RIBLJE VRSTE

Znate li razlikovati pauka crnca od ostalih riba iz te porodice? Par zanimljivosti o toj ukusnoj ali i otrovnoj ribi

Boris Bulić

Premda je rasprostranjen po cijelom Jadranu, pauk crnac je najrjeđi od svih vrsta paukova. Preferira koraljno ljušturasta, kamenita i tvrda dna, od 5 do 100 metara dubine i brojniji je na vanjskim brakovima nego u unutarnjim kanalima.



Pauk crnac Trachinus araneus (Cuvier, 1829) je riba iz porodice pauka (Trachinidae).


Ovaj pauk naraste do 50 centimetara u dužinu i može težiti do 1,5 kilograma no prosječna lovna težina mu se kreće oko 0,15 kilograma.


Ima izduljeno, bočno stisnuto tijelo s gotovo ravno ocrtanim leđima. Donja čeljust je upadljivo duža od gornje.





Boje je sivo zlataste, katkad crvenkaste. Po tijelu se nižu poprijeko koso položene od glave prema repu isprekidane tamne prugice.


Ispod bočne linije koja je jasno vidljiva niže se 6 do 10 krupnijih tamnih mrlja.


Prema trbuhu je svijetle, srebrno bijele boje.


Kao i kod ostalih paukova, na škržnom se zaklopcu nalazi otrovna bodlja s tim da su i prve šipčice leđne peraje su također otrovne.


Premda je rasprostranjen po cijelom Jadranu, najrjeđi je od svih vrsta paukova. Preferira koraljno ljušturasta, kamenita i tvrda dna, od 5 do 100 metara dubine. Brojniji je na vanjskim brakovima nego u unutarnjim kanalima.


Spolnu zrelost postiže s 26,5 centimetara dužine, a mrijesti se krajem jeseni i početkom zime.


Kao i ostali pauci, većinu vremena provodi ukopan u dno vrebajući tako svoj plijen.


Lovi se uglavnom slučajno pridnenim udičarskim alatima.


Važno je znati da je zbog otrovnog uboda vrlo opasan, a mjere opreza i tretiranja eventualnog uboda su iste kao i kod pauka bijelca.


Dakle ponajprije treba znati da živog pauka nikada ne treba prihvaćati golom rukom.


Ukoliko do uboda ipak dođe, prva pomoć se sastoji u neutraliziranju otrova što se relativno lako može postići uranjanjem ili premazivanjem mjesta uboda s 10 postotnom otopinom amonijaka koja se u prikladnom pakiranju može kupiti u svakoj ljekarni, a nakon čega bol, pa i sve druge posljedice uboda najčešće potpuno nestaju.



Prvi pokušaji tretiranja uboda otrovnih riba desetpostotnom otopinom amonijaka su se na našem moru dogodili prije nekih desetak godina po uzoru na tretmane kod uboda insekata ili opekotina žarnjaka. Budući da su rezultati kod većine ubodenih osoba bili vrlo zadovoljavajući, ovaj je postupak među ribolovcima postao vrlo česta i po svemu sudeći vrlo učinkovita praksa.


Mnogi ribolovci mjesto uboda spaljuju upaljačem, žarom cigarete ili prislanjanjem na vrelu ispušnu cijev motora no bez obzira za kakav se tretman odlučili, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, a pogotovo ako se radi o više uboda.


Ostali hrvatski nazivi za ovu ribu su pauk crnožig, pauk od grebena, crni pauk i ranj.