Sedma umjetnost opet izlaže svoje blago. Film slavi velike obljetnice – 35 godina od kultnog filma »Lovac na jelene«, te 70. rođendan njegove prve zvijezde Roberta De Nira. Michael Cimino te 1978. bio je tada jedan od rijetkih koji su se već onih »sedamdesetih« prihvatili neugodne teme vijetnamskog rata. Režiser je u svom stilu preispitivao američke tradicije, povijest i mitove, a priča je tu kao jedno od pomoćnih sredstava, ono što ostaje upamćeno jest odnos između likova i njihovo suočavanje s nametnutim situacijama. Cimino se imao u koga ugledati, inspiracija mu je lik njemačkog vojnika iz Prvog svjetskog rata u nezaboravnom djelu Ericha Marie Remarqua iz 1937. – »Tri ratna druga«. 

 Pet Oscara

»Lovac na jelene« osvojio je pet Oscara – za najbolji film, za režiju, montažu, glazbu i epizodnu mušku ulogu u liku Christophera Walkena. Imao je i četiri nominacije – za najboljega glavnog glumca Roberta De Nira, najbolju glavnu glumicu Meryl Streep, za fotografiju i za scenarij. Majstorskom igrom Cimino je počeo pričati idiličnu priču o Michaelu kojeg glumi De Niro, Stevenu kojeg tumači John Savage i Nicku kojeg je utjelovio Walken, mladim tvorničkim radnicima ruskog podrijetla zaposlenima u čeličani u Pannsylvaniji. Bliski prijatelji su se veselili baru, te vikendima u lovu na jelene. Michael i Nick zaljubljeni su u istu djevojku, Lindu koju glumi Meryl Streep. Nezaboravne su vesele scene, šarolikost i romantika događanja, blistavo pravoslavno vjenčanje Stevena i Angele. No, nemilosrdnim rezom film je samo utonuo u blato prljavog Vijetnamskog rata, još uvijek nezacjeljene američke rane. 

 Ruski rulet

U opreci s onim ranijim, potonje scene su odjednom grozne. U fokus beznađa stao je i »ruski rulet«. Ovo kockanje sa životom u »Lovcu« djeluje stravično, nikog ne ostavlja ravnodušnim, baš kao i prikazi mučenja zarobljenih američkih vojnika. Mike je obećao da nikoga neće ostaviti ako im se išta dogodi, a on, Steven i Nick su postali zarobljenici Vietkonga i prisiljeni su igrati ruski rulet za zabavu vijetnamskih vojnika. Mike je ipak nagovorio Vietkongovce da stave više metaka u pištolj, upucavši ih spasio je sebe i prijatelje. Vratio se u SAD, kao i Steven, paraliziran. Nick je ostao u Vijetnamu, te se uz nekog Francuza u sumornoj i suludoj atmosferi Sajgona natjecao u ruskom ruletu. Kada se Mike vratio da bi ga spasio ovaj se ubio. Simbolično u završnoj sceni društvo je pjevalo domoljubnu pjesmu »Bože blagoslovi Ameriku« posvećenu Niku. Vijetnamske scene su snimane u Tajlandu, a De Niro je govorio da mu je ovo bio film čije ga je snimanje najviše fizički iscrpilo. Glumac John Cazale je umirao od raka dok se snimalo, pa je Michael Cimino prvo snimao scene s njim te je to skrivao od studija. Kada je studio to otkrio, htio ga je smijeniti, ali su ga drugi glumci podržali. 

  Krenula je suradnja s legendom Martinom Scorseseom u roli kriminalca Johnnyja Boya u »Ulicama zla« da bi 1974. zadivio svijet kao mladi Vito Corleone u »Kumu II«, u klasičnom djelu filmske umjetnosti Francisa Forda Coppole. Bio mu je to pun pogodak, dobio je Oscara za najboljeg sporednog glumca. Iz simbioze sa Scorseseom nikla su brojna sjajna djela poput »Taksista« 1976. Stigli su onda »New York, New York« godinu kasnije, pa legendarni »Razjareni bik« 1980. Nevjerojatni profesionalac se udebljao 27 kilograma i naučio boksati za ulogu slavnog boksača Jakea LaMotte. Izbrusio je zube za »Rt straha«, živio na Siciliji radi »Kuma II«, bio je pravi taksist tri mjeseca za »Taksista«, naučio je svirati saksofon za »New York, New York« i udebljao se i za ulogu Al Caponea u »Nedodirljivima«. 

 Sjajna karijera

Zu je i uloga židovskog gangstera Davida »Noodlesa« Aaronsona u filmu Sergia Leonea »Bilo jednom u Americi«. Europska epizoda upamćena je kad se 1976. je s Burtom Lancasterom i Gerardom Depardieuom zaigrao udjelu Bernarda Bertoluccija, »Dvadeseto stoljeće«. Uz to je 1995. nastupio u »Vrućini« Michaela Manna s Alom Pacinom. Oba su naime bila u »Kumu II«. De Niro i drugi velikan Marlon Brando su pak jedini glumci koji su osvojili Oscara za isti lik. Brandu je nagrada pripala za starijeg Don Vita Corleonea u »Kumu«, a De Niru za ulogu mlađeg u »Kumu II«, mafijaškog šefa koji zarađuje na kockanju, ali ne želi trgovati drogom. Dok je »Kum II« još bio u pretprodukciji, redatelj Francis Ford Coppola se sjetio De Nira s audicije za prvi dio i dao mu je ulogu mladog Vita Corleonea načinivši pun pogodak na radost milijuna obožavatelja čovjeka koji hita ususret sedamdesetom rođendanu. Sve to unatoč što mu je 2003. dijagnosticiran rak prostate.