S Korčule nam se javio Goran Barić, pasionirani panulaš koji je doživio uistinu nesvakidašnji ribolovni rasplet. Evo što nam je Goran ispričao o tom svom ribolovnom doživljaju:

– Jedna od dražih ribolovnih tehnika mi je panula. U vrlo ranoj dobi sam počeo sa lakom panulom na ušate, iglice i luceve, a što mi je bio dobar temelj za nadogradnju tehnike. Onda sam se okušao i u Viškoj, teškoj panuli, koja mi je postala jedna od najdražih ribolovnih tehnika.

A da bi lov panulom bio uspješan treba zadovoljiti nekoliko kriterija. Samo slaganje sistema mora biti na vrhunskom nivou jer se često hvatamo u koštac sa ribama teškim i čak do nekoliko desetaka kilograma. Svi čvorovi moraju biti prilagođeni da podnesu takva opterećenja. Također treba uhvatiti prikladan mamac jer svaki predator ima svoje favorite na svom meniju. Živa ješka nema konkurencije, nikakva varalica ili komad metala ne može zamijeniti ples žive ješke – priča nam Goran.

– Prije samog lova panulom lovim nekoliko liganja te ih spremam u bazen za živu ješku. Ovog puta su lignje malene što često zna biti dobitna kombinacija. No problem s malom lignjom je taj što je često napada sita riba, pogotovo kantari koji je seciraju u nekoliko sekundi svojim oštrim zubima.

Vrijeme je idealno za sve osim ribolova jer je mrtva bonaca, meni osobno najgore moguće vrijeme za ribolov. Dolazim na predviđenu poziciju i kačim najveću lignju s 2 udice i trokukom koja ide u glavu lignje. Obično u predjelu udica uduplam predvez, ali ovog puta ne. Lovim na štapu sa olovom čuvarom kojeg kačim na FG čvor. Sam predvez je oko 6 metara jer pri lovu na velikim dubinama ne mora biti dug kao kad lovimo u plitkom. Naime, sama ješka bude prilično daleko od broda pe se buka motora svede na minimum. Spuštam panulu na dno te je podižem malo dok vozim brzinom od 0,5 – 0.8 čvorova. Nakon jedan sat panule počeo je puhati vjetar južnog smjera i postepeno se naoblačilo, a što često zna biti obećavajuće.

Odjednom vrh štapa zatitra, nešto se događa na drugoj strani.

Iz sjedećeg položaja skačem u borbeni – nastavlja Goran svoju priču.

– Osjećam lagani griz pa malo popuštam i kontriram. Odmah vidim da je kontra otišla u prazno, ali titraji vrha štapa govore da je nešto ipak na udici. Izvlačim sistem i vadim kanjca od nekih tridesetak dekagrama. Primjećujem da imam posla s jako lukavom ribom koja je uzela ješku, ali je odmah ispustila, a kanjac se očito došao počastiti ostacima.

Mijenjam predvez i stavljam nešto tanji te jednu kliznu i fiksnu udicu koje upakiram na najmanjoj lignji iz bazena. Radim isti prolaz, na istom mjestu gdje sam imao sramežljiv griz. Lignja počinje pumpati. Znam da se nešto vrti oko nje. Prolazi minut, dva, tri, pet, a griza nema. Nastavljam voziti i u momentu kada počinjem izvlačit sistem imam lagani griz. Odmah malo popuštam i radim jaku kontru – priča Goran dalje.

– I u tom trenutku iman eksplozivan bijeg ribe. Kočnica štapa proklizuje, a vrh štapa dodiruje površinu mora. Kočnica role je dosta zategnuta, a s obzirom na izvlačenje strune jasno vidim da se radi o velikoj ribi. Ključna stvar kod udarca ribe na panuli je vožnja brodom, nema stajanja nego se riba odvlači od sigurnosti dna, procjepa i kamena jer riba instinktivno pokušava naći spas.

Svim silama ribu pokušavam odvojit od dna tj. pokušavam je okrenuti prema sebi. Znam da je riba blizu dna te je pod cijenu pucanja sistema vučem svom snagom. Uspijevam ribu okrenuti prema sebi, ali riba ne staje nego divlja. U svakom pokušaju bijega izvlači nekoliko metara upredenice dok ja pokušavam pokupiti izvučene metre.

Po načinu bijega i specifičnim trzajevima glavom daje se naslutiti da je na drugoj strani strune veliki zubatac tako da još više počinjem forsirati izvlačenje. Riba postepeno posustaje te su pokušaji bijega sve manje intenzivni. Kad sam je odvojio dovoljno daleko od dna usporavam s vađenjem jer je predvez prilično tanak. Više ne forsiram ribu i uživam u izvlačenju. A kada je riba došla na oko 3o metara od broda, a još je ne vidim, sva težina odjednom nestaje. Štap koji je bio savijen do mora se ispravlja.

Odmah mi na pamet pada onaj tanki predvez. Namatam sistem, skidam olovo čuvar.

Primjećujem da je tanki sistem s udicama čitav. Još gore, riba se otkačila…

Minutu nakon toga, sasvim slučajno se okrećem u smjeru izvlačenja ribe i na 15 metara od broda, a možda 5 metara pod površinom, vidim ogromnu siluetu ribe. Nakon prvotnog šoka kad se riba otkačila opet šok!

Gledam u nevjerici. Ogromna ženka zubaca krunaša, jarke crvene boje lagano isplutava prema površini. Pogledam bolje i vidim da ima napuhan mjehur koji se usred drila napuhao te ribu odvukao prema površini. Ponovo palim brod uzimam gaf, dolazim do ribe koja pluta na površini te je kačim i ubacujem u brod. Riba od 11,7 kilograma dužine! Skoro metar! To je bio doživljaj – ispričao nam je Goran Barić.