Na riječkoj radionici doksa Stonys će predstaviti još dva svoja filma – izvrsnu »Zemlju slijepih« koja je 1992. osvojila nagradu Europske filmske akademije u kategoriji najboljeg dokumentarca (ta nagrada tada se zvala »Felix«), te meditativnu poemu o starosti »Uku ukai«
RIJEKA » »Kino nije učionica i u njemu nema ničeg za naučiti. Ali ima puno toga za vidjeti« – rekao je nedavno preminuli Michael Glawogger. Iako će profesionalni sudionici druge ljetne sesije radionice autorskog dokumentarnog filma »Ex Oriente Film + Refineri« koja se održava u riječkom ljetnom Art-kinu ipak puno toga naučiti, u njenom filmskom dijelu koji je otvoren i za javnost, doista ima puno toga zanimljivog za vidjeti. To se naročito odnosi na dva izvrsna dokumentarna filma koji se bave motivom potrage – »Mille soleils« francuske redateljice Mati Diop i »Ramin« litavskog sineasta Audriusa Stonysa.
Film »Mille soleils« (Tisuću sunaca) Mati Diop koja je bila gošća lanjskog izdanja zagrebačkog festivala 25FPS, predstavit će francuski filmski teoretičar Jean Pierre Rehm, poznatiji i kao umjetnički direktor prestižnog Festivala dokumentarnog filma u Marseillesu (FID). Iako njen film nismo vidjeli u sklopu riječkog gostovanja 25FPS-a, publika Art-kina mogla je upoznati autoricu u njenom glumačkom izdanju u sjajnom filmu »25 Rhums«, prikazanom u ciklusu filmova Claire Denis, s kojom Diop dijeli slične intimističke opsesije prema Africi.
Obiteljska ostavština
U tom emotivnom hibridnom doksu koji se odupire pomodnom cinizmu, Diop istražuje autorsku ostavštinu svog ujaka Djibrila Diopa Membetyja, ne bi li ušla u trag junaku njegova alegorijskog filma »Touki Bouki«, pokazujući da se 40 godina kasnije s njime ništa nije izmijenilo. On i dalje vodi stoku na klanje ulicama Dakara uz zvuke balade iz westerna »Točno u podne«. Tu je i famozni motocikl s volovskim rogovima. Nedostaje samo njegova voljena Anta koja više nije u Parizu, već na Aljasci, dok je on zamišlja u snovima kako gola hoda snijegom.
S druge strane, Stonys u »Raminu« donosi evokativni portret gruzijskog hrvačkog veterana, možda jedinog hrvača na svijetu koji je pobijedio sedam protivnika u 55 sekundi. Prije 50 godina bio je zaljubljen u djevojku koja se zvala Sveta. No, dok pastirova izgubljena ljubav iz prošlosti sada živi na drugom kraju svijeta, pa junak filma »Mille soleils« s njome komunicira telefonski i putem snova, Stonysov Ramin sjeda na vlak i odluči je lično potražiti. Ipak, udaljenost između njegova grada i njena zabačenog gruzijskog sela, za njega je zapravo ista kao i udaljenost između Dakara i Aljaske koja razdvaja junake filma »Mille soleils«.
Ratno kino
Inače, na riječkoj radionici doksa Stonys će predstaviti još dva svoja filma – izvrsnu »Zemlju slijepih« koja je 1992. osvojila nagradu Europske filmske akademije u kategoriji najboljeg dokumentarca (ta nagrada tada se zvala »Felix«), te meditativnu poemu o starosti »Uku ukai«. A vidjet ćemo i odabir filmova sjajne bosanske autorice Šejle Kamerić čija je izložba »Summerisnotover« još postavljena u galeriji »Kortil«. U njenom kratkom filmu »Apollo: prvo ratno kino« vraćamo se u prostor kina – riječ je o prvom kinu koje je grupa entuzijasta otvorila u opkoljenom ratnom Sarajevu, koje za njih predstavlja razliku između života i preživljavanja.
U sklopu tog programa danas je na rasporedu film Danisa Tanovića »Epizoda u životu berača željeza« kojeg ne treba posebno predstavljati – dovoljno je reći da je lani na filmskom festivalu u Berlinu nagrađen s dva »Srebrna medvjeda« – za film i za najboljeg glumca.