Foto M. Gracin
Publika je očito prihvatila naš film, a ja sam tu recepciju doživio i kao pohvalu filmu, no i cijelom mom radu – kazao je nagrađivani zagrebački redatelj kojeg je sinoć u Rijeci dočekala rasprodana kino dvorana
RIJEKA Prepuno riječko art-kino dočekalo je sinoć redatelja Zrinka Ogrestu i glavnu glumicu Kseniju Marinković, »dream team« aktualnog hrvatskog filmskog hita »S one strane« koji se s premijere na Berlinaleu vratio ovjenčan posebnim priznanjem žirija mreže europskih art-kina Europa Cinemas. Najnoviji Ogrestin film i na nedavnom je FEST-u u Beogradu odnio čak dvije glavne nagrade u kategoriji manjinskih koprodukcija – za najbolji film i redatelja, te nagradu »Nebojša Đukelić« za najbolji film zemalja u susjedstvu.
Nakon ovotjedne zagrebačke premijere, film je jučer krenuo u redovnu distribuciju, što se poklopilo i sa sinoćnjom riječkom premijerom za koju su karte bile rasprodane već od jutra. Po mnogočemu simbolično nazvana »S one strane«, Ogrestina drama za koju je scenarij razvio uz pomoć prokušanog Mate Matišića prati patronažnu sestru Vesnu (Marinković) koja se s djecom prije 20 godina preselila u Zagreb, bježeći od događaja koji su im gotovo uništili živote. Tajna koju glavna junakinja želi sakriti njezin je suprug koji je tada prešao »na drugu stranu« kao oficir JNA, postavši kasnije osuđenik u Haagu, a koji se nakon odsluženja kazne vraća u Beograd i nakon dva desetljeća javlja emocijama rastrganoj Vesni.
Razumijevanje »drugoga«
– Mislim da se ovaj film nije mogao pojaviti u boljem trenutku, jer njegova priča ide za razumijevanjem »drugoga«, što je osobito važno u ovom histeričnom vremenu gotovo pa verbalnog građanskog rata u Hrvatskoj. Ovaj film ide sasvim drugim smjerom i pokušava »stati« u motrište onog koji je naoko s druge strane. Po mom mišljenju to je jedini način da se uspostavi bilo kakav dijalog.
Film bi se u tom kontekstu mogao zvati i »Ljubi bližnjeg svog«. To je očito najteže. Zato nije niti čudo da je u katoličkoj vjeri to temeljni postulat. Ljudi ne razmišljaju o tome najčešće, ali očito je puno lakše »ljubiti« nekog koga baš dobro ne poznajete, ali svog brata, oca, majku, susjeda jako je teško voljeti, jer te bližnji najjače i ranjavaju – kazao nam je sinoć Ogresta, još uvijek pod dojmom hrvatske premijere koja je za njega, priznao je, bila vrlo emotivni trenutak.
– Bilo je to jedno od moji najljepših iskustava te vrste. Publika je očito posve prihvatila film, a ja sam tu recepciju doživio i kao pohvalu filmu, no i cijelom mom radu, kazao je nagrađivani zagrebački redatelj. Iako je navikao na premijere na velikim festivalima poput Mostre ili Karlovyh Vary, projekcije na Berlinaleu dojmile su ga se tim više što je publika odlično razumjela film.
Kompleksna uloga
– Čak bih rekao da stranci suptilnije doživljavaju priču jer nisu opterećeni kontekstom. Kod nas bi se moglo očekivati da će ga neki ljudi gledati ili s ove ili s one strane, no ja bi volio da ga svi gledaju otvorena srca, zaključio je Ogresta.
Ksenija Marinković, jedna od najpoznatijih glumica modernog hrvatskog filma, potvrdila nam je da joj je uloga bila kompleksna, no samim tim i zanimljivija. I ona će rado naglasiti važnost ovog filma za aktualni društveni trenutak.
– U ime svih napaćenih i ratom ranjenih, a to smo gotovo svi, jer svi imaju u svojoj obitelji razne priče o kojima se kao ne govori, ali su rane još uvijek jake, smatram da je ovakav film trebalo snimiti. Ako ništa drugo, kad se takav film pojavi, onda znači da je ta tema dopuštena i za razmišljanje. Ljudi su ovdje napravili ogromnu količinu autocenzure i uvijek se napadi kreću u smislu nekog jednoumlja, a zapravo nitko ne prihvaća naš život i društvo kakvi su uistinu u cijelosti – kazala je glumica.
