Glumac Filip Juričić poznato je lice domaćih malih ekrana. Popularni glumac minulih je desetljeća utjelovio mnoge likove u domaćim TV serijama, a aktualan je u seriji „U dobru i zlu“ koju pratimo na Novoj TV. Njegov Veljko Srića protagonist je serije koja iz dana u dan bilježi nove intrige, prevrate i zaplete.

U zanimljivom razgovoru za naš televizijski prilog, s Filipom Juričićem razgovaramo o seriji „U dobru i zlu“, škvadrici sa snimanja, ali i drugim pojedinostima iz poslovnog i privatnog života popularnog glumca.

Filipe, gledamo vas u „U dobru i zlu“ gdje brojite brojnu obitelj. Sjećate li se kako ste dobili ulogu u seriji i kako ste reagirali kada ste pročitali premisu i radnju serije?

Svega se sjećam. Kako sam je dobio i kako sam je htio i željno iščekivao. Imao sam sreću da je Nova TV odabrala upravo mene, a ulogu sam dobio preko audicije, i to jedne na kojoj sam se, što rijetko kažem, zaista osjećao odlično i imao dobar osjećaj da sam svoj posao napravio kako treba. Odmah mi se svidjela cijela ideja, cijeli projekt, kao i prilika da igram lik koji je nešto stariji. Drago mi je da je ta uloga pronašla put do naše publike.

Kako opisujete svoga lika Veljka? On nije onaj „hlapićevski“ junak bez mrlje u životu, već su se na njega slili svi problemi. Bolest, bigamija, problemi na poslu…

On je jedan čovjek od krvi i mesa, šarmantan i simpatičan, uvjeren da će se u životu sve nekako pozitivno posložiti. Kada su najgori trenuci, on ne posustaje; ima trenutke krize, ali uvijek ide dalje. Tako se i zaigrao s tim ženama, bez nekakvih premisa da će tu nekoga povrijediti. Mislim da je to u seriji svakako malo i blaže nego što je bilo u životu, s obzirom da je rađeno po istinitom događaju.

Kako bi se Filip i Veljko družili u slobodno vrijeme?

Mislim da bi se Filip i Veljko dosta dobro družili. Jedino imam osjećaj da je Veljko malo stariji čovjek od mene. On je više kao prijatelj mog tate, a ne moj prijatelj. Ja imam taj problem da sebe i dalje doživljavam mladim, što je potpuno krivo ako pogledamo informacije na osobnoj iskaznici, ali tako se osjećam; što ću? (smijeh)

Kako su vama, kao glavnom glumcu, izgledala snimanja serije te jeste li u ovom trenutku gotovi sa snimanjem?

Snimanja su mi izgledala, i još uvijek mi izgledaju, predivno jer smo mi stvarno jedna dobra škvadrica na tom snimanju. Odlično se družimo, zabavljamo i puno se smijemo. Svaki odlazak na set zapravo mi je veselje. Naravno, bude tu teških dana kada imaš jako puno scena, ali uvijek je to, osim trudom i radom, obučeno i veseljem i zabavom. Jako volim taj posao i tu ekipu. Žao mi je što će jednom doći dan kada će to završiti.

Govoreći o odnosima sa snimanja, vaši kolege glumci iz serije često na instagram profile objavljuju slike na kojima se druže na zajedničkim večerama. Kako izgledaju vaša druženja, večere i kakva je kolegijalnost i prijateljstvo među castom „U dobru i zlu“?

Imamo zajednička druženja, odemo negdje zajedno, pojedemo nešto. Cure se skupe i idu na wellnese… Sada nas je petero imalo rođendan pa smo slavili kod mene na vikendici. Ima stvarno i starih i mladih i onih srednje dobi, svi se nađemo i svima nam bude dobro. Baš smo škvadrica za poželjeti.

Povrh televizijske djelatnosti aktivni ste i na kazališnim daskama kao dio kazališta Komedija. Mnogi vaši kolege, pa i mnogi iz „U dobru i zlu“ apostrofiraju kazališnu glumu, stoga kako kombinirate scenu kazališta sa setovima serija i filmova?

Kao i uvijek, aktivan sam u svom kazalištu. Ove godine nisam imao puno predstava, ali sada počinjem u šestom mjesecu raditi jedan veliki naslov „Ponos i predrasude“, za koji se nadam da će biti jedna važna i dobra predstava i to mi je glavni kazališni zadatak ove sezone.  Kako uspijevam? Teško, borba je kada su istovremeno i probe i snimanja, ali sve to nekako uspijevam i ne bih dao ni jedno ni drugo ni za živu glavu.

Velik predmet vašeg rada bile su i sinkronizacije animiranih filmova. Koliko Vas ispunjava taj rad za kojeg mnogi upućeni kažu da je posebno iskustvo?

Dosta radim i sinkronizirane filmove. Ove godine sam imao baš jako lijepe role. Došao je opet Medvjedić Paddington kojeg jako volim. Sinkronizirao sam i u filmu „Kralj svih kraljeva“ u kojemu sam dobio i ulogu Isusa Krista. Na to sam bio jako ponosan i bio je za mene veliki izazov za mene, a oba crtića sam pogledao s djecom. Volim kada sinkronizaciju napravimo dobro i kada dokažemo da znamo napraviti sinkronizacije na nivou naših kolega koji su to radili u originalu. Ne uspijemo to uvijek, ali se trudimo biti što bliži tome, a ponekad se dogodi i da budemo čak i bolji.

Govoreći o vašim ulogama i postignućima, je li Dinko Bilić iz Larinog izbora vaš najpopularniji lik? Kao koje sve likove vas prepoznavaju ljudi na ulici?

Vjerojatno je. Dinko Bilić, a možda i Marko Marušić iz serije „Ljubav u zaleđu“. To su neke uloge kojih se ljudi rado sjećaju. Ali vole i seriju „Na Granici“ pa tako i Marka Lasića. To su neka imena s kojima me ljudi često oslovljavaju, iako je Dinko negativac. On je imao neki šarm u toj svojoj prljavoj drčnosti i bezobraznosti. Bilo ga je gušt za igrati i publika je to nekako jako voljela. Jako sam sretan što su ga i Dalmatinci voljeli jer baš sam pokušavao napraviti karakter prgavog tipa koji je imao to neko opravdanje da mu je život napravio nedaće pa da se može tako ponašati. Probat ćemo napraviti još neku ulogu do kraja karijere koja će ostati tako upamćena.

Filipe, često vas i to dugi niz godina svrstavaju na one top ljestvice najzgonijih domaćih glumaca, najpoželjnijih Hrvata… i slično. Kako reagirate na takve vijesti? Zabavljaju li vas, intrigiraju, dosađuju li vam?

Oduvijek me zabavlja kad me svrstavaju na te top ljestvice, ali nije to baš tako u mom životu. Imao sam uspone i padove, i ostavljali su me, pa ni supruzi nisam baš simpatičan svaki dan. Kada joj kažem da mene stave na listu najpoželjnijeg neženje, ona umre od smijeha. Volio bih da moja gospođa koji put to vidi pa da me gleda sa strahopoštovanjem. Šalim se naravno! (smijeh)

Prije kakvih dva mjeseca otvorili ste svoj vlastiti instagram nalog. Otkud vi „na mreži“ tek sada i što vas je nagnalo na taj potez? Kad smo kod toga, kako koristite društvene mreže i koliko vremena provodite na njima?

Malo me iritiralo što se jedan čovjek na Instagramu ponašao kao da sam ja, a ti to ne možeš danas skinuti, ni maknuti. I onda su mi rekli da je jedina šansa da otvorim svoj, a ipak je i to neophodno u mom poslu. Potpao sam i ja pod utjecaj novih medija i otvorio Instagram i veselim se sada gledati te razne postove, šaljive pričice svojih kolega i prijatelja… Kažem, svakako dobro dođe u mom poslu kada radim neke nove stvari, za najave i slično. No, ne provodim previše tu vremena. Previše čitam vijesti i ne znam se tome oduprijeti. Sada se pokušavam naviknuti da uopće ne nosim mobitel u spavaću sobu, pa se trudim da to ipak bude neka knjiga. Trošim previše vremena na mobitel, ali ne i na društvene mreže.

Što ste kroz svoju glumačku karijeru naučili o ljudima, sebi i svijetu oko sebe?

Naučio sam da je jako lijepo baviti se tim poslom. Stvorila mi je puno poznanstva i omogućila ogroman kontakt s ljudima. Ja jesam socijalne prirode i volim se družiti i ostvarivati nova poznanstva. Gluma me povezala s ljudima, sa samim sobom, dala mi toliko lijepih trenutaka na poslu, pa tako i uspjeha, ali i nekih manje uspješnih projekata s kojima sam se s vremenom naučio nositi i shvatio da su to samo prolazni trenuci koji dolaze u životu svakoga pojedinca, pa tako i mene. Tako da mi je dala moja draga gluma dala odgovor na gotovo sve i drago mi je što je tu i što ćemo provesti ovaj život skupa.

Tko vam je tijekom karijere dao najbolji savjet i kako je on glasio?

Najbolji su ovi tatini savjeti: „Nemoj piti sine, takvi ne završe dobro“ i „Nije uspio onaj koji je odustao dan ranije“, to su njegovi savjeti koji su se utkali u mene. No, još uvijek se ne libi mene savjetovati i govoriti što radim loše ili što radim krivo.

Koja su Vam omiljena TV lica nevezano kojom se televizijskom formom bave i zašto?

Jako volim ono što radi Goran Milić. Mislim da je on fantastičan televizijski novinar koji će od svake teme napraviti nešto zanimljivo. Ima taj jedan ugodan glas i uvijek je pametno to što on radi. To je ta neka BBC forma koja se meni sviđa i kojoj je nekad težio HTV. Mislim da je strašno to što se događa s našom televizijskom kućom HRT. Kada sam ja upisao akademiju, bio je doživljaj i događaj doći na Hrvatsku radioteleviziju, otići tamo na ručak, vidjeti te televizijske face. Danas tamo vlada jedna otužna atmosfera i mislim da je strašno, da, sada kad su ovi ljudi dobili otkaze uz otpremnine, nismo neki štrajk potegnuli jer to je jedna ozbiljna televizija koja je radila „Smogovce“, „Prosjake i sinove“, stvarno velike stvari… A danas ne radi više gotovo ništa, sve rade vanjski suradnici. To je televizija koju svi mi plaćamo, koja je naša i koja bi trebala biti bolja, kvalitetnija i koja bi se trebala vratiti na stare slave. Još uvijek je ona odlična, ali to je nešto što educira našu djecu. To je jedna velika tema o kojoj bih volio dati poseban intervju, ali evo sada mi se otvorila mogućnost kroz ovo pitanje da kažem ono što mislim. Ta me tema muči.

I za kraj, budući da je ovo intervju za naš televizijski prilog, uz koji se TV sadržaj opuštate u slobodno vrijeme?

Najviše se opuštam uz nogomet. Najčešće gledam HNL. Volim i englesku i španjolsku ligu. Volim i reprezentaciju. Nisam toliki poklonik tih serija koje su sada u trendu. Više-manje mi se nijedna ne sviđa na tom Netflixu. Moram reći da mi je serija „Adolescencija“ nakon dugo vremena sjela kao nešto genijalno i to mi je bilo odlično, a prije toga me najviše dojmila serija „Černobil“, onda znate koliku „rupu“ imam između te dvije serije… Gleduckam te serije, ali rijetko koja mi je na nivou nekog kvalitetnijeg filma. Više pokušavam gledati filmove, pričam s ovim svojim redateljima koji su pametniji od mene, pa mi oni tu i tamo otkriju pokoji dobar naslov.
Pozdrav i pusa svim vašim čitateljima!