Koliki su razmjeri pomora plemenite periske, Pinna nobilis, u Sredozemlju endemske, a u nas i zakonom zaštićene vrste školjkaša, moglo se čuti na nedavno održanom znanstveno-stručnom skupu u Krku na kojemu su se, na inicijativu i u organizaciji ekološke udruge Eko Kvarner, u krčkoj Gradskoj vijećnici okupili brojni domaći stručnjaci, znanstvenici brojnih specijalnosti iz domene morske biologije.

​Među njima je, uz ostalo i kao članica programskog odbora konferencije posvećene nastojanjima širenja zone obuhvata Natura 2000 područja i na morsko područje (u zoni zapadne obale otoka Krka i Riječkog zaljeva) bila i dipl. ing. biologije Milvana Arko-Pijevac, muzejska savjetnica Prirodoslovnog muzeja Rijeka, široj javnosti već dobro poznata znanstvenica, ali i zagovarateljica i promotorica nastojanja zaštite okoliša te očuvanja prirode, pa i u dijelu ispod površine mora.

Zabrinjavajući podaci

– Nažalost, kroz spoznaje koje smo i dosad imali, ali i nakon više vrlo kvalitetnih, sadržajnih te predstavljenim činjenicama izuzetno zabrinjavajućih izlaganja većeg broja domaćih stručnjaka, svatko, pa tako i ja, dolazi do spoznaje da je situacija, kad su periske u pitanju, upravo alarmatna, riječi su kojim nam je svoje dojmove predstavila naša sugovornica koja je i sama, kako na plenarnom djelu krčkog skupa, tako i u njegovom terenskom, odnosno podmorskom djelu, imala priliku pridonijeti nastojanjima pronalaženja živućih periski, bilježenju njihovih pozicija i prikupljanju materijala nužnog za nastojanje spašavanja te sad već ugrožene vrste od izumiranja.

– Periska nestaje, istraživanja se rade, ali ne u mjeri u kojoj bi se istraživanje biologije i ekologije neke tako ugrožene vrste trebala raditi, posebice u uvjetima njena krajnje brzog izumiranja, odnosno u trenucima kad prijeti potpuni nestanak jedne vrste, nastavila je Arko-Pijevac.

​- Najvažniji razlog manjka spoznaja o samim periskama, kao i razlozima zbog kojih one unatrag posljednjih nekoliko godina tako brzo nestaju iz našeg, kao i podmorja Sredozemnog mora, izostanak je sustavnijeg i dostatnog financiranja zahvata na njihovom proučavanju, bez kojeg je iluzorno očekivati da se nešto učinkovito sad na brzinu može poduzeti, ustvrdila je riječka biologinja te napomenula da je i krčka konferencija imala glavni cilj pripomoći sinergijskom djelovanju na spašavanju te brzonestajuće vrte morskog školjkaša.

​- Ono što se već neko vrijeme događa s periskama na neki način korespodira sa situacijom s kojom smo i mi ljudi sad suočeni u okolnostima pandemije COVID-19, s time da se te dvije pandemije ni izbliza ne mogu usporediti po pitanju pažnje javnosti, a još manje financijskih sredstava koja znanosti stoje na raspolaganju za pronalazak »lijeka«. Periske su iz Sredozemlja tako danas već gotovo pa nestale, a koliko su ugrožene, najbolje govori podatak da je osim možda još pokoje, nadamo se vitalne kolonije na sjevernom Jadranu, na cijelom Mediteranu znanstveno dokazana živost i zdravlje tek pokoje manje skupine tih zaštićenih školjki, uz ostalo i svega osam preostalih primjeraka u podmorju Baleara. U području Jadrana pak imamo dojave o postojanju (još uvijek) živih periski, i to upravo s ovog našeg sjevernog, odnosno kvarnerskog dijela i te dojave moramo provjeriti, istakla je Arko-Pijevac.

Korisno »Plavo oko«

Kako se provjerava utemeljenost dojava pristiglih od rekreativnih ronilaca o postojanju još uvijek živih periski, naša nam je sugovornica predstavila najavljujući provedbu organiziranih znanstveno-ronilačkih izvida, svojevrsnih podmorskih ekspedicija koje je ovih dana provela veća skupina zaljubljenika u podmorje, zajedno sa znanstvenicima koji su sudjelovali na krčkoj konferenciji.

– U planu je obilazak svih lokaliteta s kojih imamo dojavu o postojanju periski, posebice onih za koje dojavitelji tvrde da su ondje uočeni primjerci živi, a što se lako i jednostavno utvrđuje praćenjem refleksnih reakcija, odnosno zatvaranja samih školjaka već i na najmanji pokret u njihovoj blizini, nastavlja biologinja iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, institucije koja je dala velik i važan doprinos nastojanjima geolociranja i bilježenja prisutnosti periski, uz ostalo i kroz razvoj aplikacije »Plavo oko«.

Foto Marinko Babić

– Radi se o tehnološkom alatu pomoću kojeg se baš svaki ronilac, kupač ili nautičar na vrlo jednostavan način može informirati o svemu s čime se susretne u i oko mora. Svatko uz pomoć svog pametnog telefona može fotografirati ono što ga interesira ili na što u moru naiđe, te uz popratni opis svog »pronalaska« može administratoru te aplikacije poslati upit koji ovaj potom prosljeđuje specijalistu za određenu vrstu organizma ili pak odgovornoj službi nadležnoj za kakvu specifičnu »situaciju«. U najkraćem mogućem roku svi korisnici ove aplikacije tako dobivaju povratne informacije, doznaju o kojoj se »uslikanoj« vrsti radi, njezinoj biologiji i ekologiji, kao i o rješenju problema, ako se radi o onečišćenju.

​Aplikacija »Plavo oko« koja je razvijena suradnjom Prirodoslovnog muzeja Rijeka i riječke tvrtke Ri-ing Net namijenjena je sustavnom bilježenju podataka o pojavama morskih organizama i onečišćenju mora, s ciljem povećanja znanja o moru i njegovoj učinkovitoj zaštiti. Svatko tko boravi u prirodi, na kopnu ili na, odnosno u moru, dok šeće, planinari, roni, jedri ili pliva, tako može dojaviti opažanje neobičnog događaja koji ugrožava trenutno stanje okoliša. Prilikom susreta s nepoznatom, zanimljivom ili potencijalno opasnom vrstom možete također doznati što ste zapravo vidjeli, je li vrsta biljke ili životinje zaštićena, rijetka ili možda opasna. Istovremeno, zabilježenim podacima stručnjaci dobivaju korisne podatke koji im služe u daljnjim istraživanjima i povratnim podacima o snimljenoj vrsti ispravno informiraju javnost. Dostavljanjem fotografija i podataka građani tako i sami mogu aktivno sudjelovati i pomagati u znanstvenim istraživanjima, čime se u konačnici postiže bolji pregled kretanja određenog organizma i učinkovitije poduzimanje mjera u zaštiti Jadranskog mora, pojašnjava biologinja.

Zaštititi i stanište

– Svrha korištenja ove aplikacije uzajamna je i brza informacija, ali i obrazovanje građana, kao i pridonošenje učinkovitom djelovanju odgovornih službi i stručnjaka u rješavanju mogućih problema u zaštiti mora. Uzajamnim prijenosom informacija stvara se potpunija slika o stanju bioraznolikosti i kretanjima mogućih opasnih vrsta, a kad su u pitanju periske, i dobivanje spoznaja kojima svaki građanin može pridonijeti spasu te vrijedne i zaštićene vrste od izumiranja, objašnjava nam Arko-Pijevac, naglašavajući velik potencijal te aplikacije i po pitanju lociranja živih periski, posebice na zapadnoj obali Krka gdje ih, po navodima ronilaca, još uvijek ima.​

​​Govoreći o važnosti i smislu inicijative o proširenje ekološke mreže Natura 2000 i na more, pa tako i morsko dno, riječka znanstvenica ističe da je čuvanje i očuvanje sad već iznimno ugroženih periski nemoguće bez čuvanja i očuvanja njihova staništa, prostora u kojem žive, u kojem se hrane i razmnožavaju.

– Bez da zaštitimo, ali i još intenzivnijim znanstvenim zalaganjima upoznamo to područje, teško da ćemo moći zaštititi i očuvati nadamo se živuću sjevernojadransku zajednicu plemenitih periski, ako ona uopće u trenutku dok mi razgovaramo još uvijek postoji, zaključila je Arko-Pijevac, uvjerena da će znanstveni skup, jednako kao i terenske mjere koje su uslijedile nakon njega, pripomoći stjecanju novih spoznaja o tim školjkama te njihovom očuvanju.

Najveći školjkaš Jadranskog mora

Periska je najveći školjkaš Jadranskog mora i endemska vrsta Sredozemlja. Prosječne je veličine između 30 i 50 centimetara, ali može dosegnuti visinu od 120 centimetara. Živi dijelom ukopana u morsko dno na pjeskovitim i muljevitim dnima od 0,5 pa do 40 metara dubine.

Prosječni primjerci duljine 50 do 70 centimetara stari su tridesetak i više godina, a oni najveći, neki čak i dulji od metra, po procjenama znalaca mogli bi biti stari i preko 50 ljeta. Periske su hermafroditi, mlađe školjke su mužjaci, a kasnije postaju ženke. Razmnožavaju se u ljetnom razdoblju izlučivanjem iz reproduktivnih organa, zbog čega i žive u skupinama.

Pomor katastrofalnih razmjera u kratkom roku

Na krčkom skupu priliku predstaviti svoja znanja i opažanja na planu pomora periski još su imali i dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli, izvanredna profesorica s Biološkog odsjeka zagrebačkog PMF-a, dr. sc. Tomislav Šarić s Odjela za ekologiju, agronomiju i akvakulturu Sveučilišta u Zadru, kao i dr. sc. Andrej Jaklin iz Centra za istraživanje mora Rovinj pri Institutu »Ruđer Bošković«. Kako se moglo čuti, od prvih naznaka umiranja ovog endemskog školjkaša zabilježenih uz španjolske obale 2016. godine, uzrok pomora do najsjevernijih dijelova Jadranskog mora koje je sad ostalo posljednjim utočištem te vrste, proširio se u samo četiri godine. Otkad je u akvatoriju Boke Kotorske i Elafita ta pojava prvi put zabilježena u travnju i svibnju prošle godine, u nešto manje od godinu i pol periske su poharane sve do najsjevernijih područja istočne obale Jadrana, zbog čega smo sad na samom rubu njihova nepovratnog nestanka s popisa živućih vrsta.

Pomor koji je poprimio katastrofalne razmjere, prema dosadašnjim spoznajama na praćenju i izučavanju svega što se u podmorju već neko vrijeme događa, prema svemu sudeći uzrokuju dva patogena – parazit Haplosporidium pinne i bakterije iz roda Mycobacterium, ponekad zasebno, a često i u kombinaciji. Što i kako čini da se oba patogena usporedno i tako brzo šire Sredozemljem, znanost još uvijek ne zna, kao što ni učinkovitog rješenja za sad nema, kao ni u nastojanju očuvanja ove vrste izdvajanjem i seljenjem pojedinih zdravih primjeraka u akvarije, i nastojanjem njihova razmnožavanja u kontroliranim odnosno zaštićenim uvjetima. Zbog svega toga, ne dogodi li se nešto neočekivano i drastično u samoj prirodi, sve više upućenih strahuje da je dijelom i zbog dosadašnje nezainteresiranosti ljudi, sudbina ove rijetke, lijepe i sad već ozbiljno ugrožene školjke – zapečaćena!