Riječki Exportdrvo sutra će biti poprište TTTO partyja.

»Taking the trash out« naziv je franšize partyja koja slavi glazbu i izvođače iz razdoblja hrvatskog dance žanra. TTTO nekoliko se puta održao u našem gradu, a sutrašnje izdanje uveličat će Renata Končić Minea.

Poznata pjevačica karijeru je započela devedesetih godina, a u njezinoj karijeri najviše se ističu pjesme »Rano«, »Good boy«, »Vrapci i komarci«, »Sija sunce«, »Ako ovo je kraj« i druge koje će izvesti pred riječkom publikom.

Minea, ovog petka dolazite u Rijeku u sklopu Taking the Trash Out. Kako opisujete takve glazbene večeri u kojima publika dolazi osjetiti sentiment starih pjesama koje i danas zvuče svježe i živo?

– Glazba 90-ih posljednjih je godina ponovo zaživjela i moram priznati da me svaki put iznova fascinira koliko je vole i mlađe generacije. Posebno me iznenadi kad vidim mlade ljude koji se tada nisu ni rodili, a pjevaju svaku riječ tih pjesama, kao da su nastale jučer.

Naravno, tu su i generacije koje su uz te hitove odrastale. I dan-danas slušaju i pjevaju te pjesme, dolaze na koncerte zato što ih jednostavno vraćaju u vremena koja su bila dobra, bezbrižnija, kad smo svi bili i mlađi i luđi.

Najljepši je osjećaj vidjeti da pjesme poput »Rano«, »Mimo zakona« ili »Bit’ će bolje« i danas žive punim plućima. Ta ljubav prema glazbi ne jenjava i svakom koncertu pristupam s jednakim žarom kao i prije svih tih godina.

Ali evo, fascinantno je da nakon toliko godina hitovi devedesetih žive i danas i da ih pjevaju apsolutno sve generacije.

Evergreeni

Mnogo ste puta pjevali pred riječkom publikom. Kako biste opisali svoje riječke nastupe i kakvo raspoloženje očekujete u Exportu?

– Uopće ne sumnjam da će biti ludo i nezaboravno, uglavnom svaki put je tako. Riječka publika je posebna i iznimno je cijenim, uvijek me dočeka s puno energije i emocije.

Iskreno, svaki moj koncert u Rijeci i okolici ostao mi je u prekrasnom sjećanju. Za petak smo pripremili bogat repertoar hitova devedesetih, i mojih pjesama i pjesama dragih kolega.

To su pjesme uz koje sam i sama odrastala i koje me svaki put vrate u neku lijepu energiju. Veselim se druženju s publikom, veselim se tom petku i znam da je pred nama jedna fenomenalna noć, super koncert i odlično druženje.

Jedno ste od zaštitnih lica dancea devedesetih. Koja pjesma pobudi najveću reakciju na koncertima i kako opisujete to što vas je pronašla publika rođena nakon devedesetih?

– Mislim da se među svim pjesmama ipak posebno izdvaja »Rano«, koja je ostavila najveći trag i posljednjih godina ponovno dobila neku novu snagu. Imam osjećaj da je danas možda čak i popularnija nego kad je objavljena.

Fascinantno mi je koliko su mlađe generacije prigrlile pjesme devedesetih. Posebno me oduševljava što mi nekad na koncertima znaju prići upravo ti mladi, te traže da pjevam neke pjesme koje sam već zaboravila ili sam čak uvjerena da ih ne znaju, poput »Señor, señor«, »Jako«, »Mimo zakona«…

Pjevaju ih kao da su aktualni hitovi, a nastale su prije toliko vremena. Neki od hitova devedesetih žive svih tih silnih godina i danas se već smatraju evergreenima.

Tu su i legendarni izvođači koji nikada neće nestati iz sjećanja publike, i njihove pjesme koje volimo i koje žive vječno. Teško je doći do toga jer obično kad hit nastane, kratko je u eteru i onda je neminovno da nestane.

Dođe neka druga pjesma koja je zamijeni, dođe neki drugi, novi izvođač… Ali evo, danas i mladi koji slušaju glazbenike koji se bave potpuno drukčijom vrstom glazbe i dalje vole te pjesme iz 90-ih, pjevaju ih, vesele se s nama.

Imala sam često priliku pjevati na brucošijadama ili koncertima koji su baš ciljani za studente, za tu neku mlađu generaciju. I svaki put bih se možda mrvicu zabrinula jer si mislim, aha, oni sad slušaju Vojka V., Breskvicu, Bubu i Jalu, neka svoja omiljena nova lica…

I onda na kraju dođu na moj koncert i pjevaju apsolutno sve pjesme od početka do kraja.

Čak i repertoar za koji ne bih nikad rekla da znaju. Svaki put me iznova iznenade i shvatim koliko su zapravo upućeni i koliko neke pjesme zaista imaju poseban život, koliko su postale i ostale dio generacija.

Foto: Privatna arhiva

Dobra organizacija

Koje su vama omiljene pjesme i izvođači iz tog dijela hrvatske glazbene scene?

– Definitivno su mi najdraže pjesme one uz koje sam odrasla i koje su obilježile moj put. »Rano«, »Vrapci i komarci«, »Mimo zakona«, »Bit će bolje«, »Što bi mi«…

Bilo je razdoblja kad neke od tih pjesama nisam ni izvodila na koncertima, jer sam mislila da su ostale iza mene, ali publika ih je sama vratila u prvi plan.

Danas su važan dio svakog mog nastupa i neopisivo mi je drago što ih i dalje publika voli. A što se tiče kolega, posebno su mi drage Ivana Banfić i Ella, s kojima sam dijelila puno koncertnih pozornica, pogotovo proteklih 15 godina.

Zajedno smo ponovo pokrenule taj val nostalgije za devedesetima i drago mi je da je cijela scena ponovno oživjela. A kad pomislim na moje odrastanje, prvo se sjetim Tajči i svih njenih pjesama koje su obilježile moje tinejdžerske dane.

I odmah mi je nekako toplo oko srca. Pogotovo zato što danas ponekad imam priliku dijeliti s njom pozornicu, na koncertima ili događanjima na kojima i Tajči nastupa.

Ima jako puno pjesama iz tog perioda koje me podsjećaju i vraćaju u to doba i svaki put se iznova veselim takvim koncertima.

Kako vam prolazi poslovna godina? Vaš poslovni kalendar doista je ispunjen.

– Protekla godina završila je dosta turbulentno. Uza sve ostale obaveze, imala sam stvarno puno nastupa, a obilježila sam i 30 godina karijere koncertom u »Lisinskom«.

Početak ove bio je nešto mirniji, ali sada smo već ponovo krenuli punom parom. Nema stajanja. Vikendi su popunjeni koncertima, ljeto je gotovo u cijelosti rezervirano, a već je rezervirano i dosta datuma krajem godine.

Kad pogledam kalendar, slobodnih termina gotovo da više ni nema. Za svakog izvođača to je veliko zadovoljstvo i mene to od svega najviše veseli, jer koncerti su moj život, publika je moj život!

Kad osjetim tu energiju i dobru atmosferu, onda jednostavno dobijem neka krila i letim. Ponekad zaista zna biti naporno jer ima tu i neprospavanih noći, puno kilometara na putu.

Pogotovo ljeti, kad ljudi imaju svoj godišnji odmor, odmaraju, a moj bend i ja uglavnom smo u kombiju, u autu, svaki tjedan iznova spremni za neke nove izazove.

Uz koncerte, preko tjedna sam angažirana i na radiju, te je dobra organizacija vrlo bitna u mom životu. Ipak, pozornica je mjesto na kojem se osjećam najviše svojom.

Publika mi daje tu neku posebnu energiju i upravo me taj osjećaj najviše ispunjava. Naravno da ima umora, puno neprospavanih noći i odricanja. Ali čim stanem pred publiku, sve dobije smisao.

To je ono što me pokreće i veseli. Sve dok bude tako, vjerujem da ću pjevati i takav svoj život ne bih nikada mijenjala.

Foto: Instagram