Urednik i jedan od scenarista serijala od 7 epizoda »Rijeka moje mladosti«, koji će uskoro biti emitiran na HTV-u, Aleksej Gotthardi Pavlovsky, rođen je u Rijeci (1964.). Doktor je etnologije i kulturne antropologije, a od 1990. godine radi na HRT-u kao urednik, scenarist i komentator dokumentarnih TV emisija o popularnoj i tradicijskoj kulturi i TV prijenosa folklornih priredbi.

Od dvjestotinjak dokumentaraca kojima je urednik i (ko)scenarist, tridesetak je prikazano u službenim konkurencijama međunarodnih i domaćih festivala etnografskog, odnosno dokumentarnog filma, među kojima je njih dvadesetak dobilo nagrade ili priznanja.

U razdoblju 1999. do 2003. bio je predsjednik Hrvatskoga etnološkog društva.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Lijepo djetinjstvo i mladost

Kao bivši Riječanin, kako ste se osjećali radeći serijal?

– Jednom Riječanin, uvijek Riječanin! To je grad u kojem sam se rodio i u kojem sam živio i školovao se do kraja srednje škole, pa sam tu uvijek doma. No, kako sam bivao sve stariji, sve sam i manje, zbor raznih obaveza, mogao u Rijeku dolaziti, pa mi je ovo snimanje super došlo da napokon mogu biti ovdje i u malo duljim razdobljima, po tjedan, čak i više dana.

Osim toga, to mi je bila i prilika da napokon upoznam i pojedine riječke hotele iznutra, o čemu sam uvijek maštao kao klinac! Sve u svemu, bilo mi je super.

E, da je moglo još potrajati…

Što je Rijeka vaše mladosti?

– Sama Rijeka moje mladosti – a to bi, recimo, bio sam kraj 1970-ih i prva polovica 1980-ih, tj. dok nisam 1983. maturirao (bio sam ja mlad i kasnije, ali sam otišao iz Rijeke) – kao grad, bila je relativno siva i bezlična, tj. tako sam je ja doživljavao. Fasade u centru grada intenzivnije su se počele obnavljati tek kasnije, u drugoj polovici ‘80-ih i onda je tek postalo vidljivije koliko lijepe povijesne arhitekture Rijeka ima.

Početkom tih 1980-ih već se počela pomalo osjećati i nekakva gospodarska kriza, tj. bar je to tako izgledalo u usporedbi s prethodnim desetljećem, 1970-ima, u kojima su ljudi, rekao bih, imali više novaca u džepu, pa su i izdašnije živjeli, ali ja sam tada bio dijete pa nisam to mogao doživjeti na takav način, što se nekog mojeg društvenog života tiče. Osamdesete su već bile malo »stisnutije«, ali ja sam, kao i većina mojih vršnjaka, živio skromno.

Malo mi je trebalo da budem sretan, pa sam uživao u svojoj mladosti.

Naravno, onda mi je to sve bio neki najnormalniji život, a sad tek vidim koliko mi je, zapravo, bilo lijepo. Dakako, i zbog toga što to i jest životna dob u kojoj čovjek osim škole i nema nekih drugih obaveza, pa ima i više prostora za opušteno uživanje.

Uglavnom, imao sam lijepo djetinjstvo i srednjoškolsku mladost, kojih ću se uvijek rado sjećati.

’Ajmo, Riječani!

Je li »Rijeka moje mladosti« završena priča o Rijeci ili se sprema nastavak?

– Pa, ovo je serija od sedam epizoda i, samim time, velik posao, tako da će to, zasad, što se mene tiče, biti to. Naravno, ova bi se priča mogla nastaviti i na nečiju mladost 1990-ih, 2000-ih i tako dalje, što su zasigurno bila zanimljiva vremena koja bi vrijedila ekranizacije, no to više nije moja mladost, pa o njoj ne znam puno. Radije bih da se onda netko drugi, recimo, potaknut ovom našom serijom, dohvati toga u budućnosti. ‘Ajmo, Riječani!

Budući projekti vezani za Rijeku?

– Nažalost, produkcijske prilike u programskom sektoru u kojem radim na HTV-u dobrano su se stisnule u odnosu na predkoronska vremena, na 2019. i ranije, pa sad mogu proizvoditi puno manje, doslovce upola manje ovakvih, dokumentarnih emisija.

Nadam se da neće tako zauvijek i ostati, tj. da ću do mirovine, u koju idem za šest godina, ipak stići još toga napraviti. Što se Rijeke tiče, zanimljiva mi je tema njezina industrijska baština, naravno, s kulturološkog stajališta, a budući da je naš istraživač i suautor ove serije Velid Đekić dobro »potkovan« i u tome, volio bih da se u dogledno vrijeme dohvatimo i toga, tj. tome se nadam. Vidjet ćemo.

Snimanje od veljače 2020.

Koliko je Rijeka prisutna u dokumentarnom programu HTV-a?

– Dakle, ja nisam u Dokumentarnom programu HTV-a, nisam nikad ni bio, već u kulturi – Programskom odjelu Kultura HTV-a, kako se sad zove. Nekad davno, davno, naša je radakcija, tj. sadašnje uredništvo emisija pučke i predajne kulture bilo u Zabavnom programu, u tadašnjoj Redakciji narodne glazbe i običaja. No, ako govorimo generalno o dokumentarnim programskim sadržajima HTV-a koji se odnose na Rijeku, uistinu, nema ih odveć.

Bilo je više riječi o Rijeci u informativnim emisijama, kao i u onima »iz kulture« uoči početka razdoblja Rijeka EPK, ali to je s COVID-19 i neslavno zamrlo – ne zbog HRT-a, nego zbog nevidljivosti samih događanja, što je opet, u neku ruku i razumljivo s obzirom na situaciju kakva je bila.

No, činjenica je da smo mi baš u koroni, u veljači 2020. i započeli snimanje ove serije – naravno, zato jer je to moralo biti prijavljeno i pripremljeno puno ranije, dok još COVID-19 nije stigao u Hrvatsku, da se sad ne pravimo važni – eto, tako se naprosto poklopilo.

Ali da, činjenica je da baš i nema puno dokumentarnih serija rađenih o Rijeci, pa ova naša onda zaista spada u rijetkost – tko je ikad napravio sedam dokumentarnih epizoda o Rijeci, na bilo koju temu? Pa eto, baš zato, čast mi je i zadovoljstvo da sam – zahvaljujući HRT-u i sjajnoj ekipi – i ja kao TV urednik bio u prilici dati nešto svome gradu.