Kalifornija, Bugarska, Istra i Nizozemska – nije sat geografije, već neki od terena koje je ove godine u poslovne svrhe posjetila Dijana Kardum. Dugogodišnju novinarku Nove TV posljednjih nekoliko godina gledamo kao dio redakcije In Magazina, a u intervjuu za naš televizijski prilog dotičemo se brojnih pojedinosti Dijanine poslovne svakodnevice.

Dijana, gledamo vas kao dio In Magazina Nove TV za koji pokrivate mnoge zanimljive događaje. Intervjue s poznatima, reportaže s velikih manifestacija… Jesu li to novinarske teme u kojima ste se uvijek htjeli izražavati?

Nikad nisam mislila da ću biti novinarka. Čak i dok sam studirala na Fakultetu političkih znanosti, nekako sam mislila da ću završiti u odnosima s javnošću. No i prije samog završetka faksa počela sam raditi na Novoj TV, krenula sam odmah s tim nekim lifestyle, showbizz temama prvo na portalu Dnevnik.hr, zatim u Dnevniku Nove TV i onda u In Magazinu; brzo mi je to postalo jako zanimljivo. Uloga televizije je da informira ali i da zabavlja, pa se nekako nadam da upravo to i radim, da se ljudi uz minute koje pripremimo opuste i zabave. Tako da, nisam mislila da ću se baviti ovim temama ali drago mi je da je tako već 13 godina.

S Juliette Binoche

Koja vam je najdraža, a koja najteža pojedinost rada na televiziji?

Najljepše mi je i najdraže što mogu upoznati mnogo ljudi, iskušati nešto što možda ne bih, pa čak i otputovati na neka mjesta koja mi se ne bi našla na listi privatno. Volim slušati tuđe priče, vidjeti čime se sve ljudi bave i tako na neki način učiti. Televizija je dinamična, svaki je dan drugačiji i to mi se sviđa sve ove godine. Najteža stvar je stres, kojeg ima u svakom poslu. Nekad stvari ne idu kako ste mislili ali i taj dio prihvatim.

Kako vam protiče trenutna poslovna godina? Iza vas su tereni u Los Angelesu i Bugarskoj gdje ste pokrivali filmske teme.

 Da, ova godina koja je tek na polovici bila mi je jako uzbudljiva i jako sam sretna zbog toga. Imala sam priliku pratiti Oscare u Los Angelesu što je vjerujem želja svakom novinaru koji se bavi ovim temama. Zanimljivo je bilo vidjeti kako se to sve tamo priprema i moram vam otkriti da nije bilo nimalo kako sam zamišljala. Očekivala sam veliki šušur no oni su, bit će, u Hollywoodu navikli na sve pa nije toga bilo.

U Sofiji sam, kao i u Los Angelesu, bila prvi put. Pratili smo polufinalni krug žiriranja za prestižnu međunarodnu nagradu Emmy koju je ovaj put organizirala United Media i Nova, televizija iz Bugarske. Imala sam priliku malo vidjeti i grada, a kod oba putovanja me veselilo i druženje s kolegama iz drugih medija.  No ono što je zajedničko tim putovanjima je što sam imala i javljanja uživo. U Los Angelesu su bila baš ona prva u životu i bilo je treme, a u Sofiji je već bilo malo lakše.

Koju vašu televizijsku reportažu/intervju biste izdvojili kao najdražu?

Ne mogu niti jednu izdvojiti kao najdražu, ali mogu izdvojiti neka snimanja koja su mi ostala u sjećanju, poput primjerice onog s DJ-om, Paul Van Dykom koji je tijekom cijelog razgovora gledao mojeg kolegu snimatelja Andriju Vučkovića, na kraju me zamolio da ih fotografiram jer ga je Andrija jako podsjećao na grčkog ministra financija Janisa Varufakisa.

Bila sam pozitivno iznenađena kad sam snimala i Armina Van Buurena. Snimali smo ga dvije godine zaredom i taj drugi put mi je rekao kad su nas predstavljali – mi se već znamo.

Volim gastro teme pa mi je uvijek drago kad nešto novo kušam. Tako sam se upravo vratila iz Poreča gdje su mi Sead i Sanja, bivši kandidati MasterChefa pripremili beef carpaccio dimljen na kubanskoj cigari i desert s bijelim tartufom. Svako snimanje ima neku anegdotu ili posebnost pa svako ostavi i neki trag. Ne mogu tako zaboraviti kad smo snimali proslavu dana jednog mjesta. Ljudi su pekli janjetinu vani i nudili nas cijelo vrijeme, međutim meni je bilo toliko vruće i od sunca i od vatre da mi nije bilo do hrane. Oni su mislili da se sramim pa su me doslovno išli hranit. Isto tako kad sam bila u Splitu u dopisništvu na zamjeni – prvo snimanje sajam u Zadvarju, samo ću reći da smo već u 11 sati feštali uz pečenje i harmoniku.

Jose Carreras i Dijana Kardum

Koju poznatu osobu biste htjeli ugostiti u televizijskom intervjuu i što biste ju pitali?

Voljela bih da sam imala priliku snimiti papu Franju. Tu bih imala more pitanja pogotovo nakon što sam pročitala njegovu autobiografiju. A od drugih nemam nekih želja. Voljela bih samo pratiti Eurosong, to me strašno zanima otkad sam bila djevojčica.

Bespuća interneta kažu da prezime Kardum potječe od latinske riječi „Carduus“ što znači „Bodljikava biljka“. Biste li sebe opisali takvom (smijeh)?

Nisam to znala (smijeh). Inače se uvijek trudim biti pristojna, ali znam biti i bodljikava. Sve ono što sam inače znala prešutit, sad otvoreno kažem; nekad ubodem i s nekim sarkastičnim komentarom, ali trudim se da toga ipak ne bude.

Tko vam je u karijeri dao najbolji savjet i kako je on glasio?

Mnogo sam dobrih savjeta dobila od svih urednika ali i od kolega snimatelja i montažera s kojima sam imala priliku raditi. Većinom se odnose na način izrade priloga i na to kako razgovarati s ljudima.

Što ste kroz svoju karijeru naučili o televiziji, sebi i ljudima?

O televiziji sam naučila da je potrebno jako puno posla i truda za nešto što će na televiziji trajati tek koju minutu. Da je uzimanje voxa i najzahtjevniji zadatak. Snimatelji su me naučili i da kad vidim da ljudi idu prema meni najčešće će tražiti od nas rješenje nekog problema.

S ljudima sam naučila da moram biti spremna na sve, da će biti prekrasnih iskustava ali i da će te ljudi prilično zeznuti.

A o sebi, tu ću citirati Oscara Wildea: „I’m not young enough to know everything.“

Povrh poslovne svakodnevice, što vas privatno istinski veseli? Imate li kakav hobi koji radite s velikim entuzijazmom?

Trenutno najviše uživam u druženju sa svojim šestomjesečnim nećakom Valom, to mi je najdraže. I kao svakoj ponosnoj teti, sve što on radi mi je najzanimljivije i najbolje. I on je najbolji.

Trudim se ići vježbati, iako mi se po ovoj vrućini ne da nigdje. Jednom tjedno idem na pub kviz, a veseli me kad se s obitelji i prijateljima okupim negdje oko stola, na nekom druženju, pa se lijepo ispričamo i nasmijemo.

Kako provodite ljeto? Protiče li ono radno ili odmorno?

Ovo će ljeto biti radno jer mi je plan neko dalje putovanje krajem godine. Ali ne mogu se požaliti, posao me odveo samo u zadnja dva tjedna na more, u Pulu, te Nizozemsku. A s druge strane kad sam i u Zagrebu je dobro, grad je prazniji pa je manja gužva po cestama.

Koje su vam omiljene ljetne radosti i pročita li se koja knjiga usput?

Volim se jako kupati, no ne volim se sunčati, tako da se nikako neću izležavati na plaži. Nekad sam znala i roniti s bocama međutim zadnjih godina nisam imala priliku za to.  Knjiga je obavezna – sada je na repertoaru „Kad tijelo kaže ne“ Gabora Mate. Za hipohondra poput mene možda i nije najbolje (smijeh), a prije toga bio je „Chinok“ Bekima Sejranovića.

I za kraj, kad ne proizvodite televizijski program, uz koje se TV sadržaje (serije, emisije, filmovi…) opuštate u slobodno vrijeme? Koji se naslovi često nađu u vašem slobodnom vremenu?

Gledam naravno što proizvedemo, a i vijesti tj. Dnevnik popratim jer je važno biti informiran. Jako volim europsku kinematografiju tako da ću prije birati neke europske serije, pogotovo ako je u pitanju skandinavski noir – to će mi uvijek biti prvi izbor.  Nedavno sam čitala knjigu „Sasvim obična obitelj“ pa sam poslije gledala i seriju. Uvijek mogu pogledati seriju The Office ili Mućke, to da sto puta pogledam ne bi mi dosadilo.