Dobitnik Zlatne palme Jafar Panahi gostovao u Art-kinu uz film “Jedan običan incident”

Svevremenski problem, ali negdje i svakodnevni – borba protiv režima karakteristična je tema za nagrađivanog iranskog redatelja Jafara Panahija, a gledatelji Ljetnog Art-kina širom su otvorenih očiju imali priliku vidjeti i osjetiti nemoć i podvojenost koja se provlači kroz njegov najnoviji film “Jedan običan incident”.

Film je to koji je ove godine osvojio kansku Zlatnu palmu, a u 101 minuti vrhunske glume, kamere i nepredvidljivih, ponekad komičnih trenutaka, prepuno je dvorište Kapucinskog samostana saživjelo s likovima i njihovim mukama.

Blago bi bilo reći da je emocija prenesena – činilo se da je cijelo Art-kino ostalo u nekoj vrsti šoka, a uslijedio je i dugački blok pitanja iz publike koju je zanimalo kako je to snimati antirežimski film u Iranu i što za redatelja znači gledati svoj film zajedno s publikom – nešto što nije imao priliku 15 godina.

“Moji su filmovi zabranjeni u Iranu i nisam bio u mogućnosti da gledam svoj film s publikom.

Osim toga, bio mi je zabranjen izlaz iz zemlje, tako da mi je izuzetno drago što sam večeras ovdje.

I jako mi je drago što sam svoj film gledao upravo s vama”, rekao je redatelj nakon projekcije.

U Hrvatsku je došao kao gost festivala Cinehill koji se odvija u Fužinama, a projekcija u Ljetnom Art-kinu dio je programa festivala.

“Svima zahvaljujem što ste pogledali film. Jednom redatelju je jako važno da svoj film gleda zajedno s publikom pa da vidi kako publika reagira i uvidi eventualne slabe točke filma, kao i one jače”, rekao je Panahi.

Film je parabola o o nasilju, sjećanju i odgovornosti. Panahi propituje kolektivnu traumu i tanku liniju između pravde i osvete. Moralna dilema provlači se kroz cijeli film dok postupno razotkriva kako društva pogođena represijom lako kliznu u vlastitu verziju represije, čak i kada djeluju iz osjećaja pravednosti.

“Ja sam večeras osjetio po reakcijama publike da su u nekim trenucima bili pod osjećajem smijeha, tuge, a čuo i neki uzdah.

Ono što sam očekivao od publike, to sam i osjetio.

Što se tiče poruke, mislim da je to na vama – što ste vi primijetili kao poruku, to je to”, rekao je redatelj referirajući se na završetak filma koji je ostavljen interpretaciji gledatelja.

Međutim, ono pitanje koje je filmom htio postaviti publici je – što radimo s ljudima koji su nas povrijedili?

“Uvijek se pitam – kad dođe do promjene režima, kad ode jedan sustav i dođe novi, što ćemo s tim ljudima koji su radili za prethodni režim?

Svaka promjena sa sobom donosi i takva razmišljanja.

Sigurno ste i vi doživjeli neke tranzicije i uvijek ste se pitali kako ćemo reagirati prema tim ljudima, hoćemo li im oprostiti, ili ćemo se na isti, grubi način ponašati prema njima”, rekao je.

Panahijevi filmovi su se u Iranu često zabranjivali, a on je 2010. bio uhićen, osuđen na šest godina zatvora te je dobio dvadesetogodišnju zabranu snimanja filmova i putovanja. Unatoč tome, nije prestao raditi filmove. Nije lako snimati u tajnosti, ali može se, objašnjava.

“Kada se gleda izvana, onda to izgleda strašno. Diktatura i sva moć koju ona ima – kako uopće organizirati, snimiti ili obaviti neku akciju? Ali kad živite u takvom jednom sistemu, onda se bolje možete snalaziti i naći neke alternativne puteve do cilja. Jer vlasti nisu toliko moćne kako izgledaju, one su zapravo prazne. Samo što ti moraš biti pametan i pronalaziti druge načine.

Umjesto da angažiraš 50-ak ljudi prilikom snimanja, možeš angažirati manji broj da se ne bi osjetilo da se nešto događa.

Umjesto da imaš veliku kameru, uzmeš neku manju da ne izgleda sumnjivo.

I raznorazni drugi načini, ali ne bih dalje o tome jer će moji kolege saznati kako se to radi, što može postati opasno”, našalio se.

Iako je redatelj glavni odgovorni ‘krivac’ u očima režima, u opasnost se dovode i glumice i glumci koji su zapravo najeksponiraniji.

Međutim, kako objašnjava redatelj, sva ta ekipa svjesna je u što se upušta. Mnogi od njih dolaze s ljubavlju, rade to dobrovoljno te čak ne traže nikakvu naknadu, već samo žele napraviti nešto dobro za svoju zemlju i njezine ljude.

U filmu “Jedan običan incident” glavne uloge imaju glumice Mariam Afshari i Hadis Pakbaten te glumci Vahid Mobasseri, Ebrahim Azizi i Majid Panahi. Glumice nemaju pokrivenu kosu, iako zakon tako nalaže – otpor je to koji je počeo smrću Mahse Amini 2022. godine, nakon čega su žene izašle na ulicu i uz protestiranje palile svoje šalove. Unatoč brutalnim gušenjima prosvjeda i strogim sankcijama, sve više žena odbija nositi šal pa tako i Panahijeva glumačka ekipa zaslužuje posebnu pohvalu za hrabrost. Glumiti u njegovim filmovima doprinos je koje žele dati, objasnio je.

Jedan se od gledatelja zapitao, kako su Panahijevi filmovi zabranjeni u Iranu, postoji li neka underground scena te mogu li ih Iranci uopće negdje vidjeti.

Mogu i postoji – naime, prije 15 godina kad je bio uhićen i osuđen, odlučio je naći drugi način da svoje filmove pokaže ljudima. Obratili su mu se studenti filmske akademije u Iranu koji su također htjeli snimati filmove, ali nisu mogli raditi u tamošnjim teškim uvjetima.

“Tada sam snimio jedan film “To nije film”, a sniman je običnom malom kamerom. Bio je jako lijepo prihvaćen i prikazan u svijetu te su tako i drugi počeli snimati filmove u sličnim uvjetima. Ti su studenti počeli sami raditi i shvatili su da se film može snimiti i u teškim uvjetima.

Ponekad filmski redatelj nema ulogu samo snimanja filma. Treba utjecati na novu generaciju i treba pokazivati put drugima – kako doći do cilja. Takve filmove možemo nazvati underground filmovima”, objasnio je.

A što se tiče završetka filma “Jedan običan incident”, koji je otvoren za interpretaciju, on kao redatelj ipak naginje pozitivnom raspletu.

“Umjetnik nikad ne može biti pesimist, njegova je uloga da bude optimist. On vjeruje u čovjeka i vjeruje u budućnost, čak i ako vidi da budućnost nije ništa bolje nego prošlost”, poručio je redatelj koji je iz Art-kina ispraćen velikim pljeskom.

Progam Panahijevih filmova nastavio se i dan poslije uz “Bijeli balon”, a danas je na programu film “Grimizno zlato” također na vanjskoj lokaciji, s početkom u 21 sat.