POST FESTUM

Gotov je prvi Cinehill Fest, jedva čekamo drugi. Filmsko druženje na Petehovcu dovelo je svijet u Gorski kotar

Marinko Krmpotić

Foto Nina Đurđević

Foto Nina Đurđević

U jednadžbu uspjeha ili neuspjeha, barem kad je o Gorskome kotaru riječ, uvijek treba uključiti i faktor vremena koji je (pre)često klasična nepoznanica, a tako je bilo i ovog puta



DELNICE – Prvi Cinehill Fest je gotov, jedva čekamo drugi! Puno će biti onih koji će, nakon što su osjetili bar dašak četverodnevnog filmskog druženja na delničkom Petehovcu, reagirati ovakvom željom. Zaista, od srijede poslijepodne pa do sitnih sati nedjelje na 1.053 metra nad morem događalo se jako puno toga što je barem na tren promijenilo perspektivu uobičajenog i mirnog života grada pod Petehovcem. Uz sjajan izbor od dvadesetak filmova iznimne vrijednosti uživati se moglo i u odličnim koncertima mahom mladih domaćih izvođača te u brojnim popratnim, također izvrsno zamišljenim sadržajima kojima se nudila zabava, poduka i upoznavanje kraja u koji se s motovunskog brda premjestio čuveni svjetski filmski festival koji od ovog ljeta nosi naziv Cinehill Fest.


Čestitke organizatorima


Temeljna je dakle ponuda, ona vezana za film i druženje uz film, bila sjajna pa treba čestitati i izbornicima i organizatorima jer su u potpunosti opravdali bogato 25-ogodišnje iskustvo i velik ugled koji su stekli u svijetu filmske umjetnosti. Velik su doprinos dali i mnogi domaći uključeni u projekt, ponajprije ugostitelji iz PC-a Petehovac koji su se pobrinuli da boravak gostiju i posjetitelja bude upotpunjen dobrom ponudom ića i pića.


Foto Marinko Krmpotić


Marljivo su posjetitelje od Delnica do vrha Peteha prevozili domaći autoprijevoznici, predstavili su se goranski OPG-ovi, pojačan promet imali su i ugostiteljski objekti u Delnicama, a izniman doprinos dao je i Grad Delnice čije je komunalno poduzeće bilo tih dana u službi Cinehilla, dok posebne zasluge pripadaju Primorsko-goranskoj županiji čije je sufinanciranje osiguralo održavanje Cinehilla, a još je bitnije da PGŽ i u budućnosti namjerava pružati potporu ovom filmskom festivalu koji može, istaknuto je u nekoliko navrata, dovesti svijet u Gorski kotar, odnosno predstaviti Gorski kotar svijetu.




U jednadžbu uspjeha ili neuspjeha, barem kad je o Gorskome kotaru riječ, uvijek treba uključiti i faktor vremena koji je (pre)često klasična nepoznanica, a tako je bilo i ovog puta. Iako je odabrani termin za goranske prilike pravo srce ljeta i premda su četiri dana druženja protekla bez kiše (prva jača kiša pala je u nedjelju ujutro, nedugo po službenom završetku!), organizatori nisu mogli predvidjeti da će dan-dva prije početka Cinehilla, Zagreb, Slavoniju i dio Istre zahvatiti za Hrvatsku netipično žestoka oluja. To se nevrijeme, na svu sreću, nije osjetilo u Delnicama, ali je, primjerice, bitno umanjilo prodaju karata za filmske projekcije. Naime, do te oluje prodaja ulaznica za predstave na Petehovcu išla je uobičajenim ritmom, a nakon tog nevremena je gotovo stala!


To je i logično jer su ljudi vjerojatno razmišljali u stilu – ako je ovdje tako loše, kako je tek u Gorskom kotaru! A u Gorskome kotaru bilo je tih dana puno bolje no u većini drugih dijelova Hrvatske!


Francis Ford kupola


Istina, otvaranje je proteklo uz 12 stupnjeva Celzija, što je bez imalo dvojbe rekordno niska temperatura noći otvaranja u svih dosadašnjih 25 godina Motovun Film Festivala. I sljedećih je dana, pogotovo za noćnih projekcija, znalo biti prohladno, ali sve u svemu pravim ljubiteljima filma ta gorska svježina – na koju u Gorskom kotaru uvijek treba računati – sigurno nije smetala pa se moglo čuti da je bolje tako no disati k’o riba na suhom bilo gdje na jugu Hrvatske. Naravno, na vrijeme se ne može utjecati i uvijek je najpametnije prihvatiti ga takvog kakvo jest i prilagoditi se.


Organizatori Cinehilla baš su to i učinili pa je pun pogodak bila Francis Ford kupola u kojoj su se, bez obzira na vremenske uvjete, filmovi vrtjeli od deset sati ujutro pa do večeri. Jesu li neke druge stvari mogle biti bolje (prijevoz autobusima mnogima je, navodno, bio izlika da ne »skoče« do Petehovca, bilo je i onih koji su željeli raznovrsniju ugostiteljsku ponudu…) stvar je analize koja će biti učinjena ovih dana i na temelju koje će propusti biti uklonjeni kako bi idućeg ljeta Cinehill u svom prvom sedmodnevnom izdanju bio još magičniji, ljepši i zanimljiviji.


Foto Marinko Krmpotić


Svakako pri toj analizi, posebno kad je o Goranima riječ, treba uvažiti riječi hrvatskog glumačkog veterana, legendarnog Zdenka Jelčića koji je po mnogočemu obilježio ovaj prvi Cinehill Fest jer je projekcijom jedne epizode »Kapelskih kresova« u kojem on igra komandanta Ljubu, Cinehill najavljen, potom je upravo on zapalio prvi Cinehill krijes, a baš on je i prvi dobitnik Nagrade 50 godina namijenjene domaćim filmašima koji su svojom polustoljetnom karijerom zauvijek zadužili hrvatski film. Zamoljen da nam, neposredno po uručenju te nagrade, komentira prvi Cinehill Fest, Jelčić je rekao:


– Gorani, molim vas podržite festival, molim vas ulažite na bilo koji način u ovaj festival, dođite na predstave, povedite djecu, dođite i uživajte u divnom svijetu filmske umjetnosti jer će on pripomoći razvoju ovoga kraja, obogatiti vas duhovno i učniti sretnijim i zadovoljnijim – poručio je Zdenko Jelčić.