BUKA POD MOREM

Znate li koji zvukovi privlače ribe? Koristite li koji od tih zvukova i vi u ribolovu?

Boris Bulić

Cipli će, primjerice, lakše otkriti ješku koja bućne prilikom pada na površinu, nego onu koja sleti poput pera. U varaličarskom je svijetu slična situacija. Cijele serije teturavaca su naoružane čeličnim kuglicama koje buče u maloj rezonantnoj komori. A kada na povrazu duže vremena nema poteza, poželjno je sistem odići pa ga pustiti da bubne u dno. To će svakako privući ribe…



Jeste li ikada bili u potpunoj tišini? Negdje u izoliranom prostoru u kome se me čuje vjetar, ni zujanje udaljene ceste ili disanje supatnika? Ako jeste, tada ste morali primijetiti osnovni dojam – neprirodnost. Zvuci koji nas okružuju u svakodnevnom životu su prava buka koju je naš slušni aparat naučio ignorirati. Slična je situacija i u podmorju. Šum koji proizvode valovi na žalu, prolazak brodova, kričanje galeba, ljudski govor ili hod po obali… sve se to pod morem itekako jasno čuje i buči. Kad bi se ribe na sve to uvijek obazirale ubrzo bi prolupale. Stoga su i one morale razviti nešto što se zove selektivna čujnost.


Nebrojeno sam puta viđao kapitalne brancine kako u lučkim vodama mirno plivaju između brodica sa upaljenim motorom ili na samom rubu pretrpanih plaža. Velike ovčice su redoviti gosti na pješčanim igralištima za picigin, a podlanicama ne smeta kada ronioci čupaju kunjke s morskog dna.


Ne želim reći da su ribe neosjetljive na zvukove. Naprotiv! Pitanje je samo koje zvukove one ocjenjuju kao potencijalno opasne, a koje kao potencijalni obrok!




Naravno da će ribiči koji buče, preglasno slušaju tranzistor ili bespotrebno turiraju motore imati manje uspjeha od onih mirnih. Takvi bi ljudi imali manje uspjeha i u mnogočemu drugom.


No jednako je tako nemoguće hodati žalom ne uzrokujući male odrone i škripu šljunka. Preporuke ‘stručnjaka’ koje govore o bešumnom hodanju po morskom žalu, vjerojatno se odnose na ninje i slične duhove. Običan smrtnik na takvom terenu ne može hodati bešumno.


Inchiku je po dnu kuckao prije nego ga je progutao ovaj krunaš


Sportski ribolov podrazumijeva jedan opušten i prirodan, nenasrtljiv pristup dok su sportski ribolovci uglavnom tihi i nenametljivi ljudi koji u ribolovu uživaju loveći ribu, a ne slušajući top listu ili preskačući konopac.


Nemoguće je izbjeći zvučni udar prilikom zabacivanje sistema. U nekim je slučajevima takva buka i poželjna.


Cipli će, primjerice, lakše otkriti ješku koja bućne prilikom pada na površinu, nego onu koja sleti poput pera.


U varaličarskom je svijetu slična situacija. Cijele serije teturavaca su naoružane čeličnim kuglicama koje buče u maloj rezonantnoj komori.


A kada na povrazu duže vremena nema poteza, poželjno je sistem odići pa ga pustiti da bubne u dno. To će svakako privući ribe.


U podvodnom ribolovu na plitkim čekama, poželjno je ritmički kuckati kamenom o kamen, dok je mumljanje koštalo glave mnogog kapitalca. Radoznalost ne ubija samo mačke nego i brancine i gofove.