Ove godine navršila se 30. godišnjica filma »Jurski park« (eng. »Jurassic Park«), američkog znanstveno-fantastičnog filma iz 1993. u režiji Stevena Spielberga.

Prema romanu Michaela Crichtona scenarij su napisali David Koepp i Michael Crichton. U toj knjizi Jurski park, umjetno stanište genetski proizvedenih životinja, pretpovijesnih dinosaura, od mjesta za zabavu i zgrtanje novca, postaje mjesto noćne more, straha i pogibelji. Onog časa kad se uz genetički inženjering i ostale svakodnevne stvari otmu kontroli, katastrofa je neizbježna. Tehnološki zanesenjaci, genetičari i beskrupulozni karijeristi, industrijski špijuni i nevini turisti, sudionici su burnih i mahnitih događaja tijekom 24 sata. Kako ovih dana za BBC News podsjeća Gregory Wakeman, 11. lipnja 1993. Hollywood se zauvijek promijenio.

»’Jurski park’ pušten je u američka kina, a njegov utjecaj na filmsku industriju odjekuje do danas – od studija koji se natječu za kupnju prava na roman Michaela Crichtona iz 1990. o tematskom parku punom genetski rekreiranih dinosaura, do marketinga i masovne strategije izdavanja koja mu je pomogla da postane film s najvećom zaradom u to vrijeme. Ne treba zaboraviti njegovu inovativnu upotrebu vizualnih efekata«, piše Wakeman u članku naslovljenom »Kako je Steven Spielberg smatrao da je ‘Jurski park’ – ‘Ralje’ na zemlji’«.

»To je jedan od razloga zašto je Spielbergu prvotno pristupljeno da adaptira ‘Jurski park’. Čak je i on primijetio sličnosti između Crichtonova romana i njegovog klasika ‘Ralje’ iz 1975. godine. Oba govore o bićima koja uzrokuju kaos među ljudima i o ljudskoj aroganciji kada je u pitanju suočavanje s njima i prirodom, dok se filmske scene u početku razvijaju sporo i sve napetije prije nego što se razotkriju nasilje i smrt«, navodi Wakeman.

Nametnula se i usporedba s »Pticama« Alfreda Hitchcocka: »On stvara strah gotovo kao Hitchcock… Iščekivanje je ponekad gore od prave stvari. To je ono što Spielberg radi tako briljantno. Gledao je Hitchcocka kako radi dok je bio pripravnik u Universalu. Toliko je upijao, poput spužve…«

Podsjetimo ukratko na radnju filma. U Jurskom parku, koji se nalazi na otoku Nublar, 190 kilometara zapadno od Kostarike, jedan zaposlenik kompanije za genetski inženjering InGen je napadnut i ubijen dok je stavljao Velociraptore u kavez, zbog čega njegova obitelj diže parnicu protiv kompanije. Glavni izvršni direktor kompanije, John Hammond (Richard Attenborough) je, pod pritiskom svojih investitora, dozvolio da se izvrši sigurnosna inspekcija u parku. On poziva paleontologa Alana Granta (Sam Neill), paleobotaničarku Ellie Sattler (Laura Dern) i Iana Malcolma (Jeff Goldblum), kao i odvjetnika investitora Donalda Gennaroa (Martin Ferrero) da obave inspekciju. Kada se zapute u park, oni ugledaju Brachiosaurusa. U parku doznaju da je InGen stvorio dinosaure kloniranjem genetskog materijala iz DNK-a koji su našli u jednom komarcu očuvanom u jantaru. Nedostajuće dijelove DNK su zamijenili DNK-om žabe. Stvaraju samo ženke dinosaura kako bi spriječili nekontrolirano razmnožavanje u parku. Timu je također pokazan kavez Velociraptora, nazvanih raptori, izuzetno inteligentnih, agresivnih i divljih grabežljivaca.

Malcolmu se to gadi jer smatra da je to »uništavanje prirode«. Sattler je zabrinuta, ali Grant ostaje neutralan. Upoznaju Hammondove unuke, Tima (Joseph Mazzello) i Alexis Lex Murphy (Ariana Richards) i odlaze na vožnju parkom automobilima koji rade na električnu struju. Ellie napusti automobil kako bi nadgledala i pobrinula se za bolesnog Triceratopsa s veterinarom Gerryjem Hardingom (Gerald R. Molen). Tropska oluja pogodi otok i većina zaposlenika InGena odlazi na taj dan i tako ostavljaju samo Hammonda, čuvara životinja Roberta Muldoona (Bob Peck), glavnog mehaničara Raya Arnolda (Samuel L. Jackson) i glavnog programera kompjutora Dennisa Nedryja (Wayne Knight) da nadgledaju park i posjetioce.

Nakon što ga podmiti rival InGena Lewis Dodgson (Cameron Thor), Nedry iskoristi priliku da ugasi sigurnosni sistem parka (navodno da bi popravio kompjutore) i tako uspijeva ukrasti embrije dinosaura i dostaviti ih do dostavljača. Period gašenja sigurnosnog sistema donosi onima u parku mnoge opasnosti, ponajviše zato što je tako Tyrannosaurus uspio pobjeći iz kaveza oko kojeg je bila postavljena električna žica zbog sigurnosti. Nastane kaos. U jednom trenutku protagonisti otkriju izlegnuta jaja, što pokazuje da se dinosauri razmnožavaju. Grant shvati da je za to odgovoran DNK žabe; neke vrste žaba su u stanju same od sebe mijenjati spol kada u okruženju nema pripadnika drugog spola. Nakon brojnih peripetija dolazi neočekivana pomoć: Tyrannosaurus dođe i napadne raptore. T-Rex i raptori se bore dok Grant, Sattler, Lex i Tim bježe. Njih četvero pobjegnu popevši se na Hammondov i Malcolmov džip i napuste ovo mjesto. Grant kaže kako neće odobriti park, a Hammond se slaže. Za to vrijeme T-Rex razdere jednog raptora i ubije drugog bacivši ga na kostur dinosaura. U jednom znakovitom trenutku T-rex rikne dok pada natpis na kojem piše »Kada su dinosauri vladali Zemljom«. Dok grupa leti dalje u helikopteru, djeca zaspu pored Granta, koji zamišljeno gleda kroz prozor jedno maleno jato ptica, za koje smatra da su potomci dinosaura…

Velika franšiza o Jurskom parku započela je 1993. godine ogromnim hitom koji je u vrijeme prikazivanja bio najuspješniji film svih vremena, sa zaradom većom od 900 milijuna dolara te je tu impresivnu poziciju držao pune četiri godine, kada ga je s vrha svrgnuo »Titanic«. »Jurski park« sniman je prema romanu Michaela Crichtona od kojeg je sam Spielberg prvo otkupio filmska prava za 1,5 milijuna dolara prije nego li je knjiga uopće objavljena te mu zatim dodatno platio pola milijuna dolara da svoju priču adaptira u scenarij za velika platna.

U članku objavljenom u Večernjem listu autor Dražen Cukina navodi:

»Kad je 1993. Steven Spielberg snimio prvi ‘Jurski park’ film je bio prekretnica na više razina. Ona općepoznata je izdašna i funkcionalna upotreba kompjutorski generirane slike, a CGI junaci su nakon ‘Jurskog parka’ postali ravnopravni stvarnim likovima. No iz današnje perspektive puno je važnije ono što je film učinio za prihvaćanje i doživljaj znanosti. Studiji paleontologije širom svijeta doživjeli su renesansu zahvaljujući filmu, a posredno su prosperirale i ostale prirodne znanosti. ‘Jurski svijet: Carstvo’ ide još malo dalje: nijedan znanstvenik u filmu nije negativac, a spasenje svijetu na kraju filma donosi upravo znanost. To vjerojatno neće učvrstiti poljuljano povjerenje u znanstvenike na isti način kao prvi film. Danas su ipak drukčija vremena, društvene mreže imaju neusporedivo veći utjecaj od bilo koje filmske priče. No možda je baš zato još važnije da jedan visokobudžetni film zagovara više povjerenja u znanost i znanstvenike. ‘Jurski park: Carstvo’ je finale dostojno serijala.«

U svojem tekstu za BBC News Gregory Wakeman ukazuje na još jedan aspekt filma »Jurski park«:

»S ‘Jurskim parkom’ Spielberg je nastavio svoju tradiciju korištenja straha kako bi uplašio i utjecao na djecu. Znanstvenici su rekli da djeca najviše reagiraju na zastrašujuće priče. Ako su dobro napravljene, djeca ih prihvaćaju i to im pomaže da postanu otpornija. Ovo također objašnjava zašto Spielbergovi filmovi redovito imaju djecu kao glavne likove, ili barem imaju sekvence iz njihove točke gledišta. Dovođenje djece u opasnost odmah pojačava i podiže uloge u filmu. Zato što u pozadini svog uma uvijek razmišljaš: ‘Neće valjda ubiti dijete… zar ne?’ Problem s ovim je što Spielberg nije imao problem ubiti 12-godišnjeg dječaka Alexa Kintnera u ‘Raljama’. Vjerojatno je to utjecalo na publiku dok je gledala ‘Jurski park’, jer su se podsvjesno toga sjetili i onda pomislili: ‘Možda ova djeca nisu tako sigurna kao što volimo misliti da jesu’«.

Film »Jurski park« je osvojio nagradu Saturn za najbolji znanstveno-fantastični film, najbolju režiju, za najbolje specijalne efekte, najbolji scenarij, najbolju režiju, a uslijedili su i nastavci.