Jedna od najkvalitetnijih novinarki, urednica i voditeljica Hrvatske televizije Elizabeta Gojan dobila je noćni show “Damin gambit”. Već je nekoliko dosadašnjih izdanja pokazalo da se radi o emisiji koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim jer je i izbor gošći emocionalno i na druge načine snažno obojen. Show priprema ozbiljan istraživački tim, a osobni ritual prije emisije Elizabeti je beskrajno iščitavanje o osobi koja gostuje. Elizabetino ime postalo je neprikosnoveni sinonim i garancija kvalitete i visokog televizijskog standarda što dokazuje i ovim projektom. Informirana, dosljedna i elokventna poznata novinarka u prvi plan stavlja priču o ženskim sudbinama za koje mnogi drugi mediji nemaju interesa. Vrsna novinarka za Feniks govori o bogatoj karijeri u kojoj je intervjuirala brojne svjetske državnike i proputovala cijeli svijet.

Odnedavno vodite noćni show “Damin gambit”, u kojem gostuju žene iz Hrvatske, regije i svijeta koje su se na nekom području dokazale kao “žene s misijom”. Gledatelji su više nego zadovoljni, a vi?

– Naravno, najvažnije je da su gledatelji zadovoljni, jer to radim(o) za njih. Ja sam, pak, sve zadovoljnija. Nemam više toliko problema s nagovaranjem gošći, vidjele su da emisija nije nikakvog „žutog“ predznaka, da ozbiljno, pomno se pripremajući pristupam(o) svakoj od njih. Jedino je nezadovoljstvo vezano uz kasni termin, ali – to je posao v. d. glavnog urednika programa Deana Šoše koji je, začuđujuće, u nedjeljnom večernjem terminu, stavio nakon kviza jednu za drugom dvije serije, pa tek onda “Damin gambit”. No, tu se stvarno ne može ništa. Glavni je glavni, čak i kad je v.d.!

Emisija ne ide uživo jer nije vezana uz dnevne teme nego uz žene i njihov položaj u društvu. Talk show emitirat će se do kraja ovosezonske programske sheme, a predviđeno je 36 epizoda. Tko je uključen u istraživački tim vašeg projekta i kako se vi pripremate za svaku gošću?

– Moram reći da nije istina da svi na HTV-u “ne provjeravaju svoje goste i njihovu biografiju” kako je to nedavno rekao Aco Stanković. Baš je ta provjera početak priprema za “Damin gambit” koja se onda širi na sve objavljeno o gošći, na pripremni razgovor s njom, koji ponekad traje i do tri sata. Sve to nemoguće bi bilo napraviti bez mojih “NJA-NJA-NJA researcherica” – Vanje Jambrović, Inje Korać i Anje Strelec. Od same ideje za emisiju, bar jednom tjedno brainstormam i s mojim prijateljicama i kolegicama Gordanom Mrđen i Julijanom Filakovity – o mogućim gošćama, temama, načinima razgovora – one su i najžešće kritičarke, ali znaju i pravedno pohvaliti.

ŽENA ZA SVA VREMENA

Ime emisije, koje se odnosi na vrstu šahovskog otvaranja, ne smatrate nejasnim, iako su jedine kritike usmjerene na to. Kako je izabran taj naziv?

– Sigurno smo dva mjeseca svi moji najbliži prijatelji i kolege i ja, tražili naziv emisije koji je trebao biti drugačiji, intrigantan, poseban i zamijeniti radni naziv “Žena za sva vremena”. A onda slučajno, i zaista u posljednji čas, jer špica se već počela izrađivati, a scenografija gotovo kasnila, opet je uži krug nabacivao ideje, od “Ž.E.N.A” do “GEN XX”, suprug Maje Sever, Krešo Mudrovčić, izrekao je taj fatalni “Damin gambit”, koji je meni zadovoljio sve uvjete!

Prati vas glas vrlo profesionalne novinarke na HTV-u. Laska li vam to?

– Nije lažna skromnost, prestara sam ja za te velike i lažne geste, ali zar nije normalno da se svatko trudi na svom području biti što bolji? Tako i ja. Osim toga, ne treba ni mistificirati novinarski posao, to je zanat kao i svaki drugi, dakako, morate biti talentirati, imati opću kulturu i biti obrazovani (to je, bojim se, već godinama najveći problem instant TV zvijezda čija je glavna odlika – opće neznanje) i onda postepeno napredovati i graditi svoje novinarstvo. Dakako, gledatelji to prepoznaju!

Izuzetno ste obrazovani i sposobni, posebno ste se iskazali u vanjskopolitičkim emisijama, prilozima i komentarima izravnih prijenosa važnih događaja u inozemstvu, poput posljednih predsjedničkih izbora u SAD-u. U vanjskopolitičkoj redakciji nadahnuli ste, svojim radom, čitavu jednu plejadu kvalitetnih novinara. Kako vam je to uspjelo?

– A uspjelo mi je? Hahaha, ako je tako, baš mi je drago!

Već dugi niz godina radite na HRT-u. Kako ste došli i koji je bio vaš prvi posao?

– Došla sam na tada još Televiziju Zagreb, 1988. i počela raditi kao najavljivačica, no nakon mjesec i pol već sam bila u Zagrebačkoj panorami i prošla tu školu kad je u njoj urednik bio još Lazo Goluža, u generaciji s Joškom Martinovićem, tamo je već bila Višnja Kamenski, a kasnije su nam se pridružili, mlađu su od nas, i Igor Mirković, Tihomir Ladišić, Silvana Menđušić… Generacija koja je svojim radom iznijela rat, Joška, po mom mišljenju, najboljeg među nama, više nema, i srce mi uvijek zbog toga plače, a mi ostali… pa, eto, još smo uglavnom, osim Igora, ali vidim i on se vraća na TV Sudent, u novinarstvu.

Stopostotno ste na strani gledatelja, u smislu obrane njihovog ukusa i tvrdnje da današnjim ljudima ne treba televizija kao jeftina zabava, mozaik, spektakl, skandal… i koja druga slična sveopća medijska pošast. Što većini prosječnih gledatelja znači tv?

– Sigurno sve manje! Ovo je doba novih medija i prema njima se treba okretati i razvijati se. Često govorim da će naš Dnevnik, ne osuvremenimo li ga, sa smrću generacije mojih roditelja, rođenih četrdesetih prošlog stoljeća, prestati gledati. 

IMPRESIVNI SUGOVORNICI

Kada biste napravili presjek svoje profesionalne karijere što biste izdvojili kao najuspješnije razdoblje?

 - Vjerojatno desetljeće između 2000. i 2010. godine, u kojem sam uživo, bez priprema, odradila zahtjevne događaje – terorističke napad na SAD, uhićenje Slobodana Miloševića, napad na Irak…

Jedna ste od rijetkih novinarki kojoj je pošlo za rukom razgovarati s nizom velikih svjetskih državnika. Tko vas je od njih impresionirao?

– Sigurno američki aktivist i političar, velečasni Jesse Jackson, bivša britanska premijerka Margaret Thatcher, predsjednica Sri Lanke Chandrika Bandaranaike (kćerka znatno poznatije Sirimavo), uh, bilo je mnogo, mnogo poznatih i apsolutno impresivnih sugovornika.

Putovali ste svijetom. Koja vam je zemlja posebno ostala u sjećanju?

– Ah, ni tu odgovor nije jednostavan… Sri Lanka mi je znatno fascinantnija od Indije gdje me šokirao šokantan ponor između siromašnih i bogatih, SAD volim jer se tamo osjećam lijepom, sve je tako jednostavno i dobro shopingiram, Egipat me uvijek dojmi svojom poviješću, u Izraelu se osjećam bliže samoj sebi.

Gledate li često televiziju?

– Da, uglavnom je u našem domu stalno upaljena.

Koliko su svjetske agencije objektivne. Ima li prostora za nezavisne izvore?

– Sigurno se trude, jer to je jedan od uvjeta za biti dobar u tom poslu i biti uspješan na tom tržištu

Jeste li se ikada dvoumili oko svoga zvanja?

– Naravno, kao i svi! Dođu nekad ti trenuci kad vam se čini da su svi protiv vas ili da sve što činite, činite u prazno, skoro kao ono “bacanje biserja pred…” Srećom, brzo me to prođe, jer to nije osjećaj prema novinarstvu, nego prema situaciji ili određenim ljudima.

Jeste li kao iskusna urednica i novinarka nailazili na prepreke?

 - Da, uglavnom kod nadređenih urednika, ali i to se događa svima.

 Poliglot ste. Koliko jezika govorite?

– Dovoljno da se u svakom dijelu svijeta bez problema snađem i obavim posao.

Jeste li imali uzora u poslu?

– Naravno… više.

Koliko vam odgovoran novinarski posao ostavlja slobodnog vremena s obzirom na to da ste samohrana majka?

– Slobodno vrijeme? Što je to? Ono za novinare, bili oni samohrane majke ili ne, ne postoji… Žele li, zaista, biti novinari! Jer, svaki je trenutak života “spremanje” informacija koje ćete kad tad iskoristiti.

Koliko vam je obitelj oslonac u poslu?

– Bila je golem oslonac! Bez majke i oca nikad se, kao postarija majka blizanaca, ne bih mogla nastaviti baviti novinarstvom samo šest mjeseci nakon rođenja ViP-ovaca /prvenstveno radi novca/ (sinovi Viktor i Patrik, o.a.), nastaviti putovati kao vanjskopolitička komentatorica, odrađivati popodnevne i noćne šihte. Kažem bila, jer su nas oboje napustili u dvije godine. Sad mi jako pomažu sestra Marija i njezina obitelj, koji “uskaču” kad putujem. A kako vrijeme zaista leti, i ViP-ovci su sve samostalniji i odgovorniji, pa sve češće sami rješavaju mnoge zadatke dok sam ja na poslu.

Koji su vaši prioriteti u životu?

– Ma, oni uobičajeni, kao i kod svih ljudi… Djeca i njihovo zdravlje, da poživim dovoljno dugo da ih dignem do samostalnosti, da posao obavljam kako treba… Baš obični i uobičajeni…