U zaista golemoj filmskoj produkciji, od koje i streaming platforme imaju također važnu ulogu, Netflix, koji ima velik broj korisnika, dakako prednjači, a nerijetko zna izbaciti i pokoju televizijsku seriju ili koji film koji postane hit; sjetimo se samo »Igra lignje«, serije »Stranger Things« te ostalih uspješnica.

Uz to, ono što je također vrijedno istaknuti je i činjenica da ponekad ta platforma svekolikoj (svjetskoj) javnosti pruža uvid u manje znane, one manje vidljive kinematografije, posebice onome dijelu publike koji nije sklon otkrivanju filmski dalekih produkcija.

Jedna od takvih produkcija, odnosno kinematografija, za koju ne možemo reći da je nevidljiva, već je, dapače, u fokusu svjetske javnosti, posebice od Oscara za najbolji strani film 2019. godine, za »Parazita«, je i južnokorejska kinematografija.

A jedan od relativnih noviteta objavljen na toj platformi je i film »Balerina«, čiju režiju potpisuje Lee Chung-hyun, redatelj i drugoga Netflixovog filma koji je bio relativan hit, »Poziv iz prošlosti«/»The Call« iz 2020. godine, u kojem se u glavnoj ulozi također pojavljuje Jeon Jong-seo (»Izgaranje«) u glavnoj ulozi.

Uz nju, u ostalim se ulogama pojavljuju Park Yu-rim (»Drive My Car«), Kim Ji-hoon (»Natalie«, »Unsolved«, »Stars Falling From the Sky«).

Film je premijerno prikazan na 28. Busan International Film Festivalu, a za Blue Dragon Film Awards nominiran je bio u dvjema kategorijama, za najbolju glazbu i za najbolju scenografiju.

Pozadina korejskoga društva

Radnja filma usmjerena je na Jang Ok-ju (Jong-seo), bivšu VIP tjelohraniteljicu koja kreće u pohod na odgovorne za smrt njezine najbolje prijateljice, titularne balerine Choi Min-hee (Yu-rim), koja si je oduzela život zbog seksualnog prijestupnika Choia Proa iz mafijaškog miljea.

Krenuvši u potragu za onima zbog kojih si je Min-hee oduzela život, njezina hrabra te fizički spretna i vješta prijateljica otkriva puno mračniju pozadinu cijele priče korejskoga društva.

S obzirom na samu radnju, koja uključuje osvetnički motiviranu potjeru, dakle akcijske trenutke i stanovitu napetost, žanrovski film možemo odrediti kao akcijski s elementima trilera, a činjenica da je protagonistica bivša tjelohraniteljica, ili kako je još i njezina prijateljica naziva, ubojica, sugerira također i dobro uklopljene martial arts trenutke.

Da je ženski lik nositelj radnje, jasno daje do znanja i sam početak filma, scena u prodavaonici u kojoj se protagonistica nađe nasumično te posve neopterećeno prekida trenutak pljačke, čime je već započela njezina skica junakinje, čvrste, hrabre i fizički vrlo spretne tjelohraniteljice koja uspijeva savladati nekolicinu muškaraca.

No o njezinoj ćemo pozadini dodatno saznati kasnije iz razgovora dviju prijateljica, čiji je odnos u središtu ove priče. Već nakon uvodnoga dijela koji daje i žanrovsku naznaku filma jasno je obrađena sama problematika filma, jer protagonistica dobiva poziv od svoje prijateljice, potom nalazi njezino beživotno tijelo u kadi punoj vode, kao i poruku koja je odvodi u osvetničku misiju uslijed koje, što je nerijetko motivska konstanta akcijskih trilera, razotkriva puno veću problematiku prisutnu u mračnim društvenim uličicama.

Čin od društvene važnosti Iz toga proizlazi činjenica da i njezina misija tako zadobiva jedno puno veće značenje, pa je osobna osveta čin od društvene važnosti, a protagonistica preuzima ulogu uličnoga pravednika, istoga onog u holivudskoj kinematografiji simboliziranog od raznih superjunaka, do Darkmana i drugih.

Film je, bilo radnjom, tematikom ili motivom osvete, na tragu korejskih poput Parkove tzv. Trilogije osvete, »The Villainess«, sliči vijetnamskom »Furie« (2017.) u kojemu je isto tako osvetnički nastrojena protagonistica nositeljica radnje, a svojom svedenošću pak, s obzirom na globalnu dostupnost, unekoliko oživljava zlatno vrijeme akcijskih trilera, napose holivudskih.

Film donekle estetikom i pričom u središtu koje je borbena protagonistica, također podsjeća na vrlo dobar prošlogodišnji uradak koji dolazi s istočnoga poluotoka – film »Special Delivery«.

Priča je zaokružena i smislena, time i scenaristička podloga, pa nema nekih nelogičnosti ili pak uzročno-posljedičnih veza koje nisu jasne, pa od samoga početka postoji provodna nit – osveta.

No ta osnovna tema motivski je disperzirana na ostale problemske punktove koji su uz nju izravno vezani. Tako početna potraga za odgovornima za nesretno skončani život prijateljice junakinju odvodi na putovanje na kojem razotkriva cijelo jedno korejsko podzemlje koje se bavi prodajom i uzgojem droge, prodajom žena, no i ubojstvima.

U tako velikom i razgranatome kriminalnom sustavu, što se posebice vidi u drugome dijelu filma, jasno je da ima i onih koji uz svoje primarne nelegalne/kriminalne aktivnosti pribjegavaju i kojim drugim, moguće i unosnijim, no svakako »trendovskim«, koje prakticira negativac Choi Pro (Ji-hoon), naizgled ljepuškast, istovremeno markantan, srednje duge tamne kose i atletske građe tijela.

Svojom fizičkom pojavom, no i istančanim smislom za odijevanje/modu, on tako u noćnim klubovima privlači pažnju, odaje dojam zgodnog zavodnika dubljeg džepa s brzim Lamborginijem, na što i mlade djevojke različitih pozadina svakako »padaju«.

Transseksualna identifikacija

U terminima transseksualne identifikacije u prededipalnoj i faličkoj fazi svijest o moći, koja je u svojoj srži bitno muška, u djevojčica i dječaka je jednaka, no žena, da bi ostvarila punu ženskost, treba je odbaciti.

U tom smislu, protagonistica je u ovome filmu svoju »mušku« stranu koja se ogleda u fizičkoj vještini, spretnosti i snazi, a time i moći koju ipak ima – zadržala.

Kontrapunkt njezinoj takvoj muškoj crti je pak ženska strana negativca koja se ogleda u njegovu izgledu, to jest lijepim crtama lica, gotovo manekenskim, što mu nekoliko puta spočitavaju i njegovi kriminalni kolege.

Isti onaj koji, da bi pokazao svoju nadmoć nad ženama, koristi kakvo opojno sredstvo ne bi li ih onemogućio, potom izvodi kakve seksualne seanse nad osobom bez svijesti uz pomoć seksi igračaka, te koristi videokameru kojom sve bilježi, ne bi li poslije svoju žrtvu ucjenjivao i iznuđivao novac, biva ipak u jednome takvome trenutku nadjačan, isto simbolički – od jedne žene.

Recipijentski gledano, na dodiru ovoga tumačenja, i ženski se dio svekolike publike može u ovome smislu poistovijetiti i s onom muškom stranom protagonistice simboliziranom njezinom fizičkom nadmoći, čine se odmiče od ustaljene joj pasivne uloge i postaje, riječima Saše Vojković, subjekt od akcije.

A da je takvo pozicioniranje žene intencionalno, potvrđuje i jedna redateljeva izjava u kojoj naglašava da ima još ženskih priča koje želi donijeti na filmsko platno.

Film je ritmički ujednačen, nema praznog hoda, pa je cjelina ravnomjerno ispunjena trenucima akcije i onima koji joj prethode, dinamikom ipak manje nabijenim.

Radnja filma je linearna, no ima nekoliko analepsi koje su isključivo vezane za slaganje mozaika koji svjedoči o genezi odnosa dviju nerazdvojnih prijateljica.

Te su analepse ostvarene posredstvom asocijativnih veza, radilo se o polaroid fotografiji koja odvodi na same početke prijateljstva i (ponovni) susret u slastičarnici, čokoladi s metvicom i bademima koja odvodi u slavljenički trenutak druženja i razgovor, ili pak Nike tenisicama koje su ostvarene kao spojnica prošlosti i sadašnjosti, utvrđivanje motiva osvete i kao intenzitetska potvrda negdašnjeg prijateljstva.

Upravo te poklonjene specijalne tenisice koje je preminula prijateljica za protagonisticu duže tražila simbolično joj daju dodatnu moć, sigurnost i osvetnički ledenu ustrajnost da svoju misiju izvrši do kraja i negativce porazi baš u njima.

Popularnokulturne reference

Također postoje i neke popularnokulturne reference poput činjenice da je preminula prijateljica otišla u Rusiju, ne bi li svoju baletnu profesionalnost dodatno podebljala, ili pak u činjenici pištolja, revolvera koji protagonistica kupuje, a sliči onome kakvoga je imao Sean Connery, što se referira na njegovu karijernu fazu u kojoj je portretirao britanskog tajnog agenta Jamesa Bonda.

Opet, i tu nalazimo potvrdu ranije spomenute transseksualne identifikacije, jer žena je, dakako, zadržala svoju muškost, čime se referencom Bond-protagonistica (u službi pravde) njezina moć na neki način izjednačuje s onom uvijek naglašenom muškom.

U tom smislu i izvedba Jong-seo također dodatno potvrđuje takvo tumačenje, jer u trenucima obračuna s protivnicima, napose u onome finalnom, njezina je facijalna ekspresija unekoliko ograničena, jer ne pokazuje nikakve druge emocije, osim odlučnosti da uspije u svojemu naumu, pa tako u nekoliko izvrsnih trenutaka, čak i neočekivano, potpuno hladno, prosvira negativcima mozak, jednomu vrlo blizu, a drugome pak, na čuđenje sviju (opet muškaraca), iz veće udaljenosti, u grand finalu.

Posebno valja istaknuti izvrsnu glazbenu podlogu, odnosno originalnu glazbu koju potpisuje popularni pjevač, reper i producent Gray.

Većinom doslovni nazivi upućuju na samu radnju i određen trenutak/scenu u filmu, no ima i onih simbolične naravi. Zvukovno, među petnaest pjesama – primjerice »Ballerina«, »Showtime«, »This is How We Do It«, »Grand Pas De Deux«, »Into The Forest.

Don’t Open. Nightmare«, »Checkmate«, »Coda«, »Blood On My Hands« – nalazimo većinom one hip hip naravi, plesnog impulsa, no značenjski svakako u dosluhu s određenim motivom, scenom te, šire, s idejom.

Uz one pjesme koje uključuju i koji instrumentalni dio, većina ih tvori suvremenu glazbenu notu, kompjutorski dograđenu, upućivačke naravi, čak i hipnotizirajuće.

Valja primijetiti i da u jednome dijelu, točnije u sceni prisluškivanja, izvanprizorna glazba poprima naličje one prizorne, uz preciznu montažu.

Uloga svjetlosti

Takav je melodijski potencijal u suglasju i sa scenografijom, jer veći dio filma otpada na mračne interijere, manje eksterijere, vizualno prijemčive, gotovo neonske signalizacije koja vlada recimo u stanu protagonističine prijateljice, u hotelu, ljekarni, noćnome klubu ili pak malim kvartovskim trgovinama koje posjećuje.

U ostalim dijelovima, primjerice u stanu protagonistice, osvjetljenje je također u noćnome periodu slabo, to jest prigušeno, zagasito.

U tom smislu zanimljivo je i da je u stanu negativca čak i danju nekoliko puta vidljiv tek tračak svjetlosti koja proviruje kroz zastore, što je sukladno njegovoj mračnoj pozadini, pa samo nekoliko kadrova prije imamo danje svjetlo, a protagonističinom vještom provalom bez tragova u stan negativca prelazimo na spomenuto prigušeno osvjetljenje.

Također i u dijelovima u stanu protagonistice ili pak u ugostiteljskom objektu osvjetljenje je prigušeno ili se pak radi o traku svjetlosti.

S obzirom na sve to možemo reći da ozračje u zametcima podsjeća i na ono noirovsko. Eksterijeri pak tek u nekoliko situacija otpadaju na danje svjetlo, dok se vrlo simbolično i one scene uz more ili kakvo jezero opet odvijaju ili u suton, ili noću.

S druge strane, scene analeptičke premosnice protuteža su većinski tamnoj fotografiji vjerojatno intencionalno, s ciljem naglašavanja trenutka životnog prijateljstva kao svjetla u životu protagonistice, što će i ona sama potvrditi kad kaže nesretnoj Min-hee da prije susreta s njom nije vidjela niti smisao svoga posla ili da je tek nakon tog, očito sudbinskog, susreta shvatila koliko život može biti zabavan.

Stilizirana kamera

Pečat tehničkoj zaokruženosti svakako udara kamera koja nije uvijek mirna, posebno u akcijskim scenama borbe ili u određenim analepsama, čime se pokušalo napraviti narativni odmak od sadašnjosti.

Kamera ostavlja biljeg planovima koji su u scenama razgovora nerijetko krupni, a ponekad zahvaćaju tek dio tijela, primjerice glave ili koji objekt u fokusu, no prije svega kompozicijom koje je decentrirana i stilizirana, što dodatno naglašava dinamičnu komponentu i izlagački, to jest situacijski kontekst, pa tako imamo kose kadrove i one po strani, nerijetko iz donjeg rakursa, gdjekad i gornjeg.

Scena u kojoj protagonistica pronalazi beživotno tijelo ostvarena je iz gornjeg rakursa, zenita, čime je kut opet inovativan, te je dodatno uputio na tragičnost situacije i na potencijalnu emocionalni okidač protagonistice.

Također je izvrstan pogled preko/između redova trgovine, kroz različite staklene površine, ili korištenje zrcaljenja, recimo na podu kazališne dvorane ili pak automobila.

A da ta situacija u kojoj protagonistica pronalazi beživotno tijelo jest okidač pokazuje i njezina prvo nijema reakcija, zatim gradacijski impuls koji prolazi njezinim tijelom, i u spomenutoj sceni i kasnije, jer reakcija varira od trenutnog šoka, suznih očiju, kasnije nijemosti kojom se negira situacija ili propituje istinitost/realnost, do kasnije, iako kratkog, ipak vidljivog sloma.

Uz takav emocionalni učinak prijateljičine smrti na Ok-ju, valja istaknuti i emocionalni, psihički učinak silovanja i ucjene/prijetnje prijestupnika na žrtvu, što se najbolje očituje na primjeru Min-hee koja vidljivo gubi samokontrolu, u potpunom je strahu koji je preuzeo njezin život, što se vidi i po nemogućnosti da svoj posao balerine obavlja fokusirano i precizno.

Domet takvih činova razaznaje se i iz svjedočanstva druge žrtve, još mlađe, koja je čak i zatočena, a njezin fizički i emocionalni ožiljak očituje se u nijemoj reakciji i flegmatičnom govoru o želji da ubije one koji je maltretiraju.

Izvrsne su izvedbe stoga ostvarili spomenuti Jeon Jong-seo i Park Yu-rim, a Kim Ji-hoon dao je dobar portret narcisoidnog i hladnog ubojice patoloških seksualnih nagona.

Također, valja izdvojiti i ulogu Parka Hyoung-sooa koji izvrsno portretira lik farmaceuta Myunga-shika koji se doima psihički nestabilnim, Kim Young-ok i Joo Hyun koji dobro utjelovljuju pomalo neobičan stariji par krijumčara oružja te Shin Se-hwi koja tumači zatočenu djevojku.

Spomenuta scena s kupovinom oružja od starijeg bračnog para izvedena je dobro, a svojom atmosferičnošću doima se kao da priziva sfere začudnoga, posebice zbog eksterijera koji mahom upućuje na onaj andersonski iz filma »Asteroid City«.

Aktualna tematika

Posebno su zanimljivi dijelovi koji, možemo tvrditi, poprimaju tonus doskočice, od kojih je prvi u sceni borbe u hotelu, u kojem onaj koji napada motornom pilom, pukom slučajnošću ili ne, biva samoozlijeđen, i to od svojevrsne žrtve, kao i drugi dio u kojemu protagonistica članu krimi organizacije koji ne želi dati informacije, umjesto oduzimanja života simbolično oduzima mogućnost govora.

S obzirom na ta dva dijela, no i film u cjelini, jasno je kako redatelj zadržava prevlast akcijskoga obrasca, tako da film ne ostavlja dojam eksplicitnosti ili pak kakva visceralnog iskustva.

Tematski film korespondira sa suvremenošću te vješto obrađuje problem seksualnog zlostavljanja uz pomoć opojnih supstanci (rufi) te pitanje zloupotrebe društvenih mreža.

Etička dimenzija čina osvete naglašena je pak u razgovoru protagonistice s poznanicom u kojem je ova druga pita je li to pak pravi način (da pravda bude zadovoljena).

Također, filozofska dimenzija ogleda se u Min-heeinoj tvrdnji o tome da naš planet pripada ribama, a ne ljudima, a baletom se bavi(la) jedino zbog toga što ne može postati riba.

Uzimajući u obzir simboliku ribe kao života, rođenja, kružnog obnavljanja te duhovne čistoće ili harmonije, i protagonističina je prijateljica, simbolično, napokon ostvarila svoju želju da u drugome životu postane riba, i tako nastavi svoj životni ples u morskim prostranstvima.

Također, njezina se tvrdnja o prevlasti riba nadovezuje na evolucijski narativ Netflixova dokumentarca »Život na našem planetu« (2023.), prema kojem je život započeo u moru, a tek se onda preselio na kopno.

Film »Balerina« vrlo je dobar južnokorejski martial arts akcijski triler aktualnoga tematskog ulančavanja, vizualno prijemčiv, dobre kamere/fotografije koja tvori jedinstveni noćni svijet korejskoga društva, precizne montaže, uz jedinstvenu priču o jednome prijateljstvu i osveti koja je u ovome slučaju – nužna.