Eckman, kojeg se može nazvati zagrebačkim prijeteljem jer je nebrojeno puta svirao u zagrebačkim klubovima u različitim glazbenim inkarnacijama, a sada se vraća kako bi promovirao svoj novi album  koji je ugledni britanski časopis Uncut proglasio albumom mjeseca.


Eckmana je zagrebačka publika upoznala još dok je bio član The Walkaboutsa, zatima ga je pratili u postavi Chris & Carla, gledala u Dirtmusicu, uživala u njegovoj suradnji s hrvatskim glazbenicima u The Strange, navodi organizator.




S obzirom na to da već godinama živi u Ljubljani, redovno ga se može sresti na mnogim koncertima i festivalima u regiji. Uz to, česti gosti zagrebačkih pozornica su brojni bendovi koji objavljuju za Eckmanovu izdavačku kuću Glitterbeat Records.


Ovaj put, Chris se vraća u Močvaru kako bi promovirao svoj album “The Land We Knew The Best” objavljen u siječnju ove godine.


Odmah po objavljivanju, album je oduševio i publiku i kritiku, a o koliko je dobrom materijalu riječ dovoljno govori rečenica iz recenzije Uncuta koji ga je proglasio albumom mjeseca dodavši kako je ovo jedan od najboljih albuma koje je Chris Eckman objavio u karijeri s bilo kojim bendom.


Album karakterizira prepoznatljiv Chrisov glas uz sjajne pripovjedačke mogućnosti kroz stihove, praćen uz akustične instrumente, minimalistički, ali opet i bogat orkestracijom. Album je to koji donosi potpuno smirenog autora.


Inspiriran šetnjama po slovenskim planinama, “The Land We Knew The Best” melankoličan je i predivan album kojeg će Eckman ovom prilikom predstaviti sa slovenskim glazbenicima Žigom Golobom (bas) i Blažom Celarecom (bubnjevi).


“Slušajući ovaj divni, pretežito tih i smiren album jasno je da je to djelo autora koji je bio i ostao blizak kantautorima poput Townesa Van Zandta, Leonarda Cohena, Nicka Cavea te istaknutim autorima americane”, napisao je Aleksandar Dragaš iz Jutarnjeg posebno istaknuvši nježni glasovir, tamni kontrabas, pozadinske bubnjeve, jecaje pedal-steel gitare i povremenu distorziju električne gitare.


Ivan Laić s portala Ravno do dna citira Eckmana koji je rekao da album govori o skupljanju komadića, kretanju krhkim koracima i učenju kako ‘bolje padati.