Na čelu tog stranog menadžmenta je Bojan Bošković, suorganizator Share konferencije, ali i dugogodišnji čelni čovjek festivala Exit, jedan od njegovih pokretača i generalni menadžer sve do ove godine. Razilaženju s ekipom Exita kumovala je Boškovićeva potraga za festivalom 2.0, dakle suvremenom redefinicijom pojma festivala, što ga je na kraju dovelo do Rijeke. Mjesec dana uoči festivala koji će se održati od 18. do 20. srpnja, razgovaramo s Boškovićem o ideji i konceptu festivala, mogućim dobicima za Rijeku i Riječane, ali i kritikama koje stižu s lokalne scene.

Prozvod interakcije

Je li koncept Republike kao eklektičnog festivala/konferencije nešto što ste u startu zamislili ili je nastao nakon razgovora s Odjelom za kulturu Grada Rijeke? Tko je tu koga zvao i kako je sve počelo?

   – Koncept nije nastao u mojoj glavi, on je prozvod interakcije. Pročelnika Ivana Šarara upoznali smo prije godinu dana na Share konferenciji u Beogradu pa se javila ideja da se nešto super napravi u Rijeci. Naše iskustvo je dosta raznovrsno; ljudi koji trenutno postavljaju Republiku manje-više su osovina Exita. Exit je nastao iz bunta i potrebe ljudi da se stvari mijenjaju, pa je prvo izdanje bilo usmjereno protiv Miloševićevog režima, a svaki sljedeći Exit posvećivali smo nekom bitnom društvenom problemu, od kampanje za ukidanje viza do obilježavanja 10. godišnjice masakra u Srebrenici. Ubrzo smo shvatili da je potrebno napraviti novi projekt i da je iduće područje aktivizma internet. Tako je nastao Share, po konferencijskom modelu, koji je imao velik broj aktivista iz regije s ciljem da ih izloži intenzivnim predavanjima ljudi koji pomiču granice interneta i bore se na svim stranama svijeta. Pošto je Share dobro prošao, naša ideja je bila da u Rijeci napravimo nešto što nije još rađeno, da iskoristimo umrežavanje sa Sharea koji ovdje čini 66 posto programa, ali i da pozovemo druge goste, odnosno brendove. Pa tako ugošćujemo i A MAZE festival iz Berlina i Johannesburga i PAUSE iz Melbournea, koji su pojačani novim regionalnim projektima – RockPaperStartups i Start Art Expo. Mislim da smo napravili interesantan miks koji će ići pod novim brendom Republike. Ali zanimljivo je da je taj brend i koncept zaštitio Grad. Sve što smo dosad radili bile su naše inicijative. Ovdje smo u poziciji da uvećamo vrijednost jednoga gradskog brenda, a ne svog. Interesantna je pozicija, ovo je jako senzibilna sredina i nadam se da će to biti prihvaćeno.

   Kolikim budžetom je raspolagao Share?

   – Budžet je bio velik. Mi smo radili tri konferencije. Prva je bila u Beogradu prije dvije godine, a kako je zamišljena da ima i noćni muzički dio uz dnevna predavanja, sve rubno i pomaknuto, budžet je za prvi bio oko 450.000 eura. Za drugi je bio nešto manji, a radili smo i konferenciju u Bejrutu. U taj brend dosad je utučeno sigurno milijun eura.

Nije štreberski događaj

Spominjem budžet zato što je u dijelu riječke kulturne javnosti na nož dočekana inicijativa da se 500.000 kuna dodijeli nekom novom projektu, koji pak vodi strani, a ne lokalni menadžment. Na tome stoji potpis Grada Rijeke pa bi se oni eventualno morali pravdati, no što po vama Rijeka time dobiva, po čemu je ovo ulaganje opravdano?

   – Razumijem, i imam puno empatije za lokalnu scenu. Kad god idemo negdje raditi neki projekt, uvijek želimo da i lokalna sredina bude dio toga, a onda da ga preuzme. Mi nismo ovdje da ostanemo u Rijeci određeni broj godina. Kad bismo mi i dalje radili po ovom modelu, ja bih to smatrao našim neuspjehom. Postoji realni problem nedostatka novca, vi ovdje imate jako kvalitetnu nezavisnu kulturnu scenu s realno malim sredstvima. Mislim da o Republici treba razmišljati kao o projektu do kojeg je doveo niz godina umrežavanja, što će se sve sastaviti u Rijeci. Mislim na sve te face koje će doći ovamo s MIT-a, Harvarda, drugih jakih organizacija, od kojih se nekima plaćaju samo troškovi puta, a neki čak sami sebi pokrivaju i put. Ovo u startu preskače nekoliko stepenica.

   – Share je gotovo prešao u komitet pravnika. Ja sam poslije prve godine izašao iz projekta, a oni se sada poprilično bave zakonskim regulativama u vezi s internetom. Mi ovdje u Rijeci pokušavamo okupiti ekipu koja bi trebala izaći s nekim regionalnim dokumentom, platformom kako bi to trebalo regulirati, ili ne regulirati.

   Što bi taj dokument uključivao, regulirao?

   – To moramo vidjeti. Ali u Srbiji u idućih godinu dana imamo ideju skenirati zakone vezane za internet, koji se donose bez javne rasprave, što je opasno. Ruke se u skupštinama dižu, a ne znaju za što se dižu. Zato pišemo amandmane. I Republika bi se time bavila.  Dolazi nam zanimljiv miks ljudi, ali neće to biti štreberski događaj, to su forme predavanja do 30 minuta, s intenzivnim pitanjima i odgovorima. Radimo na tome da se te globalne face susreću s lokalnima; ne želimo da netko doleti na predavanje i odleti, nego da su ovdje, motaju se po Rijeci, pa da lokalni preuzmu dijelove njihovih znanja.

   Super to zvuči, digitalne tehnologije i internet aktivizam, ali ljudi bi ovdje htjeli novce, htjeli bi raditi. Koliko će taj proaktivni dio kroz start-upove i sl. otvoriti mogućnosti za rad i zaradu?

   – Bitno je reći da je granica između aktivizma, posla, umjetnosti, dosta klizna. Na žalost, ne znam odgovor na pitanje koliko će ljudi naći posao poslije ovoga, ali možemo izvrnuti stvar. Rijeka je posebno mjesto, ima čak neke sličnosti s Novim Sadom kao jedinim mjestom u Srbiji gdje se mogao dogoditi Exit – tolerantan, multikulturan i otvoren. Osjećam da su ljudi i ovdje dosta drugačiji. Kada pogledaš, od sve ove prelijepe obale, Rijeka ipak nema prevelik turistički potencijal, ovdje je koncept razvoja bio prilično industrijski, a industrija je propala, što nije samo problem Rijeke, nego je i svjetski problem. Pa se postavlja pitanje što je to što mi u budućnosti možemo ponuditi kao komparativnu prednost. Ja klinca s laptopom promatram kao jednu proizvodnu jedinicu, nije mi bitno što proizvodi, dok god nešto pokušava proizvesti. Ako ova konferencija inspirira nekog klinca da nešto proba proizvesti, to je odlično, ali parametre bi trebalo postaviti sada i izmjeriti ih za N godina. Razmišljamo čak da to i učinimo, da svake godine mjerimo puls na razvoju cijele priče.

   I nadate se da pacijent nije umro?

   – Ha ha, valjda neće.

Doprinos Exita

Trenutno ste posvećeni ostvarivanju kontakata s lokalnom riječkom scenom. Kakvi su dojmovi? I nemojte biti politični.

   – Mislim da za jedan grad koji je malo manji od Novog Sada postoji jaka scena i visok nivo kulture dijaloga. Imali smo mnogo sastanaka, sad nam je cilj probrati ono što bi moglo biti interesantno pa da i taj lokalni program nađe svoje mjesto. Jer ima genijalnih inicijativa.

   Dakle, još uvijek vam se netko može javiti?

   – Da. Mislim da je to bitan segment; 10 do 15 lokalnih projekata bit će unutra i mislim da će se odlično uklopiti. S druge strane, bitno nam je da Republika već u prvoj godini postane riječka, da ne bude hir nekog političara, a jedini način za to je da lokalni tim krene preuzimati dio funkcija i da u roku od godinu, dvije dana može samostalno raditi. A ako zatreba pomoć u programu, uletjet ćemo i odraditi.

   Koliko u doba ukupnog pada BDP-a i proračuna, a posljedično i budžeta za kulturu, u manjim sredinama poput Rijeke i Novog Sada ovakvi skupi projekti mogu naštetiti široj kulturnoj sceni koja pokušava održati kontinuitet kroz cijelu godinu?

Ulaznice – stipendije

Ne znam kako je sa Srbima, ali Hrvati baš i ne vole plaćati ulaznice. Potrošit će 300 kuna na šanku, ali ubit će se da dobiju akreditaciju. Kako mislite prodati 1.000 i više narukvica?

Jeste li svjesni rizika vremena u kojem se konferencija održava? Ne znam znate li da se Rijeka, iz raznih razloga, ponaša kao grad na kontinentu, grad iz kojeg ljudi bježe s prvim znacima ljeta.