Elvis Ljubičić je pasionirani spinner s bogatim iskustvom ciljanog spininga strijelki.

A da bi takav lov bio uspješan, potrebno je posložiti puno detalja koje Elvis ima u malom prstu.

Svoje višegodišnje iskustvo Elvis je dobrim dijelom odlučio podijeliti s nama i evo što nam je rekao:

– Znam da ima puno boljih i jačih majstora spininga, pa možda ovim i potaknem nekoga od njih da napiše neki svoj post ili podijeli neku svoju tajnu.

Nekima sam možda i dosadan, pa mi prigovaraju da uvijek lovim jednu te istu ribu.

No ja upravo to volim i obožavam tako da je mnogima to teško razumjeti.

Imam nekog znanja, nešto vlastitog, a nešto sam ‘ukrao’ od drugih pa se trudim to primjenjivati, ali isto tako se trudim stalno razmišljati i učiti jer se i klima, a i ponašanje samih riba, mijenja – priča nam Elvis.

– Ja uvijek kažem da čovjek uči dok je živ, posebno u spiningu jer i riba strahovito mijenja navike iz godine u godinu.

A spining strijelke sam jako zavolio čim sam prvi puta ulovio tu ribu i to je bilo to.

Taj adrenalin, ta borba… Tko to još nije probao, toplo mu preporučujem.

A što je najbolje, nakon nekog vremena i stečenog iskustva, to počne prelaziti u nekakve oblike fanatizma kojeg nismo ni sami svjesni i koje nećemo nikada moći sami sebi objasniti.

Od opreme nije potrebno imati puno pribora.

Spin štap, rola, torba i kutija s varalicama je sasvim dovoljno za početak.

Ja trenutno za spin strijelke koristim dvodijelni spinerski štap marke Casted Gamer 259 centimetara dužine, akcije 20-70 grama i na njemu rolu Ryobi Vertigo 4000.

Cilj nam je uvijek da je oprema čim lakša jer se spining zna svesti i na više ‘sati’ mahanja štapom s jako malo pauza da bi se došlo do rezultata.

Nekada i ne uspijemo uloviti ribu no bez obzira na to se uvijek dobro ‘napune baterije’ jer je ribolov uživanje i odmor za dušu.

Od varalica trenutno koristim površinske iglice 21-24 centimetara marke Evas Handmade Lures jer sam se s njima najbolje snašao.

Ponekad koristim i voblere 140-175 centimetara Sakura, DTD, čak i sa AliExpressa, sve u zavisnosti od toga što riba taj tren uzima i koliko je aktivna.

Više puta znamo ići ‘na sigurno’ u ribolov, zbog praćenja kojekakvih aplikacija, plime i oseke, tlaka zraka i ribe nema na vidiku.

A upravo se u takvim pohodima većina ljudi razočara i brzo odustanu.

Činjenica je da to tako ne ide jer ribolov ili voliš, ili ne voliš, jer trećeg nema – nastavlja Elvis.

– Ja na spining strijelke odlazim najčešće ili u ranu zoru ili na sumrak.

Reći ćemo da mi je to top vrijeme, pogotovo sada u zimskom periodu. Čak mi je i jutro bolje od večeri, ali to opet zavisi o poziciji i terenu gdje se odlazi u ribolov.

Iz razgovora sa spinerima  s drugih terena sam saznao da se kod mnogih strijelke bolje love noću nego u zoru ili sumrak.

Zato i pišem da ne radi riba svugdje isto i u svako doba dana, zbog čega treba malo i razmisliti, ponekad i pratiti ponašanje, barem na terenu na kojem svakodnevno lovimo, na kojem smo doma.

Unazad par godina zimi su strijelke više uzimale voblere 140-175 centimetara nego površince, ali su tada i bile puno manje veličine nego što su strijelke koje se trenutno love.

Ranije se rijetko događalo da se moglo uloviti više komada strijelki sa respektabilnom veličinom i težinom kao što se to sada zimi može – priča Elvis dalje.

– U usporedbi s prošlim godinama, temperatura mora od ljeta prema zimi ostaje izrazito visoka, što je pogodno da se kod nas riba zadrži i preko zime.

Sada zimi na svojim terenima lovim kada stignem, pretežno površinskim varalicama Evas, jer mi je najveći gušt postao loviti površincima i čuti onaj ‘pljus’ kada riba pokupi varalicu.

Neko nepisano pravilo je da je za strijelku u proljeće i ljeto rezervirana površinska varalica, a što je stara informacija jer iz godine u godinu ispada da se strijelku i zimi da nasamariti na površinca.

Kada lovim sa voblerima tražim si teren gdje ih mogu nesmetano voditi, a da mi ne zapinju. Vodim ih najprije normalnim jednoličnim povlačenjem, a ako nema griza onda počinjem s agresivnim twichanjem kako bi se nezainteresirana riba isprovocirala na napad.

Ukoliko 10-15 minuta nema napada mijenjam varalice, pretražujem dalje teren i prelazim na površinske varalice.

U početku bacam i povlačim brže, te štap spustim prema moru da varalica ide cik-cak lijevo i desno.

Nakon par zabačaja ako nema napada mijenjam taktiku i povlačim isto brzo varalicu, ali štapom uzdignutim prema gore.

Tada cimam varalicu na način da se kreće pravocrtno i iskače iz vode kao iglica u bijegu. Ukoliko ni tada ne bude uspjeha pokušavam sa sporijim vođenjem uz šetanje varalice cik-cak, lijevo desno, jer ponekad strijelka nije raspoložena za napad pa u ovakvom povlačenju zna udariti na varalicu iz čiste dosade – pojašnjava Elvis.

– To su neke osnove kojima se ja koristim a ima tu još puno ‘nauke’ i tajni oko strijelke koje bolji i iskusniji spineri koriste.

I još nešto, period jesen-zima, kada je tlak zraka u porastu i udari bura, ne stojte doma, nego štap u ruke, okačite varalice, bacajte i smrznite ruke.

Jugo i kiša su mi puno manje strijelki dali, skoro pa da ih mogu na prste jedne ruke pobrojati.

Dakle, strijelka mora lupiti, samo treba biti uporan! Rogi! – ispričao nam je Elvis Ljubičić.