Dokumentarac Tristana Bauera

Film "Che, novi čovjek": Pulsirajuća snaga filmskih arhiva

Dragan Rubeša

Baueru ne treba Che Guevara kao mit, već kao čovjek, iako je zanemario kontradiktorne strane njegova karaktera koje bi filmu osigurale malo polemičkog pogonskog goriva



OPATIJA  Osim na majicama, Ernesto Che Guevara često se pojavljuje i u dokumentarnom filmu.


Nakon kratkog doksa Leandra Katza »El dia que me quieras« koji je strogo fokusiran na posljednju Cheovu fotografiju, onu koja ga je pretvorila u mučenika, film »Che, novi čovjek« argentinskog redatelja Tristana Bauera koji se u četvrtak (9. kolovoza) prikazuje na opatijskoj Ljetnoj pozornici u programu  dokumentaraca s pečatom »Restarta« kao svojevrsni preludij nadolazećem Liburnija film festivalu, preferira puno veći broj njegovih fotografija.


One gotovo nepoznate iz Cheovih studentskih dana dok još nije imao bradu i one koje su ga pretvorile u pop ikonu, poput mitske Kordine.




Ne samo rijetke fotografije, već i rijetke arhivske snimke vezane za njegova obiteljska okupljanja dok je još bio dječak, kad mu je otac pomagao kod noćnih napada astme. Ali i knjige, poput one koju mu je poklonio i potpisao Pablo Neruda.


Poput Soderberghove igranofilmske biografije koju čine dva poglavlja (»Gerila« i »Bolivija«), tako ni Baueru ne treba Che kao mit, već kao čovjek, iako obojica zanemaruju kontradiktorne strane njegova karaktera koje bi doksu osigurale malo polemičkog pogonskog goriva.


Tako nam Bauer ne kaže kolika je bila cijena moći koju je Che morao platiti ulaskom u Havanu. Njega ne zanima onaj neslavni dio Cheove povijesti kad je postao zapovjednikom zloglasnog logora Cabana.


U filmu nema ni riječi o njegovoj šutnji u slučaju velikog ali nepravedno marginaliziranog gerilca Huberta Matosa koji je bio osuđen na 20 godina robije jer je denuncirao Cheove autokratske metode. No, bez obzira na te propuste, autorov Che, s bradom ili bez nje, s cigarom ili bez nje, definiran je žudnjom stvaranja povijesti.


Bauerov pulsirajući arhivski materijal prati najvažnije detalje iz Cheova života, njegove revolucije i njegova putovanja (iznimno je emotivna razglednica koju je djevojci poslao iz Hirošime), iako autor i sam priznaje da mu je dio dokumenata koji se čuvaju u arhivima La Paza bio nedostupan. Ipak, vrhunac ostaju snimke ulaska »bradatih ljudi sa svih fronti« u Havanu, dok se iz ushićene mase koja pozdravlja revolucionare izdvaja dječak s lažnom bradom i natpisom »estoy con Fidel«. Možda je sazrijelo vrijeme za »Fidela, starog čovjeka«.