Iako je program rezerviran za Piazzu Grande koja prima 3.000 posjetitelja i ove godine tradicionalno fokusiran na »crowdpleasere«, poput najnovije boksačke drame Antoinea Fuque s Jakeom Gyllenhaalom »Southpaw«, te novim Jonathanom Demmeom čiji je »Ricky and the Flesh« s Meryl Streep u ulozi ostarjele rockerice preksinoć svečano otvorio festival, upravo su njegova recentna izdanja podarila nove nade poput Oscara Ruiza Navie, Gabriela Abrantesa, Nadava Lapida, Gabriela Mascarra i Axela Rossa Perryja koje je Cannes sustavno ignorirao, forsirajući svoje miljenike.

Provjereni autori

Tako se i ovogodišnja konkurencija Locarna fino ulaguje radikalnijoj filmofiliji, s već provjerenim autorima poput Chantal Akerman s »No Home Movie«, veterana Andreja Zulawskog s filmom  »Cosmos« i Otara Iosellianija s »Chant d’hiver«, zatim Vimukhtija Jayasundare s »Dark In the White Light«, Athine Rachel Tsangari s »Chevalier«, Bena Riversa s najnovijim komadom neobičnog naziva »Nebo drhti, zemlja se boji, a dva oka nisu braća«, pa najboljeg talijanskog dokumentarista Pietra Marcella s »Bella e perduta«, plus dvije rubne akvizicije ovogodišnjeg Sundancea – Josha Monda s filomom »James White« i Ricka Alversona s naslovom »Entertainment« – uz poneku autorsku enigmu poput Izraelca Avishaija Shivana (»Tikkun«) koji je najavljen kao potencijalni festivalski šok.

Paralelni program Cineasti del presente donosi debi Nijemca enigmatičnog umjetničkog imena AKIZ, koji je za svoj debitantski tjelesni horor »Der Nachtmahr« angažirao glazbenicu Kim Gordon. A tu je i stari znanac Filmskih mutacija Jose Luis Guerin s »L’accademia delle muse«.

Balkanske teme

Iako ove godine, za razliku od prošle, hrvatskog filma nema u Locarnu, čak tri komada s njegovih programa bave se balkanskom ratnom klaonicom. Rus Bakur Bakuradze u filmu »Brat Dejan« prati posljednje dane bivšeg generala JNA koji se skriva od Haškog tribunala po napuštenim kasarnama i podrumima, te uvijek ima uz sebe dva pištolja ako zatreba. Bošnjački sineast Igor Drljača u filmu »Čekaonica« bavi se sudbinom nekad uspješnog jugoslavenskog glumca koji danas živi u Torontu, gdje pokušava oživjeti stari show koji ga je učinio slavnim, te dobiva ulogu koja će probuditi njegove ratne uspomene. A dokumentarist Stefano Gabrini se u filmu »Moj brate« pozabavio talijanskim glumcem, klaunom i arheologom Albertom Musacchiom koji je u Mostaru vodio terapeutsku radionicu za djecu traumatiziranu ratom. Ipak, jedna od najvećih poslastica ovogodišnjeg Locarna ostaje velika retrospektiva Sama Peckimpaha koja obuhvaća i njegov »nevidljivi« diplomski rad iz 1952. godine »Portrait of a Madonna«, snimku istoimene drame Tennesseeja Williamsa u studentskoj produkciji, za koju je koristio tri kamere. A festival će ugostiti i meksičku glumicu Iselu Vegu koja je glumila u njegovu kultnom filmu »Donesite mi glavu Alfreda Garcije«.