Dragan Marinković Maca svoju monodramu »Lajf kouč« ove subote dovodi u Rijeku. U Hrvatskom kulturnom domu s početkom u 20 sati Marinković izvodi predstavu u kojoj, kako stoji u najavi, brutalnom iskrenošću i humorom koji boli, secira današnje društvo.

»Lajf Kouč« je gorki smijeh i topla suza u istoj rečenici.

Ona je dijagnoza našeg vremena, ali i poziv na buđenje. Povodom sutrašnjeg riječkog nastupa, s Draganom Marinkovićem razgovarali smo o pojedinostima predstave.

Dragane, ove subote opet vas gledamo u Rijeci gdje izvodite predstavu »Lajf kouč«. Kako se prisjećate prijašnjih riječkih nastupa i riječke publike, te što očekujete od novog susreta?

– S velikim zadovoljstvom dolazim ponovo pred riječku publiku. Volim Rijeku, a odnedavno smo i susjedi budući da sam odnedavno autohtoni Puležan.

Radujem se riječkoj publici koja prepozna sjajnu predstavu, a nadolazeća ruši sve tabue. Drugačija i autentična. Dao sam, kako bih to nazvao… neki novi osobniji pristup i pečat teatru.

Rollercoaster emocija je nešto što ljudi najviše govore kad pričaju o predstavi. Ona ostavlja jak utisak; emotivna je, duhovita, revolucionarna i katarzična.

Dragan Marinković Maca, Foto: Promo

Blogeri, vlogeri, influenceri

U najavi predstavi stoji da »secirate društvo brutalnom iskrenošću i humorom koji boli« te da »predstava udara, provocira i razbija«. Opominjete li na neki način te iz kojih pobuda?

– Imao sam apsolutnu potrebu da odam omaž ovim vremenima u kojima živimo. Mnogi su došli na predstavu misleći da će to biti samo šega, šala, komika… a radi se o mome viđenju ljudi za koje ne postoji zvanje, znanje i obrazovanje, a sami sebe nazivaju blogeri, vlogeri, influenceri.

Kad ujutro ustaneš i otvoriš internet, stalno si bombardiran što smiješ, što ne smiješ, »15 načina kako da vodite ljubav sa svojom suprugom«, »što da jedeš, što nemoj nikako«…

Pokušao sam to neurokirurški secirati u novoj predstavi. Imao sam jedan komentar koji je kazao: »Ograničeni su postali ogorčeni.«

Na početku predstave kažem: »Okupili smo se večeras da kažemo koju pametnu; za mnoge se uzalud okupismo«. Ljudi ne žele prihvatiti stvari koje sputavaju i zasigurno čine loše za sebe, a potom i za ljude koji ih okružuju.

Riječ je o vašoj novoj monodrami. Koliko puta ste je izveli, te kakvi su vaši dojmovi dosadašnjih izvedbi?

– Na dan 1. veljače bila je prva izvedba u Beogradu, a zatim u Zagrebu, Novom Sadu, Splitu, a zadovoljstvo mi je što sam mogao pronaći i termin u HKD-u na Sušaku.

Sjajni su komentari nakon svake odigrane predstave. I do par dana nakon nastupa, publika se javlja i prepričava dojmove, stoga mislim da sam prenio poruku koju sam htio.

Dragan Marinković Maca, Foto: Promo

Balkan i predrasude

Budući da se radi o monodrami, uobičavate li koristiti publiku kao »lika« koji sudjeluje u predstavi kroz komunikaciju s vama?

– Moj »Lajf kouč« je drugarica-učiteljica /drug-učitelj. Ja ulazim s crvenim dnevnikom, onim iz bivše države. Imam školsku klupu i stolice, dok se igra pod punim svjetlima, tako da je i publika osvijetljena.

Dosta ste se krili i bili voajeri, draga publiko, stoga se trebamo pogledati u oči. To je par kurioziteta o ovoj predstavi. Inače u svojim projektima korespondiram s publikom i rušim taj četvrti zid; kako u minulim predstavama, tako i u ovoj.

Koliko je ovaj projekt drugačiji od vaših prethodnih radova ili se oslanja i na vaš dosad poznati izričaj?

– Nekome sam iritantan, nekome intrigantan. Svaka moja predstava je drukčija na sebi svojstven način. Vrlo poštujem svoju publiku i sve moje premijere su rasprodane iz razloga što mi publika vjeruje.

Cijenim svoj novac pa i tuđi; stoga ne dolazim folirati na osnovu stare slave, dogodovština iz života i dobrih starih projekata. Jako se bavim svojim projektima i, što bi rekli, nemam pardona.

Ako govorimo o izričaju, moje žanrovske predstave su tragikomične. Jesmo li komični u svojoj tragičnosti ili tragični u svojoj komičnosti bilo u muško-ženskom odnosu ili generalno, kakav nam je »modus vivendi« postao u par desetljeća.

I za kraj, kojim je osobama ova predstava namijenjena?

– Za sve koji su svjesni sebe. Koji brinu o sebi, jer trebaju sebi. Trebajte sebi. Svatko od nas treba sebi, jer najveću ljubav treba imati prema sebi; samom sebi ne nanosiš bol, kao ni patnju i poniženje ljudima kojima je stalo do tebe.

Kome se ne sviđa, mora još poraditi na sebi. Na jednu izvedbu došao je čovjek na nagovor svoje supruge. Nije bio preveliki simpatizer moga lika i djela, no potom je zahvalio svojoj dragoj što ga je dovela.

Što dokazuje da nas na Balkanu uče predrasudama. Šoubiznis je druga stvar, dok je teatar hram koji je za mene svetinja. Maca je brend, a Dragan Marinković je glumac i redatelj. Dobro došli na terapiju.