last Goodbye« je direktno upućena njihovom uzoru, pokojnom pjevaču grupe The Pogues Shaneu McGowanu, a u izvedbi im pjevanjem na irskom pomažu članovi The Scratcha.

Među ljubiteljima grupe najviše će pažnje svakako privući »The Vultures Circle High« čiju vokalnu izvedbu potpisuje bivši pjevač grupe, kultni Al Barr, čiji će doprinos oduševiti sve stare fanove.

– Uvijek govorimo o istim stvarima, uvijek upozoravamo na nepravdu ili nastojimo ljudima koji žive uz nas reći koliko su nam bitni i koliko ih volimo, rekao je pjevač Ken Casey govoreći o ovom albumu.

Nedvojbeno, »For the People« pravi je radnički punk album, sjajna kolekcija protestnih i angažiranih punk pjesama koja vrlo uspješno budi duh iskonskog punka iz pionirskih dana sredine sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zaista, dok postoje Dropkick Murphys i grupe poput njih, slogan »Punk je mrtav« potpuno je netočan. Itekako je živ!