Da je preživjela, imala bi početkom ove godine punih osamdeset. No, budimo realni, duboka joj starost nije bila suđena.

Govorimo o Janis, jednoj i jedinstvenoj, baš onoj uz čije ime ne treba spominjati i prezime jer, ma koliko god u svijetu bilo žena tog imena, samo je jedna ona prava Janis – Janis Joplin.

Bljesnula je poput meteora stvorivši u svega nekoliko godina trajanja nova sazviježđa u svemiru rock glazbe te ostavivši neizbrisiv trag i ostavštinu koja je u međuvremenu postala temeljna odrednica kvalitete ženskog blues i rock pjevanja.

Više od pola stoljeća od njezine smrti ta odrednica još nije nadmašena, a teško da će i biti. Jer, u njezinom su se slučaju spojile iznimne i nesvakidašnje vokalne mogućnosti s teškom životnom pričom.

Ta je kombinacija poslužila Janis da ama baš svaka njezina izvedba u sebi nosi moć i snagu koju druge pjevačice nisu imale ni mogle doseći.

Janis Joplin na Woodstocku

Ako ne znate što je blues, slušajte Janis. Ako želite osjetiti dušu i ranjivost soula, opet slušajte Janis. I ne morate pri tome znati ni riječi engleskog jezika. Samo zatvorite oči i slušajte.

Njezin će vam magični glas omogućiti da prijeđete granicu kod koje prestaju riječi i počinju osjećaji, počinje glazba. Patnja, bol, tuga, čežnja, ranjivost, mržnja, nepomirljivost, bijes…

Sve to i koloplet drugih emocija osjeća se u njezinom glasu i predočava pred nama lik nesretne, često i vrlo osamljene djevojke i žene koja tu svoju patnju, nažalost, nikada nije mogla savladati i pobjeći joj, ali ju je zato znala ugraditi u svoj glas te nam je prenijeti šaputanjem ili krikom, ulrikom ili nježno snenim glasom…

Slatka osveta

Možda je priču o njezinom životu najbolje početi scenom s desete godišnjice mature njezine srednjoškolske generacije. Ta je scena zabilježena u izvrsnom dokumentarcu »Janis« (1974.), a za biografiju Joplinove indikativna je po tome što je kamera hvata u trenutku kad otvoreno kaže kako te ljude nikad nije voljela, kao ni oni nju.

Njezin dolazak na godišnjicu bila je njezina slatka osveta jer je jedina iz razreda postala doslovce svjetska zvijezda s milijunima zarađenih dolara.

To nitko nije mogao ni pretpostaviti dok je pohađala tu školu u kojoj su je od početka ismijavali, a uvrede poput »svinja« ili »čudakinja« bile su nešto s čime se susretala svakog dana.

Njen je problem bio što po standardima američke uspješnosti nije bila lijepa. Imala je koju kilu previše, a po licu nekoliko ružnih ožiljaka. I to je bilo dovoljno da za gotove sve druge bude frik, nakaza. Je li to djevojčicu od 14 godina pogađalo – glupo je pitati.

Da su stvari postajale gore što su godine išle k punoljetstvu, logično je. Isto je tako logično da se morala dogoditi i reakcija. Na svu sreću kod mlade Janis se ta reakcija zvala – glazba.

Mir i zadovoljstvo našla je u bluesu otkrivši da ima snažan i iznimno dojmljiv glas. Gdje god bi zapjevala, lica ljudi okretala su se prema njoj. Glazba je bila spas.

U glazbi je bila ne jednaka drugima, već i bolja. Pjevajući nije bila nakaza, bila je diva koju puno stariji muškarci i žene gledaju s poštovanjem i ne vrijeđaju je.

Janis još nije završila srednju školu kad počinje nastupati po teksaškim (Austin, Houston) blues i rock barovima, a premalo je znano da su prvi od tih nastupa bili uz kasnije čuvenu teksašku blues rock trojku ZZ Top čiji su članovi od početka shvatili kako je »mala prava«.

Omot hvaljenog albuma “Pearl”

Demoni ovisnosti

Uspjesi i pohvale vode je do odluke da napusti Teksas i ode u sanjanu Kaliforniju u kojoj je, uvjerena je, sve drugačije.

Nažalost, već tada je počinju pratiti demoni ovisnosti kojih se nikada nije riješila i koji su je stajali života. Viski i droga činili su njezinu svakodnevicu te joj, istina, pomagali da na nastupima bude krajnje iskrena, a to znači moćna.

No, taj je put vodio u propast pa su ljudi oko nje 1964. godine, nakon samo godinu dana njezinog boravka u Kaliforniji, shvatili kako je moraju, žele li je sačuvati živu, vratiti kući.

Povratak je bio kratkotrajan. Do oporavka je došlo, ali zov Zlatne obale bio je prejak i Janis se već 1965. vratila. Tog je puta bila još bolja i jača i tek od tog drugog boravka u Kaliforniji počinju njezini veliki uspjesi, stotine koncerata, milijuni prodanih ploča, nastupi na TV-u… I, naravno, puno, puno alkohola.

I tako sve do 4. listopada 1970. godine kad je pri snimanju svog prvog solo albuma, prekrasne ploče »Pearl«, nisu našli mrtvu u sobi hotela Landmark u Hollywoodu. Svijet je tog trenutka ostao bez jedne od najznačajnijih rock pjevačica svih vremena.

Osnovni biografski i diskografski podaci o Janis kažu ovo: rođena je 19. siječnja 1943. godine u gradiću Port Arthur u Teksasu, a sretni dani djetinjstva narušeni su oko desete godine kada počinju poteškoće s prekomjernom težinom i deformacijama kože od čega su joj u kasnijem životu ostali vidljivi ožiljci na licu.

Sedamnaest joj je godina kad kreće u svijet glazbe pjevajući po blues i rock barovima rodnog Teksasa iz kojeg odlazi prema Kaliforniji čim je prikupila malo novaca.

Nažalost, ta prva godina života u Kaliforniji obilježena je, uz glazbu, brojnim narkomanskim iskustvima pa se 1964. godine vraća kući i nakratko smiruje.

Smrtonosni šut

No, 1965. godine prihvaća poziv Cheta Helmsa, menadžera koji joj je ponudio mjesto pjevačice u grupi Big Brother and Holding Company.

Time počinje priča o njezinom kratkom, ali veličanstvenom boravku na rock sceni. Odličnim nastupima s grupom, pogotovo na velikim festivalima poput Montereyja, skreće na sebe pažnju, a diskografski uspjeh slijedi 1967. godine nakon pojave albuma »Big Brother and Holding Company« te posebno nakon albuma »Cheap Trills« (1968.) koji dolazi do prvog mjesta i ostaje tu punih osam tjedana potvrdivši Janis vodećom rock pjevačicom svoje generacije.

Njezina kvaliteta nadilazi okvire skupine Big Brother pa ona uskoro osniva vlastiti prateći sastav – Kozmic Blues Band s kojim 1969. godine snima soulom obojen album »I Got Dem Ol’ Kozmic Blues Again, Mama!« koji neće biti uspješan kao prethodni pa Janis osniva novi sastav Full Tillt Boogie Band s kojim kreće na snimanje nove ploče – albuma »Pearl«.

Snimanje počinje u rujnu 1970. godine, a naglo je prekinuto 4. listopada kada je Janis pronađena mrtva u sobi Landmark hotela u Hollywoodu.

Njezino mrtvo tijelo pronašao je menadžer grupe John Cook koji je došao iz studija gdje se Janis trebala pojaviti kako bi otpjevala vokale za jedinu još nedovršenu pjesmu na albumu, skladbu »Burried Alive in Blues«. Cook ju je pronašao kraj kreveta s još svježim tragovima igle u veni, a obdukcija je potvrdila kako je uzrok smrti predoziranje heroinom.

S ljubavlju, Janis

Po vlastitoj želji Janis je kremirana, a pepeo njezinog tijela razasut je nad Pacifikom.

O njezinom životu snimljen je niz dokumentarnih filmova, zanimljivo je pogledati i film »Rose« (1979.) utemeljen na njezinoj biografiji s Bette Midler u glavnoj ulozi, a jedna od ponajboljih knjiga koja je predstavlja kao osobu nedvojbeno je »S ljubavlju, Janis« koju je napisala njezina sestra Laura, a pred nekoliko je godina objavljena i u Hrvatskoj.