Prije 15 godina, točnije 18. prosinca 2008. godine, svečano je otvoreno Art-kino, mjesto predstavljanja svekolike filmske baštine, domaće, europske, nacionalne, mjesto koje je do danas postalo više od samoga kina; mjesto raznih premijera koje redovito pune kinodvoranu na adresi Krešimirova 2, mjesto predstavljanja knjiga, održavanja filmskih festivala, mjesto okruglih stolova, razmjene ideja i mišljenja, ukratko mjesto popularizacije filmske umjetnosti.

U povodu 15. obljetnice našega riječkog kina, o njegovoj povijesti nastanka, viziji, djelatnosti te pogledu u budućnost razgovaramo s njegovom ravnateljicom Slobodankom Mišković.

Još 2008. godine, točnije 18. prosinca, otvoreno je Art-kino, a danas je petnaest godina od otvaranja. Što je Art-kino Rijeci danas?

– Proteklih smo se 15 godina Art-kino trudili razvijati u nizu smjerova pa jednostavnog odgovora naprosto nema. Prije svega, danas je Art-kino jedino kino u gradu Rijeci, županiji, ali i šire, gdje posjetitelji svakodnevno, već petnaest godina, imaju priliku gledati najbolja ostvarenja suvremene nezavisne i »arthouse« produkcije, kao i brojna vrijedna djela iz filmske baštine, a sve navedeno u rasponu od lokalne riječke produkcije, preko hrvatske i europske, pa sve do brojnih, nerijetko široj publici slabije dostupnih stranih kinematografija iz cijeloga svijeta.

Iz te osnovne aktivnosti, kinoprikazivačke, proizlazi i niz drugih, jer smo Art-kino od samih početaka doživljavali kao mjesto susreta, razmjene ideja i edukacije koje povezuje sve zaljubljenike u sedmu umjetnost – našu publiku, filmske djelatnike, djelatnike u kulturi, djecu i mlade, studente, filmske entuzijaste, obrazovni sustav, umjetničke i kulturne organizacije i udruženja te brojne druge zainteresirane pojedince – a sve s ciljem da naš grad ima svojevrstan filmski centar koji promiče ljubav prema filmu te istovremeno potiče njegovo daljnje stvaranje, naročito u kontekstu domaće filmske scene i razvoja mladih filmskih snaga.

Tako je Art-kino danas mjesto gdje se održavaju sjajno posjećene premijere domaćih filmova na koje filmske ekipe rado dolaze, filmske tribine, autorski ciklusi, festivalska gostovanja, večeri posvećene filmskim klasicima i niz drugih događanja koja našoj publici otkrivaju izuzetno bogat svijet filma, kako na idejnom, umjetničkom i intelektualnom nivou, tako i na onom praktičnom, produkcijskom.

U tome smislu, Art-kino je i mjesto koje radi na razvoju novih generacija osviještene i medijski pismene publike kroz svoj obrazovni filmski program Škola u kinu te brojne radioničke programe koji potiču razvoj filmskog stvaralaštva kod djece i mladih.

Uz naš regionalni filmski ured Kvarnerska filmska komisija, koji smo unutar ustanove osnovali 2016. godine, Art-kino je također i mjesto gdje domaći i strani filmaši, zainteresirani za snimanje u Rijeci i županiji, dobivaju logističku i administrativnu podršku u svojoj produkciji na našemu području.

Tu je i naša Specijalna filmska knjižnica – prva te vrste u Hrvatskoj – koja okuplja bogat fundus relevatne domaće i strane filmske literature, a djeluje i kao posljednja gradska videoteka i zavičajna filmska medijateka.

Govoreći o potonjoj, upravo smo ove godine nadopunili naš filmski zavičajni fond koji okuplja filmove o Rijeci i iz Rijeke na jednome mjestu, dostupan za gledanje u atriju Art-kina svim zainteresiranim posjetiteljima.

U uistinu najkraćim crtama, Art-kino je danas sve od navedenog, a možda ponajviše od svega živa i produktivna zajednica ljudi koja djeluje u sinergiji i dijalogu onih koji filmove gledaju i onih koji ih stvaraju.

Nasušna potreba

Vratimo se u 2008. godinu, po potrebi i ranije, kako je uopće nastalo Art-kino? Čija je to inicijativa bila i koje biste pojedince izdvojili kao najzaslužnije za njegovo osnivanje?

– Sada već davne 2008. godine, kada se Art-kino otvorilo, vremena nisu bila naklonjena nekad brojnim gradskim kinematografima koji su od devedesetih do sredine 2000-tih mahom zatvarali svoja vrata, istisnuti od strane tada novih formata za kućno uživanje u sedmoj umjetnosti i paralelne pojave novih multipleks centara, a svakako valja uzeti u obzir i tadašnju ekonomsku krizu koja je pogodila sve sfere privatnoga i javnoga života.

Možda se nekima u tim okolnostima činilo nerazumnim ponovo otvoriti kino koje je godinu dana ranije zatvorilo svoja vrata, no znali smo da u gradu nedostaje stabilan prostor posvećen autorskom i umjetnički vrijednom filmu, ali i filmskom stvaralaštvu u cjelini.

U tom je trenutku Grad Rijeka prepoznao viziju otvorenoga javnog prostora namijenjenog prikazivanju vrijednih filmova, a nakon gotovo dvije godine pregovora – koje su vodili tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel i pročelnica Odjela za kulturu Ivanka Persić, uz organizacijsku strukturu koju su činile suradnice Odjela za kulturu Helena Semion-Tatić, Barbara Zupičić i ja, te veliku podršku tadašnjega Kulturnog vijeća za film u sastavu Tanja Golić, Mato Kukuljica, Dragan Rubeša, Carmen Lhotka i Aldo Paquola – 18. prosinca 2008. održana je prva projekcija u novootvorenom Art-kinu Croatia, koje 2012. godine postaje javna ustanova u kulturi Art-kino.

Malo bi toga bilo moguće i bez svesrdne potpore tada netom osnovanog Hrvatskog audiovizualnog centra na čelu s Albertom Kapovićem te Hrvatskog filmskog saveza i tadašnje predsjednice Vere Robić-Škarica, na čijim se temeljima dobra suradnja Art-kina s ovim važnim domaćim filmskim institucijama nastavlja i danas, ali i pojedinaca poput Dobriše Radovanića, Ivana Šarara, Branimira Lazanje, Aleša Suka, Marina Krstačića-Furića, Zorana Medveda, Alana Vukelića, Jasne Bajlo, Ljerke Krušvar i mnogih drugih koji su svojim kreativnim promišljanjima i radom pomogli oblikovati Art-kino kakvo poznajemo danas.

Što je onda Art-kino ponudilo novo, za razliku od prijašnjega kina Croatia? Koliko se kino razlikuje danas od onoga u svojim počecima te zašto art predznak? Ukazuje li na art predznak i programska konstanta Filmske mutacije?

– Dovoljno je navesti da u nastavku naziva Filmskih mutacija stoji »Festival nevidljivog filma« pa da postane jasno koji su programski orijentiri kojima se vodi umjetnička organizacija Film-Protufilm, odnosno Tanja Vrvilo.

Od japanskih underground filmaša i kod nas nikad prikazivanih kultnih redatelja Japana, preko iskustvenika tzv. slow cinema estetike, eksperimentalnih filmaša i prvaka nezavisne filmske produkcije, do gostovanja režisera i filmologa/filmskih kritičara, Mutacije su tijekom čitavih ovih godina zaista bile i jesu Meka za »radikalnu filmofiliju«, kako je Dragan Rubeša znao nazivati posebnu publiku posebnih programa, ali ne treba isto tako zaboraviti da je »programska konstanta« sintagma koja u sebe uključuje raznoliki art-sadržaj kojime Art-kino obogaćuje riječku kino-ponudu.

Središte života

A što Art-kino još (više) može postati u budućnosti?

– Mislim da možemo dati još puno toga, kao uostalom i riječka kultura u cjelini.

Pratit ćemo brojne i brze tehnološke i kreativne promjene u ovom dinamičnome kulturnom polju, jer se sam medij filma otvara novim tehnologijama, formatima, načinima pripovijedanja i strukturiranja.

Kako se filmski krajolici razvijaju i šire, naša je zadaća nastaviti osiguravati gledateljima pristup kulturno vrijednome filmu i naslovima izvan uobičajenih kinorepertoara i platformi te širiti horizonte filmske kulture.

Unatoč svim promjenama koje su snažno utjecale na navike i očekivanja gledatelja, kino i dalje pruža jedinstven doživljaj gledanja filma, a naša publika to prepoznaje. Povijest kina uči nas da je riječ o djelatnosti i prostoru koji se uvijek uspješno prilagođavao i iznalazio nove oblike suvremenosti.

Nadamo se da ćemo u godinama pred nama, s dobro poznatom, ali i obogaćenom programskom orijentacijom i prema kodu temeljnih vrijednosti, nastaviti rasti i razvijati se te pozicionirati film u središte kulturnoga i društvenoga života Rijeke i regije.

Kultura ima velik razvojni potencijal i doprinosi pozitivnim društvenim promjenama, stoga vjerujemo da će upravo u ovim postpandemijskim vremenima kultura, pa tako i Art-kino, dati ključan poticaj za regeneraciju društvenoga života te imati središnju ulogu u jačanju društvene solidarnosti, osjetljivosti i zajedništva.

Kakva je stoga koncepcija Art-kina i na kojim vrijednostima počiva?

– Naša se programska koncepcija temelji na umjetničkoj relevantnosti, svijesti o obrazovnoj ulozi kulturnih ustanova, njihovoj odgovornosti za razvoj cjelovitoga kulturnog polja u kojem djeluju i otvorenosti prema potrebama zajednice.

Art-kino je istovremeno mjesto najljepše tišine u mraku kinodvorane tijekom projekcije filma i aktivnog dijaloga kada su svjetla upaljena. Uz našu probranu ponudu, posebnu pažnju pridajemo programskoj raznovrsnosti koja brine o svim dobnim skupinama i različitim interesima građana.

U tom su duhu našim Strateškim planom propisane temeljne vrijednosti na kojima počiva djelovanje Art-kina: umjetnička izvrsnost, otvorenost, društvena odgovornost, predanost, integritet i znanje.

Koliko smo od toga postigli, na drugima je da prosude, no s ponosom mogu istaknuti da su mnogi naši zaposlenici u kinu započeli kao studenti, a danas su prepoznati u filmskoj industriji kao vrijedni i istaknuti filmski profesionalci. Kako svi mi zajedno rastemo i učimo, tako, vjerujemo, raste i kino, odnosno čitava zajednica koja se već petnaest godina u Krešimirovoj 2 svakodnevno okuplja.

Na koji način, dakle, Kino promovira audiovizualnu djelatnost i filmsku kulturu?

– Prije svega pažljivim programiranjem repertoara koji naglasak stavlja na umjetnički vrijedan film, domaću i stranu filmsku zajednicu te cjelokupno filmsko stvaralaštvo koje je puno veće, sadržajnije i bogatije od uvriježene ideje filma kao komercijalne i eskapističke zabave.

Dakako, nije da potonju zanemarujemo, dapače, ali sedma je umjetnost toliko bogata, razvijena i zanimljiva da zainteresiranim gledateljima može otkriti jedan čitav novi svijet, koji je ujedno snažan alat u razumijevanju ovoga u kojemu živimo.

Tu ljepotu filma naša publika prepoznaje, a ona ni u kojem slučaju nije nastala odjednom, već se pažljivo gradila svih ovih petnaest godina i to je proces koji se nastavlja. Vrlo nam je važan, pritom, susret filmskih djelatnika i publike, čega su najbolji primjer naše popularne premijere s gostima koje demantiraju uvriježeno mišljenje da domaću publiku ne zanima domaći film.

Art-kino publiku itekako zanima! Za popularizaciju filmske kulture vjerujemo da je ključna i edukacija publike, kako u teorijskom smislu kroz različite tribine, autorske cikluse, predstavljanja djela, tako i u praktičnom, u vidu organizacije filmskih radionica, posebno za djecu i mlade, ali i podrške svima koji te aktivnosti kvalitetno i vrijedno provode, naročito na našoj lokalnoj razini.

Edukacija mladih

Potiče li Art-kino razvijanje filmske pismenosti i u mladih?

– Već punih petnaest godina, dakle od samog otvaranja, djeluje i naš obrazovni program Škola u kinu namijenjen približavanju i promicanju filmske umjetnosti kod djece i mladih, u sklopu organiziranih i za djecu besplatnih dolazaka na projekcije za riječke i županijske vrtiće, osnovne i srednje škole.

To znači da djeca i mladi na ovome području tijekom svake školske godine djelovanja ovog programa na raspolaganju imaju selekciju vrsnih filmskih naslova svih filmskih rodova i žanrova (svake godine radimo nove kataloge za vrtiće, srednje i osnovne škole), pomno izabranih kako bi korelirali s nastavnim predmetima, širokim spektrom tema, obrazovali, uveseljavali, ali i na mnogobrojne načine senzibilizirali našu mladu publiku.

U proteklih petnaest godina u programu je sudjelovalo više od 120.000 djece i mladih, čime se uistinu ponosimo. Moram napomenuti da bi ovaj program bio neprovediv bez sjajnih škola, vrtića i obrazovnih radnika.

Edukacija u kulturi nemoguća je bez suradnje obrazovnog i kulturnog sektora, a mi u Rijeci imamo veliku sreću da imamo visoko motivirane radnike u ove dvije iznimno bitne društvene djelatnosti.

Uz Školu u kinu, kontinuirano radimo na poticanju razvoja filmske pismenosti djece i mladih kroz praktične filmske radionice kojih smo, od 2015. pa do danas na lokacijama prostora Art-kina, Dječje kuće i u brojnim riječkim osnovnim školama, održali više od pedeset.

Naša su djeca snimila na desetke igranih, animiranih, dokumentarnih i hibridnih filmova kratkog metra, a aktivnosti su se svakako intenzivirale i podigle na jedan viši nivo otvaranjem Dječje kuće gdje se, upravo za naše audiovizualne radionice, nalazi sjajno opremljen novi filmski studio za montažu i zvuk.

Primjerice, upravo ondje trenutno privodimo kraju našu novu dvomjesečnu školu animiranog filma. Također, netom uz studio u Dječjoj kući nalazi se i nova kinodvorana – prvo kino za djecu u Hrvatskoj – gdje već tri godine, svakog tjedna od četvrtka do nedjelje, a tijekom praznika i češće, održavamo naše obiteljske projekcije i posebne filmske programe za djecu i mlade. Svim navedenim aktivnostima djeci želimo otvoriti jedan siguran i postojan prostor novih znanja, vještina, kreativnosti i zabave kojim sedma umjetnost uistinu obiluje.

A razvijanje kritičkoga mišljenja?

– U svakom iskrenome umjetničkom djelu, pa i filmskom, nalazi se kritički poticaj koji je do istog doveo. Ovaj je impuls imanentan kulturi i umjetnosti. Bez obzira na povremeni eskapistički karakter filmske umjetnosti, film je medij koji možda i najuvjerljivije preispituje stvarnost, on nas uvlači u svoju realnost i očekuje reakciju.

No, to nužno ne znači da se gledatelj automatizmom postavlja u kritičku poziciju, već pretpostavlja jedan aktivan proces. Dakle, svaki je film poticaj za kritičko mišljenje, no ne dovodi nužno do toga.

Lokacijski potencijal

Tu je i Kvarnerska filmska komisija, ispunjava li svoju svrhu i koji su rezultati njezinoga rada?

– Rijeka i naša županija iz godine u godinu bilježe rast broja audiovizualnih projekata koji se ovdje snimaju. Naravno, ovaj je rast vezan za sve veći broj snimanja i sve veću potrošnju u Hrvatskoj, zahvaljujući Programu poticanja ulaganja u proizvodnju AV djela Hrvatskog audiovizualnog centra koji je dostupan u obliku 25-postotnog povrata od ukupnog iznosa opravdanih troškova učinjenih u Hrvatskoj, kao i uz raznolikost lokacija na malom području, dobru prometnu povezanost, sjajne filmske radnike poput riječkog »location managera« Deana Lalića, no i uz izuzetnu administrativnu podršku kada je o snimanjima riječ.

Upravo je pružanje stručne podrške temeljna i prioritetna djelatnost Kvarnerske filmske komisije. Rezultati koje su polučile 2022. i 2023. godina na razini su rezultata prije pandemije, a veseli činjenica kako se naša županija nalazi pri samome vrhu Hrvatske po broju snimajućih dana.

Nadalje, važan segment djelovanja jest i sudjelovanje u poticanju i vidljivosti lokalnih produkcija i prikazivanju njihovih filmova s ciljem jačanja filmskog stvaralaštva o i u Rijeci. Pružanje podrške riječkoj filmskoj produkciji doprinosi i uključivanju filmskih djelatnika u nacionalne i međunarodne okvire filmske industrije.

Poseban program koji Komisija od 2020. provodi u sklopu poticanja lokalnih produkcija jest Kvarner u kratkom. Broj projekata i potrošnja u AV industriji skokovito raste i na svjetskoj razini uslijed niza čimbenika poput razvoja »streaming« platformi i novih načina proizvodnje, distribucije i konzumacije filmova i serija.

Upravo zato, a imajući u vidu niz naših prednosti koje sam gore navela, mislim da bismo svi zajedno trebali dobro promisliti o daljnjim razvojnim mogućnostima, a prvenstveno o obrazovanju mladih ljudi i stvaranju novih generacija filmskih profesionalaca.

Prije projekcije svakoga filma pojavljuje se i prepoznatljiv logo, odnosno trailer kao zaštitni znak Art-kina, i to ni manje ni više nego iz Bunuelova i Dalijeva filma. Na koji način to korespondira s vizijom i osnovnom djelatnošću kina?

– Tako je, logo Art-kina suvremeno je prilagođen antologijski motiv presječenog oka iz nadrealističkog filma »Andaluzijski pas«, a kreirao ga je naš dragi suradnik Branimir Lazanja koji je zaslužan za osmišljavanje većeg dijela vizualnog identiteta Art-kina, i u tome procesu sudjeluje i danas.

Ovom naoko jednostavnom intervencijom i analogijom, Lazanja je izvrsno uhvatio moment kina koje u suštini promovira umjetnički film i koje se programski odmiče od komercijalizirane i popularističke prikazivačke politike.

Naše oko nije svakidašnje i uobičajeno, već pomalo pomaknuto i znatiželjno, kao i naš odnos prema filmu, a također evocira i aktivnoga gledatelja, samosvjesnog sudionika koji postavlja pitanja i otvara dijalog.

Taj nadrealistički rez oka jedan je od najupečatljivijih kadrova u povijesti filma, a njegovu filmsku snagu, vizualnu upečatljivost, izazovnost i provokaciju nastojimo sačuvati i poticati u svom odnosu i radu prema filmu i umjetnosti.

Potrebna kulturna strategija

Iako su promocije domaćih filmova redovito pune i traži se mjesto više, kino vjerojatno nije puno na svim projekcijama, zbog čega se nameće i pitanje financijskoga okvira. Možete li reći više o tome?

– Grad Rijeka je i osnovao ovu ustanovu kako bi omogućio građanima svojevrstan nadstandard kad su filmska umjetnost i kultura u pitanju. Svaka ustanova, pored prepoznatljivog programskog profila, ima i neki vlastiti poslovni model koji se uobičajeno i pojednostavljeno kreće između dviju krajnosti, tržišta i donacija.

U Art-kinu puno radnog vremena posvećujemo upravo pronalaženju izvora financiranja za brojne i raznovrsne projekte. Okvirno, naš osnivač Grad Rijeka podržava nas s oko 60 posto sredstava, dok preostala sredstva pronalazimo iz niza drugih izvora, poput Hrvatskog audiovizualnog centra, Europe Cinemas, Županije, Ministarstva kulture i medija, ulaznica, vlastitih prihoda te niza drugih.

Mislim da je ovakav postotak proračunskih i izvanproračunskih sredstava zbilja dobar i u europskim okvirima. Sufinanciranje Grada osigurava stabilnost poslovanja, no ta sredstva nisu dostatna za sve programske ambicije, stalni razvoj i implementaciju inovacija, kao i nove projekte.

Pronalaženje novih izvora financiranja, praćenje i izvještavanje o sredstvima velik je, ključan i nevidljiv dio posla svih organizacija u kulturi, pa tako i Art-kina. Nikada se nismo oslanjali isključivo na sredstva osnivača, pasivnu poziciju i dobro uhodane i ograničene izvore financiranja jer bismo tako ograničili naše programske ambicije i rast.

U konačnici, bez svih dodatnih sredstava, o Art-kinu ne bismo mogli govoriti u svim proširenim okvirima djelovanja o kojima govorimo sada. Uistinu smo puno energije i radnih sati uložili upravo u pronalaženje izvora financiranja izvan gradskog proračuna.

Pritom nam upravo pozicija gradske ustanove daje veliku stabilnost u radu i jaku početnu poziciju za pronalaženje izvanproračunskih prihoda. Prikupljanje sredstava s ciljem razvoja programa, kao i sami programi, čine neku instituciju više ili manje uspješnom.

Jednostavno, rad na financiranju programa rad je na programima, jedno od drugog je neodvojivo. Ipak, uvijek vodimo računa da naš rast prihoda ne ugrozi našu temeljnu svrhu te da počiva na ideji razvoja kulture i zajednice.

Kad smo već kod financija, što je svojevrsno zalaženje u ponešto negativniji kontekst, koji su pak problemi kina, jer zasigurno ih ima, kao i svaka druga gradska i općenito ustanova u kulturi?

– Svakako. Financiranje rada ustanova, udruga, umjetničkih organizacija, velik je i važan posao, kako za same organizacije, tako i za javnu upravu. Ovdje je doista potrebno imati dobru komunikaciju i međusobnu podršku, kao i zajedničke ciljeve.

Često se ne radi samo o iznosima, već i o novim načinima sagledavanja rada, jasnim i provedivim procedurama, definiranim prioritetima i zajedničkim ciljevima. U tom kontekstu, doista mi se čini važnim da je Grad Rijeka najavio izradu nove strategije kulturnog razvitka.

Vjerujem da će nam svima biti lakše nakon što definiramo prioritete, razvojne ciljeve i akcijske mjere. U ovome trenutku mislim da su najveći problem inflacijski pritisci, a posebice porast cijene rada koja dovodi do povećanja troškova za niz usluga i sve skupljih programa.

Tu je i problematika plaća radnika u javnome sektoru, posebno kulturi, koja mora pratiti ekonomska kretanja i inflacijske pritiske ukoliko želimo zadržati javni sektor. Dakle, problema ima i zahtijevaju posvećenost i odgovornost.

Razna ograničenja

Jesu li financije, ili nešto drugo, razlog za egzodus Riječkog filmskog foruma ili festivala? Što je uopće bila ideja glede toga i postoji li mogućnost da se takvo što nastavi?

– Puno je bilo razloga za i puno protiv. Razlozi za leže u programu, a oni protiv, naravno, u financijama, ali i prevelikim administrativnim ograničenjima s kojima se ustanove suočavaju. Naš je rad jednostavno postao prepun raznih administrativnih prepreka i u takvome je kontekstu teško voditi dinamične festivalske programe, posebice ako imate i ograničen budžet, odnosno ako on ne postoji.

Ideja, barem meni, je bila lijepa i čini mi se da je i zaživjela jer se svako toliko propituje što se s ovim projektom dogodilo. Vjerujem da bismo RIFF nastavili razvijati unatoč svemu gore navedenom da se te 2020. godine nije dogodila pandemija koja je drastično izmijenila sve, pa tako i projekt Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.

Riječki filmski forum – RIFF bio je zamišljen kao filmska manifestacija pod okriljem pravca Doba moći i kao svojevrsna platforma za susret publike, filma i aktualnih društvenih pitanja koje ti filmovi postavljaju, zamišljali smo ga kao mjesto debate, razmjene ideja i sjajnih filmova koji otvaraju bitna društvena pitanja.

Baš zato smo svoj festival nazvali forumom. Željeli smo filmove osloboditi svih nepotrebnih dodatnih vanjskih pritisaka i natjecateljskog karaktera te staviti fokus na ono najvažnije. Međutim, u pandemijskoj godini organizirati festival doista je nemoguća misija.

Nekoliko smo puta Forum zakazivali, otkazivali, mijenjali goste, datume, vizuale, broj publike, pratili epidemiološke mjere iz minute u minutu, tako da, sjetivši se svega, pravo je čudo da se RIFF održao i da i danas mnogi pitaju za njega. Mislim da je ta ideja filmskih projekcija, razgovora o bitnim društvenim pitanjima, razgovora o filmu zaživjela jer očigledno Rijeka ipak traži jedan svoj festival.

I za kraj, što ljudskoj jedinki filmska umjetnost daje?

– Ono što jedinki svaka umjetnost daje – susret sa samim sobom. A kinodvorana je idealno mjesto za to. Čitaj: Kubelka, rekao bi Rubeša.

Timski rad

Tko čini vaš očigledno vrijedan tim te kako nastaje program? Po čemu se Art-kino razlikuje od drugih, sličnih kina u Hrvatskoj?

– Velik dio programa samostalno osmišljavamo i provodimo, a dio nastaje u suradnji s nizom udruga, umjetnika, institucija, filmaša i brojnih drugih, poput udruga nacionalnih manjina, raznih veleposlanstava i slično.

Dakle, trudimo se biti otvoreni te istovremeno poštovati visoke programske standarde. Naravno da je takav pristup zahtjevan, no od početka mi se čini jedini moguć i krajnje odgovoran prema javnosti.

Pritom, bogat program koji se provodi po visokim produkcijskim standardima ne bi bio moguć bez fantastičnih radnica i radnika Art-kina koji su najveća vrijednost ustanove. U samoj instituciji, na programu se stalno radi.

Vječito istražujemo, promišljamo, planiramo i preslagujemo, a sve s ciljem da naša mjesečna filmska ponuda bude raznovrsna, inovativna i jedinstvena. Dakle, riječ je doista o jednom suradničkom projektu u svakome pogledu.

Koliko god u samoj ustanovi postoji jasna organizacija, kad su u pitanju programiranje i ideje, svi smo ravnopravni. No, ipak, glavna osoba za program i temelj institucije je Ana Šegrt koja je u kinu od prvog dana, prvo kao studentica, a danas kao voditeljica programa. Mislim da bez nje ništa ne bi bilo isto.

No, osim Ane, tu je i niz drugih sjajnih suradnica i suradnika, poput Marte Ban i Miodraga Vučinića, zaduženih za kinotečne i posebne programe, Dine Ožanić koja vodi Školu u kinu, Andree Vranić koja vodi Kvarnersku filmsku komisiju, Ane Jurčić zadužene za radioničke programe, Romana Perića zaduženog za cjelokupnu tehniku te našu fantastičnu sliku i zvuk.

Puno je i priprema koje dolaze prije i nakon programa, a tim se segmentom bave naše najbolje financijerke Lidija Butorac Kušić i Desanka Petrović, pravnica Marcela Gašparac, Marija Jančec i Ana Šumanović zadužene za publiku i dobrodošlicu, Borna Padovan i Maja Ležaja u tehnici te naša spremačica Gracijela Ćurko.

U radu se uvijek vodimo idejom da je baš svaka od tih karika izuzetno važna. Na papiru možemo imati dobar program, no on u konačnici ne postoji bez kvalitetne tehničke izvedbe, održavanog i urednog prostora, učinkovite ekonomske i pravne podloge, ljubaznosti naših biljetera i blagajnika.

Dakle, doista je riječ o sjajnom timu ljudi koji su jako motivirani i kojima je zbilja stalo da se svi u kinu osjećaju dobrodošlima. S obzirom na velik broj programa, projekata, zadaća i dvije lokacije na kojima paralelno radimo, nadam se da ćemo u budućnosti proširiti tim te omogućiti radnicima daljnji razvoj, specijalizaciju i veći fokus na pojedine programe.

Ovdje moram spomenuti i Dragana Rubešu s kojim smo zajedno prvi put ušli u tada zatvorenu Croatiju i čija su ljubav prema filmu, strast i zanesenost definitivno oblikovali naš programski profil. Upravo gore navedeni tim ustanove čija predanost i posvećenost čine ključnu razliku, čini nas posebnima. Iz toga sve proizlazi.

Velika vrijednost interijera

U svojemu tekstu o povijesti Art-kina Sabrina Žigo ističe kako »jedinstvenost koncepta obnove interijera kina s kraja 1970-ih, gotovo u maniri total-dizajna, ali i promišljanje projekta ne samo na funkcionalno-izvedbenoj, već i simboličkoj razini, uz uvažavanje nasljeđa, razalozi su zbog kojih ovaj prostor danas visoko valoriziramo«. S tom bi se tvrdnjom složila i redateljica Nanut koja je u povodu premijere svojega filma izjavila da je upravo Art-kino jedno od najljepše očuvanih u nas?

– Slažem se, i katkad mislim da sam možda pristrana, no lijepe riječi na račun naše dvorane uistinu pristižu sa svih strana i to nas zbilja sve čini ponosnima. Čim smo ušli u prostor, znali smo kakvu vrijednost interijera u kinu imamo, i odlučili smo je zadržati, kombinirajući jedinstven štih nekadašnjih gradskih kina kojih se s nostalgijom sjećamo i suvremenu tehničku opremljenost koja garantira iskustvo gledanja filma po najsuvremenijim standardima slike i zvuka.

Ovo potonje naročito cijeni struka, odnosno filmaši koji gostuju i predstavljaju svoje filmove u našemu kinu. A tu bih u jednadžbu dodala i sve naše djelatnike i studente, koji ovaj prostor čine lijepim, ugodnim i dobrodošlim jer bez njih kina, kakvo znamo i u koje rado dolazimo, zasigurno ne bi bilo.

I, naravno, našu publiku koja uvijek srdačno, toplo i sa zanimanjem dočekuje naše goste. Svim je filmskim djelatnicima upravo taj kontakt s publikom ono po čemu pamte svoje gostovanje u našemu gradu i u tom je smislu uloga publike u doživljaju ovog prostora esencijalna.