Brokula&Ž - novi brand donjeg rublja i majica

Ideja dizajnerskog dvojca Davora Brukete i Nikole Žinića bila je fokusirati se na kvalitetu materijala i kvalitetu izrade. Prvo se riješilo organskim pamukom i ProModalom, a drugo proizvodnjom u Hrvatskoj 

Kakav je osjećaj!? Konačno osjećate da ste nekome potrebni i da ne ovisite o drugima. Osjećate da možete sebi i obitelji nešto pridonijeti u ova teška vremana. Takav je osjećaj – veli nam Nevenka Trgovec, dok kroz šivaću mašinu provlači novi komad odjeće zrele za finalnu doradu. 

  Premda joj prezime sugerira drugo neko zanimanje, Nevenka je tekstilna radnica. U tvornici »Kamensko« radila je 13 godina vjerujući kako će to biti njena sudbina valjda do mirovine. No, drugi su htjeli drugačije, Kamensko je postalo simbol svog našeg propadanja, a djelatnice su završile na ulici, bez posla. 

  – Čujemo se telefonom. Svatko je krenuo svojim putem. Ljudi su za nas u Kamenskom znali govoriti da smo jedna velika obitelj. Sada je ovo ovdje jedna malo manja obitelj, obitelj koja se upravo formira – sa smješkom će Nevenka.  

Organski pamuk

Broluka&Ž su u vizualnom identitetu brokula i ptičica, a brand je kreiran s geslom »Bitno uvijek dolazi iznutra«. Autori su pri tom prvenstveno mislili na kvalitetu izrade i materijala, no priča i poruka su bukvalno sakriveni unutra, s unutarnje strane tkanine taman da je zna onaj tko odjeću nosi i onaj tko ga … skine. 

  Bruketa ističe kako će, čim se riješi printer s eko bojama, kupac moći preko interneta naručiti poruku kakav želi, recimo ženi svog života pokloniti omiljenu pjesmu, ili pak ostaviti svoj broj telefona. Sve iznutra!? 

  – Bitno uvijek dolazi iznutra – ponavlja Bruketa, ali i dodaje kako se za one koji »unutarnji« sadržaj žele pokazati i na van uskoro sprema nova kolekcija majica nosivih s obje strane. 

  A kako to razgovaraju ptičica koja voli kipove u parkovima, prašinu, svakakve mrvice, kožne hlače i Hitchocka, a ne voli hipije, cvijeće, odrasle osobe u roza odjeći i seriju »Ptice umiru pjevajući« – i brokula što voli Šaula Coleha, praviti anđele u snijegu, psiće, sojino mlijeko i sandale, a ne voli povrtne juhe, heavy metal, psovanje, životinje koje piške po gredici, beštek!? Recimo ovako: 

  Brokula: Naporan rad se uvijek isplati u budućnosti. 

  Ptičica: A lijenost odmah!

Nova obitelj za šivaćim strojevima stvara se u Pustodolu Začretskom. Tu je sjedište tvrtke Lancuna znane i daleko van Hrvatske po zaštitnoj odjeći i proizvodima s UV zaštitnim faktorom, a tu je i sjedište tvrtke Brokula&Ž koja se odnedavna diči istoimenim brandom donjeg rublja i majica za žene i muškarce napravljenog od organskog pamuka i celuloze. Brand je u rujnu lanisirao dizajnerski dvojac Bruketa&Žinić. Prva serija odjeće napravljena je u Turskoj odakle je i porijeklo materijala, da bi Davor Bruketa i Nikola Žinić zajedno s partnerskom tvrtkom Lancuna i njenim prvim čovjekom Zoranom Šainovićem ovaj tjedan pokrenuli i proizvodnju u Hrvatskoj. Tako se od ovog tjedna manje serije i prototipi šivaju u sjedištu tvrtke, a velike serije u đakovačkoj tvornici Hemco, a sve zato jer je dizajnerski dvojac, kako vele, želio imati svoj proizvod i proizvoditi ga u Hrvatskoj. 

  – Kao svi dizajneri htjeli smo raditi majice s nekim printom, pa smo se malo raspitivali kakve bi to majice mogle biti a da ne budu kineske – priznaje Davor Bruketa, kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić OM. 

  Slučajno ili ne, Šainović, Bruketa i Žinić susjedi su iz iste ulice, taman da Šainović dvojcu ispriča ponešto o specifičnostima organskog pamuka za čije se proizvodnje ne koriste kemikalije štetne za okoliš i ljude k’o što se troše kod proizvodnje konvencionalnog pamuka. Mic po mic dvojac, odnosno trojac dolazi ne samo do željenih tkanina u kojima je organskog pamuka i ProModala koji se izrađuje od prirodnih vlakana celuloze, već dolazi do ideje o pokretanju vlastitog branda.  

  – Od prvotne ideje ajmo nešto zakeljiti izvana na majicu, došli smo do sasvim suprotnog – ajmo napraviti brand donjeg veša i majica u kojem sve bitno dolazi iznutra – kazuje Bruketa. 

  Odnosno, ideja je bila fokusirati se na kvalitetu materijala i kvalitetu izrade. Prvo se riješilo organskim pamukom i ProModalom, a drugo proizvodnjom u Hrvatskoj. Potraga za željenim materijalom, a onda i samo pokretanje branda trajalo je dvije godine. Bruketa kazuje kako im prva motivacija nije bio ekološki tekstil. 

  – Prva motivacija je bila da bude i lijepo i udobno. Jer, može to biti eko 500 puta, ali ako je neudobno i nije lijepo nitko to neće nositi – ističe Bruketa. 

  Šainović priznaje kako im je došlo da zaplaču kada je sve krenulo u rujnu van. Prve reakcije tržišta daju im za pravo vjerovati kako su odabrali dobar put. Ideja je prepoznata, u prva dva mjeseca prodano je oko 3000 komada odjeće, kupci hvale materijal i izradu, a posebice su dobro reagirali stranci, turisti zadovoljni što je em lokalno, em ekološki. 

  – Nama je motiv bio i tih sedam, osam milijuna turista koji dolaze u Hrvatsku. Shvatili smo da nema nekog klasičnog suvenira koji mogu odnijeti iz Hrvatske a da je u orginalu hrvatski. Uzmite samo podatak da se sigurno pet milijuna majica godišnje proda u turističkom dijelu u Hrvatskoj, a sve su to majice iz Kine, Bangladeša, Indije. Stoga je naša inicijativa bila ponuditi u tekstilnom dijelu nešto što bi moglo biti za nijansu skuplje i ekološki prihvatljivo. Vjerujemo da to ima ogroman izvozni potencijal – ističe Šainović.  

Faktor optimizma

O izvoznom potencijalu ponešto govori i činjenica da je Brokula&Ž uvrštena u izvještaj londonskog Global Innovation Reporta koji predviđa trendove u 2013. godini. Prvi uzorci su odaslani i prema ciljanim koncept dućanima diljem Europe i interesa već ima. Što se tiče cijene, Bruketa smatra da se našla neka srednja cijena, svima pristupačna s obzirom da ekološki proizvodi znaju biti jako skupi. Majice u nas stoje 149 kuna, što pokazuje da je u pravu Nikola Žinić, kreativni direktor agencije Bruketa&Žinić OM, kada kaže da je i naš svijet ekološki sve osvješteniji. Vani, pak, nitko nema problema s imenom Brokula&Ž, jer ako se i muče sa slovom Ž u riječi i stabalcu brokule prepoznaju povrće, ili misle da je u igri neko cool ime. 

    – Nama je ogroman izazov taj da dokažemo kako se u Hrvatskoj može proizvoditi i da proizvedeno može biti fora, kvalitetno i za izvoz. Sve se može i super bi bilo cijeli proces zavrtiti ovdje, da se tu pokrene neka bazična proizvodnja. A ima tu i nekog faktora optimizma, da se pokaže kako neki potencijal postoji – zaključuju sva trojica sugovornika. 

  Planovi su ambiciozni, želja je povezati više grana domaće industrije pa izbaciti van plahte, ručnike, dječju kolekciju. Primjerice, već se vode pregovori s proizvođačima čarapa za kolekciju jesen 2013. a šivat će se i eko pregače za lanac trgovina eko proizvoda bio&bio. Koliko je jaka želja da se cijeli proces okrupni u Hrvatskoj svjedoči i činjenica da se već krenulo s inicijalnim istraživanjima s nekim drugim sirovinama koje za razliku od pamuka uspijevaju u Hrvatskoj i od kojih bi se mogle raditi tkanine. Svega toga međutim nema bez vrsnih djelatnica. 

  – To su žene koje su radile sakoe, a to znači da mogu raditi sve – kazuje Šainović za svoje radnice što su zanat pekle u Kamenskom.  

Ležerno i opušteno

Pitamo jesu li one možda u strahu što će s njima biti ako posao i ne krene kako se očekuje. Straha nema, jer bit će za njih posla vezano za osnovnu djelatnost tvrtke Lancuna, kaže Šainović. Ana Hrastinski, Đurđica Ivančić Pišković, Nevenka Trgovec i Radojka Komar na sve to vele – samo da potraje! Pri tom hvale atmosferu, činjenicu da je sve i ležerno i opušteno makar se ozbiljno radi. 

  – Šefovanja s visine, kojeg sam se za radnog vijeka nagledala, toga ovdje nema – veli nam Radojka Komar. 

  Govori to na temelju svojih 28 godina i tri mjeseca radnoga staža. Radojka je jedna od onih koje su zbog Kamenskog i glađu štrajkale. Ne čudi stoga što Kamensko za nju teško da će ikada biti gotova priča. Kaže, nakon svega žao joj je ljudi i još je uvijek željna kakve takve statisfakcije. 

  – Da nam daju novac koji su nam ostali dužni, barem to – kaže, ali i brzo dodaje kako se prava istina o Kamenskom i ne zna. 

  Osmijeh na njeno lice je zato vratio posao, zvuk šivaće mašine u maloj proizvodnoj hali iz koje izlazi donje rublje. Samo da potraje. Vele materijal je dobar, onaj koji diše. Samo, kakva je istina glede muških gaća na koje su taman za našeg posjeta šivale etikete, bi li svojim muškarcima dale da taj slip nose!? 

  – Bi – kažu Radojka i Nevenka, makar bi Nevenka radije svog čovjeka u bokserice obukla.