Connie Smith u 83. je godini života i ima novi, trideset i sedmi studijski album. Kritike su pohvalne, ali opet sve ide kako se to kaže, »ispod radara«. No, navikla je ona na to jer uz njeno se ime veže gotovo pa već fraza koja glasi »najpodcjenjenija najutjecajnija country pjevačica«.

O točnosti te fraze govori i podatak da je za Grammy nagradu bila nominirana jedanaest puta i – nikad je nije osvojila! Djelomično je za to kriva i sama jer se nikad previše nije htjela nametati. Štoviše, nakon uspjeha sredinom šezdesetih te komercijalnog uzleta krajem sedamdesetih radije se, umjesto brige o karijeri, vezala uz obitelj (ima petero djece) i tek se povremeno vraćala radu, snimanju albuma i koncertnim turnejama.

Tiha djevojčica

No, tko je Connie Smith? Rođena je kao Constance June Meador 14. kolovoza 1941. godine u gradiću Elkhartu u Indiani u obitelji čiji je otac bio agresivni alkoholičar, pa se njena majka Wilma, dok je Connie još djevojčica, udaje za Toma Clarka koji u taj novi brak dovodi osmero svoje djece, a Wilma ih ima petero!

Dodat će oni tome još dvoje pa će Connie odrastati u obitelji koja je brojila petnaestero djece! Već od tih dana djetinjstva Connie je vezana uz glazbu – njen očuh, koji je puno bolji čovjek od njenog biološkog oca, svira mandolinu, jedan brat svira gitaru, a drugi violinu.

Subotom se obitelj, koja u tom trenutku živi u Ohiu, okuplja oko radija i slušaju prijenos čuvenog country festivala Grand Ole Opry.

Veće okretanje gitari i glazbi za Connie počinje nakon što teško strada pri košenju trave kad zbog teže ozljede noge mora u bolnicu.

Tamo će, da joj vrijeme oporavka prođe brže, početi svirati gitaru. I tako je, u stvari, sve počelo.

Istina, kao najčešće povučena i tiha djevojčica, Connie će uglavnom svirati za sebe i obitelj i prvi javni nastup imat će tek pri kraju srednjoškolskog obrazovanja.

No, ni taj pokušaj nije shvatila kao mogućnost da se ozbiljnije bavi glazbom. Radi kao telefonska operatorica, trgovkinja i zubarska pomoćnica, a već u devetnaestoj godini udaje se za Jerryja Smitha koji shvaća kako njegova supruga ima divan glas, pa je potiče da pjeva i više nastupa na lokalnim feštama.

U kolovozu 1963. godine pobjeđuje na jednom takvom natjecanju u gradu Columbusu, a najbitniji član žirija bio je tada već poznati kantautor Bill Anderson koji je ostao oduševljen njenim glasom

– Pjevala je tako čisto da sam isprva mislio da puštaju ploču, a ona samo miče usnama. A onda sam shvatio da ona zaista pjeva! – rekao je godinama kasnije Anderson koji je nakon tog nastupa Connie iznova sreo u siječnju 1964. godine te joj ponudio da nastupi s njim na velikom koncertu u Nashvilleu.

Ona je pristala te svojim nastupom ostavila jak dojam na Lorettu Lynn, ali i neke druge glazbenike među kojima je bio i čuveni gitarist Chet Atkins koji joj nudi potpisivanje ugovora za čuvenu diskografsku kuću RCA.

Prvi ugovor

Ona prihvaća i u lipnju 1964. godine potpisuje svoj prvi profesionalni ugovor, u srpnju snima prve četiri pjesme, a u kolovozu RCA odlučuje da od četiri snimljene kao singl plasira »Once a Day«.

Krajem studenog te 1964. godine singl zauzima prvo mjesto Billboardove ljestvice country pjesama postavši time prvi debitantski singl jedne country pjevačice koji je došao do broja jedan! Štoviše, ostavši punih osam tjedana na broju jedan taj singl gotovo pedeset godina, sve do pojave pjesme Trishe Yearwood, ostaje najdugovječniji »ženski« broj jedan na Billboardovoj ljestvici.

Taj početni uspjeh je, logično, nadopunjen debi albumom koji je objavljen u ožujku 1965. godine. I sve je ostalo povijest.

Connie Smith je i danas tu. Osamdeset su joj i tri godine, a »Love, Prison, Wisdom and Heartaches« je njen trideset i sedmi studijski album!

Novi album, kao i nekoliko prethodnih, producirao je njen četvrti suprug, glazbenik Marty Stuart, koji ju je 1998. godine nagovorio da se vrati snimanju albuma.

Kao i prethodni albumi i ovaj nudi obrade niza country pjesama stvorenih najčešće tijekom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Sjajna je uvodna »The Other Side of You« u kojoj Smith briljira svojim kristalno čistim visokim glasom u pjesmi o bolnoj spoznaji prepoznavanja negativne strane nekoga koga voliš.

»One of These Days« duhovit je osvrt na brojne obveze žene i supruge, »If You Won’t Tell on Me (I Won’t Tell on You)« tipična je country poskočica kojoj je cilj zabava i ples, »Drifting and Dreaming of You« klasična je country tužaljka uz povremenu dominaciju plačljive violine, a »World of Forgotten People« vrlo je dobra obrada pjesme Lorette Lynn, jedne od njenih velikih uzora i pjevačice koja joj je na početku karijere pomogla.

»The Fugitive« pjesma je o otpadniku, čovjeku koji je znatan dio vremena proveo u zatvoru i nigdje ga zbog te prošlosti ne prihvaćaju, a proslavio ju je prvi legendarni Merle Haggard koji je baš s tom pjesmom koja se u njegovoj verziji zvala »I’m a Lonesome Fugitive« u prosincu 1966. godine ostvario svoj prvi broj jedan singl.

Odlične obrade

Odlične obrade su i divna »End of the World« koju je u prvom dijelu šezdesetih proslavio Skeeter Davis sjajno prenijevši tugu zbog ljubavnog rastanka, slična joj je prekrasna »Beneath Still Waters«, hit Georgea Jonesa iz 1968. godine, a sve pohvale zaslužuje i završna čuvena »The Wayward Wind« čiju prvu izvedbu potpisuje pjevačica Gogi Grant, a nakon nje obrađivali su je mnogi (Sam Cook, Patsy Cline, Everly Brothers, Neil Young…) pa sada i Connie Smith o čijem novom albumu je Billboard napisao: »Njen je glas i dalje instrument dojmljive snage i stila, a novi je album prekrasan skup pjesama za ljubitelje old school country stila.«