"Med" na nišanu filmocida

Televizija je nekoć znala što je dobar i kulturno vrijedan film. Zašto ne bi i danas?

Dragan Rubeša

Možda nam se ulaskom u EU baš i neće preko noći dogoditi nekakav titlovani »Arte Croatia« kao što se to dogodilo s HBO-om. Ali zato će nam kvalitetni filmovi i dalje ostati u vampirskom terminu, dok udarni dnevnici mogu bez problema i dalje prikazivati zlodjela američkih marinaca u Afganistanu



RIJEKA Vrijeme je gripa i viroza. Zamislite da se negdje oko ponoći i pol budite u znoju s neizdrživim kašljem. Što vam preostaje? Ustati se iz toplog kreveta, odjuriti u dnevni boravak, upaliti televizor i konzumirati žlicu sočnog »Meda«. Ali kad je riječ o kreatorima satnice filmskog programa HTV-a koji su ovaj dirljivi, topli i humani film ugurali u perverzni ponoćni termin, upute liječnika ili ljekarnika više ne pomažu. Ovo već ulazi u domenu psihijatrije.


Jer, iako Kaplanogluov »Med« (nagrada »Zlatni medvjed« u Berlinu 2010.) ima sve prednosti za dobivanje prime-timea ili barem popodnevnog termina (dječji lik, velika ljudska priča), problem je očito u tome što to nije turska sapunica nego veliki turski film. Doduše, spor i meditativan. Ali zar baš sve mora biti tako euforično?


Upravo takva strategija HTV-a dio je njegova pomno osmišljenog »filmocida« koji ne posustaje ni s novom saborskom garniturom. Kažu, treba čekati do jeseni. Do tada ćemo i dalje gledati normalne filmove u tri ujutro, a nenormalne redikule poput Petra Vlahova u elitnom terminu.




Inače, termin »filmocid« rabi dr. Nikica Gilić, urednik Hrvatskog filmskog ljetopisa, u otvorenom pismu koje je adresirao na novu ministricu kulture Andreu Zlatar Violić i njezina zamjenika Berislava Šipuša. Iako se u njemu prije svega traži od HRT-a da se zaustavi drsko prekidanje filmova reklamama, »kao da nema razlike između filma i nogometne utakmice«, autor ne zaboravlja naglasiti da mnogi termini za prikazivanje filmova odgovaraju samo onima koji noću ne mogu spavati.


 Zato autor pisma predlaže da se a) »poštuje integritet (cjelovitost) audiovizualnog djela« i b) »organizacijski prate umjetnosti pogodne za TV prezentaciju jer javnoj televiziji treba filmska redakcija kako bi mogla štititi film na javnoj televiziji«.


Drugim riječima, televizija je nekoć znala što je dobar i kulturno vrijedan film. Zašto to ne bi znala i danas?


Možda nam se ulaskom u EU baš i neće preko noći dogoditi nekakav titlovani »Arte Croatia« kao što se to dogodilo s HBO-om. Ali zato će nam kvalitetni filmovi i dalje ostati u vampirskom terminu, dok udarni dnevnici mogu bez problema i dalje prikazivati zlodjela američkih marinaca u Afganistanu. Čak i onda pojedine televizije nisu sigurne koji bi inkriminirani dio snimke »pikselizirali«, pa će Nova TV osjenčati genitalije zločinaca, dok će HTV osjenčati masakrirana tijela njihovih žrtava.


Možda je našem gripoznom filmofilu žlica »Meda« pomogla da prebrodi sve te masakre i tešku noć. No, »Med« se bolje slaže u kombinaciji s vrućim čajem u pet popodne.