Riječki glazbenik Boris Štok može se pohvaliti dugačkom karijerom na domaćoj sceni, a među lokalnim je publikom jedno od najsnažnijih imena svog žanra.

Koji je to točno žanr dobro je pitanje, jer ono čemu teže glazbenici, pa tako i Štok, umjetnička je sloboda i želja za eksperimentiranjem. Ta se kombinacija kod njega pokazala uspješnom, jer iza sebe ima osam albuma, kultne pjesme i impresivne suradnje.

Upravo danas izlazi mu i novi singl i spot »Kažu da«, koji će se naći na novom EP-u. Osim nove glazbene priče, kraj mjeseca Riječanima će donijeti i Štokovu filmsku priču – dokumentarac i mini akustični nastup u Art-kinu. Tim povodom smo razgovarali s glazbenikom o dugoj karijeri, prošlim i trenutačnim projektima, o nadolazećim koncertima, od kojih će jedan biti u kultnom zagrebačkom Boogaloou.

Medij za glazbu

Pjesma »Kažu da« najavljuje novi EP — što je njezina glavna poruka i kako je nastala?

– Pjesma je posveta svim ženama koje prolaze neka iskušenja – intimno, introvertno i unutar svoja četiri zida, ali s porukom da nisu same i da će pobijediti strah te iz svega izaći jače. Ima tu »lijepu« melankoliju koja se melodijom i zvukom provlači kroz pjesmu. Napisao sam je uz klavir, a tekst i melodija su mi same i brzo došle – kako to često i bude, imaš osjećaj da si samo medij za glazbu koja prođe kroz tebe. Htio sam francuski »vintage« zvuk 80-ih i mislim da se sve savršeno uklopilo u priču. Aranžman i produkciju zajedno potpisujemo Darko Terlević i ja, dok je Matej Zec radio miks i mastering.

Možete li nam otkriti koncept i vizualni smjer videa, kao i suradnike koji su na njemu radili?

– Spot je radila Kristina Barišić i treba naglasiti da je to zapravo isječak »live« izvedbe iz dokumentarca, dakle nije klasični spot. Cijeli koncept je bio da se snimi »uživo« izvedba s bendom u divnom prostoru HKD-a na Sušaku i na taj način promoviraju nove pjesme.

Nadolazeći dokumentarac (»kraj kojim počinje sve – live session@HKD«) donosi live session i intervju — zašto ste se odlučili za tu formu i što vam je bilo najizazovnije u cijelom procesu?

– Želio sam imati audio i video zapis »uživo« izvedbe s mojim bendom, onako kako sada zvučimo u kontroliranom artističkom okruženju i malo mračnijoj scenografiji, produkciji na tragu BBC emisija J. Hollanda. Istovremeno, činilo mi se kao savršena prilika za promociju novog EP-a/albuma i novih pjesama, a onda su se na tu priču nadovezali i sugovornici Ante Gelo i Nenad Borgudan te se sve zaokružilo u lijepi promotivni dokumentarac od 30 minuta povodom 20 godina karijere i mojeg djelovanja na sceni. Mislim da dokumentarac, premda u kratkoj formi, kroz razgovore i svirku objektivno i vrlo dobro prikazuje ovaj trenutak u kojem se kao glazbenik nalazim. Dokumentarac je režirala Kristina Barišić, audio je snimao uživo, miksao te masterizirao Matej Zec, snimljen je u HKD-u na Sušaku te uskoro izlazi na HRT-u. Publika će ga imati prilike premijerno vidjeti 25. rujna u Art-kinu u Rijeci pa pozivam sve da dođu i pogledaju, da se podružimo… Vjerujem da će im se svidjeti.

U Art-kinu i na HRT-u

Što publika može očekivati od premijere u Art-kinu?

– Biti će to prilika i za promociju novog EP-a. No, osim druženja u krugu prijatelja, članova benda, nešto sitno govorancije Kristine i mene, publika će imati priliku pogledati film i poslušati mali akustični nastup s mojim bendom u trajanju od 20-30 minuta. Sve skupa je zamišljeno da traje ne više od jednog sata, a jedina želja mi je da što više ljudi dođe, vidi film i ugodno se podružimo. Jako mi imponira i koristim priliku da se još jednom zahvalim Art-kinu i cijeloj ekipi na ekranizaciji dokumentarca i organizaciji eventa, vjerujem da će biti super i da ćemo se svi lijepo provesti.

Vremena su takva da se albumi brzo »potroše« na streaming servisima — mislite li da dokumentarac može produžiti život glazbe i dati joj novu težinu?

– Ne znam, možda. Svakako donosi nešto drukčije. Danas se kultura i glazba jako brzo konzumiraju, rekao bih onako »s nogu« na telefonu. Sve je lako dostupno pa je u tom šumu oko nas teško isplivati s emocijom i doprijeti do publike. Pomaže ako imaš veću platformu, ako si već brend pa sviraš na račun minulog rada što je dijelom i moj slučaj, ali ne poput nekih velikih izvođača. No, osobno, glazbu sam uvijek radio zbog sebe i potrebe da budem kreativan, pa nemam imperative. Sve što radim je dio mojeg glazbenog putovanja i tako pristupam svemu.

S obzirom na to da dokumentarac kreće u emitiranje na HRT-u, kako gledate na važnost ovakvog medijskog formata za promociju albuma u današnje vrijeme?

– Smatram se izuzetno počašćenim da HRT želi emitirati i imati u opusu takav artistični format glazbenika poput mene, koji sam popularnošću daleko od velikih zvijezda ovih prostora pa da se to podrazumijeva. Najviše me veseli da se to uspjelo realizirati i hvala od srca svima koji su pritom pomogli: od benda, Kristine, Mateja, kamermana, HKD-a koji je ustupio prostor, lightmana pa do djece iz srednje škole koja su pomogla. Ne uzimam to zdravo za gotovo. Život je jedan i ne uspiješ uvijek ostvariti sve što bi želio, stoga nastojim uživati u ovakvim trenucima.

Foto: Tanja Kanazir

Novo poglavlje

Novi EP/album dolazi u posebnom trenutku — kako biste ga opisali u odnosu na dosadašnji solorad i Quasarr fazu?

– Uvijek sam albume gledao kao na zapis jednog kreativnog trenutka. Na ovom albumu/EP-u je većina pjesama gdje sam napisao i glazbu i tekstove pa se tu već čuje mali odmak od dosadašnjeg pristupa. Ali naravno, i dalje je tu Darko Terlević (The Siids) s kojim potpisujem aranžmane i produkciju te Matej Zec, uz moj bend koji me lijepo prati uživo. Davor Krmpotić je također uskočio sa svojim studijom gdje sam snimao neke demose. Sve prijatelji i odlični muzičari koji daju jednu dodatnu vrijednost i potpis svemu. Autorski odmak je vidljiv malo u harmonijama, melodijama, ali i produkciji, koja je ovog puta više išla u vintage electro smjeru i midtempo. No na koncertima se to lijepo uklopi uz repertoar koji sviram još od Quasarra, poput pjesama »Ti«, »Propaganda«, »Arpeggio« itd.

Ovo je i izdanje povodom 20 godina karijere — jeste li pri pisanju razmišljali o retrospektivi ili ste se fokusirali na potpuno novo poglavlje?

– Više je to novo poglavlje. Naime, morao sam biti učinkovitiji s obzirom na to da je malo vremena za studio pa sam se okrenuo intimi gdje sam uz klavir imao samo vokal i tražio teme, melodije, tekstove. Tako bih došao kod Darka u studio s gotovim formama gdje bismo kompletirali sve. Jedno je vodilo drugome, ideje su nametale aranžmane i produkciju, ispalo je više electro. Nema tu kalkulacija, jer uza sva ograničenja mojeg sviranja i znanja, na sreću su uvijek tu suradnici na koje se oslonim i koji to lijepo odsviraju.

Privilegiran sam

Što za vas znači forma EP-a naspram albuma — više slobode ili više ograničenja?

– Uvijek sam imao potpunu slobodu rada, nisam nikad bio spreman na kompromise. Premda imam već puno gotovih i snimljenih pjesama, moj izdavač Aquarius Records želio je da sada bude EP sa 6 pjesama i gotovo 30 minuta trajanja, pa ćemo dogodine izbaciti novi album i na taj način dati više prostora pjesmama u eteru i medijski. Osobno, s obzirom na to da trajanje mojih pjesama po 5 minuta, ima tu puno lijepog materijala i prilika je da te pjesme zažive s publikom i prije novog albuma nagodinu.

Ima li neka nit koja povezuje sve pjesme na izdanju?

– Nekoliko je pjesama posveta meni jako dragim ljudima i vrlo su osobne, npr. spomenuta »Kažu da« i »Blizu, a tako daleko«, a poveznica je i produkcijski stil jer se išlo malo »mekše« I electro, nema klasičnih rock pjesama… One će biti na idućem albumu, haha.

Što publika može očekivati od nadolazećih koncerata?

– U zadnje vrijeme koncerti traju po dva sata, prevladava energičnost i ples. Uvijek je to presjek pjesama iz razdoblja Quasarra poput »Ti«, »Propaganda«, »Arpeggio«, nekoliko obrada meni dragih izvođača: »Voli me još ovu noć«, »Enjoy the Silence« ili »Space Oddity«, zatim nekoliko akustičnih izvedbi mojih pjesama. Već nekoliko koncerata sam ubacio i izvedbe na klaviru, što im daje lijepu dinamiku. Tako će biti i u klubu Boogaloo 16. 10., s time da ću tamo imati i neke lijepe gošće, ali o tome neću pričati, neka bude iznenađenje. Bend je uigran i broji osmero ljudi, tako da je zvuk bogat i vjerujem da svatko u publici u mojim nastupima nađe nešto osobno, pogotovo publika koja me prati već 20 godina.

Ove godine obilježavate 20 godina karijere — jeste li tijekom rada na ovom materijalu osjetili da se zatvara neki krug ili da se otvara novi?

– Kako ne, stalno imam reminiscencije gdje sam svirao, što sam kada snimao i još uvijek ne vjerujem kako to vrijeme proleti, koliko je ljudi i lijepih sjećanja bilo u tih 20 godina. Nekada sam bio dio mlade scene, a sada već tu ima osam albuma, haha… I ne uspijem svirati sve što bih htio, jer bi inače koncerti trajali po tri sata. Osobno, osjećam se privilegiranim da moja glazbena priča i dalje traje i da imam priliku snimati i raditi sa svim tim divnim ljudima i glazbenicima, pričati o glazbi i novim planovima. Sve to naravno, bez imperativa da postane veće nego što je sada, prepuštam se bez kalkulacije gdje god me odvede priča… Bitni su osmijesi, zabava i glazba. Puno sam naučio, najviše da se sve jako brzo mijenja, trendovi, ukusi, tehnologija…

»Ti« je otvorila vrata

Kad pogledate unatrag, koji vam se trenutak čini najpresudnijim da postanete Boris Štok kakvog danas poznajemo?

– Moja obitelj koja mi daje unutarnji mir, glazbenici koji su me formirali ukusom i stilom te nepresušna energija koja me pokreće da radim, stvaram i uvijek se iznova otkrivam. U komercijalnom smislu, pjesma »Ti« nedvojbeno – naš prvi singl s grupom Quasarr koja je otvorila vrata svemu, postala hit godine i kultna pjesma (serija »Novine«) na većini radija te me predstavila kao pjevača, autora i frontmena. Bez takve pjesme bilo bi sve puno teže. Tteško je doprijeti do šire i odane publike. Zatim suradnja s Josipom Lisac, suradnja s Darkom Terlevićem i lakoća kojom se razumijemo kada radimo, snimanje u Berlinu i Londonu s Kevinom Paulom i samopouzdanje koje sam tada dobio…

Kako vidite sljedećih 20 godina — više eksperimenta ili više oslanjanja na prepoznatljiv zvuk koji ste već izgradili?

– Uvijek se nastojim otkrivati i osluškivati nove melodije i zvuk, gdje će me odvesti. Ponekad ti mali koraci na kraju donesu velike promjene. Volio bih i dalje stvarati s jednakim žarom, snimati i svirati super koncerte… Možda ubosti još poneku pjesmu koja će ostaviti dublji trag.