
Sudbine pomoraca koje je Drugi svjetski rat odveo u daleku Montanu u SAD-u, gdje su čekali kraj rata iza ograde kampa Fort Missoula
povezane vijesti
Početkom Drugog svjetskog rata 29 talijanskih brodova s oko 1.400 pomoraca našlo je sklonište u neutralnim lukama. Smatra se velikom greškom fašističke Italije da prije ulaska u rat nije vodila računa o svojim brodovima. Tek kasnije, posade su dobile nalog da sabotiraju brodove kako ne bi pali u ruke saveznicima. Prema dokumentima, u SAD-u se sudilo oko 300 pomoraca zbog sabotaže te su bili osuđeni na zatvorske kazne od jedne do tri godine. No, malo njih je završilo u zatvorima, već su upućeni u internaciju u kampovima diljem SAD-a.
Zahvaljujući Carrie Nowlen, direktorici razvoja i komunikacija Povijesnog muzeja u Fort Missouli, imamo uvid u spisak pomoraca iz naših krajeva koji su završili u internaciji u tom mjestu u državi Montana. Kamp je zatvoren 1944. godine, veliki dio pomoraca se vratio u Europu, a manji je prihvatio američko državljanstvo i ostalo u SAD-u. Talijanski dio kampa, uz njih su tu bili internirani američki Japanci i Nijemci, dobio je ime Bella vista.
RATNI PLIJEN
Putnički oceanski liner »Conte Biancamano« za 1.071 putnika izgrađen je 1925. u brodogradilištu William Beardmore & Co. u Dalmuiru u Škotskoj za talijanskog brodara Lloyd Sabaudo, Societa di Navigazione a Vapore iz Genove. Početkom rata sklonio se u luci Cristobal, a u prosincu 1941. proglašen je američkim ratnim plijenom te je, nakon rekonstrukcije u Philadelphiji, postao »USS Hermitage« i služio za prijevoz trupa.
Kad ga je preuzela američka mornarica, posada je internirana, a među njima su bila četiri pomorca, svi konobari, iz naših krajeva koji su završili u kampu u Fort Missouli.
To su bili Antonio Zivcovich (ev. Zivicovich), rođen 24. rujna 1904. u Šibeniku; Giovanni Kattnig, rođen 1. prosinca 1902. u Kanfanaru; Giusto Fagarazzi, rođen 7. svibnja 1900. u Rovinju te Giovanni Velci, rođen 7. listopada 1899. u Cresu.
Brod je 1947. godine prodan Italiji po simboličnoj cijeni te je nastavio ploviti (Societa Marittima Nazionale, Rim) da bi 1948. bio rekonstruiran u Monfalconeu i prilagođen za 1.578 putnika. Izrezan je 1960. u La Speziji.
SABOTAŽA
Motorni brod »Fella« izgrađen je u Stabilimento Tecnico Triestino u Trstu 1926. za kompaniju Navigazione Libera S.A. iz Trsta. Posljednjeg dana ožujka 1941. posada je sabotirala brod prema naredbi koji se već neko vrijeme bio sklonio u luku Punta Arenas na Kostariki. Brod nikada nije spašen te je još i danas vidljiva njegova podrtina. Posada je internirana u Fort Missoulu.
Među njima su bili: Francesco Belli, rođen 6. studenoga 1895. u Puli, konobar; Giuseppe Gianatti, rođen 4. srpnja 1906. u Malom Lošinju, drugi časnik palube; Alfredo Benvenuti, rođen 6. ožujka 1919. u Istri, mladić sobe; Bruno Curti, rođen 19. siječnja 1900. u Rijeci, mehaničar; Attilio Grassi, rođen 7. veljače 1911. u Umagu; Duilio Gullin, rođen 15. rujna 1905. u Pazinu, treći strojar; Domenico Jedreici (ev. Jedreicich), rođen 31. siječnja 1907. u Filosici, mornar; Pietro Malissa, rođen 5. travnja 1920. u Poreču mladić palube; Libero Massaroto, rođen 22. rujna 1922. u Rovinju, mladić sobe; Giovanni Petrovich, rođen 6. travnja 1900. u Umagu, vođa palube; Luigi Tomaz, rođen 20. listopada 1907. u Cresu, mazač te Angelo Gilberti, rođen 22. studenoga 1912. u Piranu.
Parobrod »Laconia« izgrađen je 1912. godine u brodogradilištu Triestino u Monfalconeu, a 1941. godine, kada ga je preuzela američka vlada, bio je u floti D. Tripkovich & C., S.A. di Navigazione, Rimorchi e Salvataggi iz Trsta. Postao je »Elwood« (US Marad) te je posada internirana, a među njima su bili: Edoardo Lugli, rođen 24. travnja 1901. u Kopru, prvi strojar; Domenico Prussi, rođen 12. studenoga 1908. u Čepiću, ložač; Antonio Toich, rođen 15. travnja 1910. u Meragu, mornar; Francesco Crevato, rođen 20. ožujka 1902. u Dubrovniku, prvi časnik; Antonio Crevatin, rođen 24. travnja 1911. u Skitača-Labin, mornar; Giorgio Kiraz, rođen 29. siječnja 1892. u Medulinu, ložač; Pietro Leva, rođen 21. studenoga 1899., u V. Lošinju, drugi časnik; Matteo Lupetin, rođen 26, srpnja 1889 u Skitača-Labin, vođa palube; Antonio Palliaga, rođen 7. lipnja 1910. u Rovinju, ložač; Emilio Pezzulich, rođen 21. studenoga 1903.. u Šušnjevica, ložač; Antonio Verbanaz, rođen 6. listopada 1906. u Labin, mornar; Giuseppe Vosilla, rođen 13. veljače 1909. u Plominu, ložač. Brod je izrezan u veljači 1949. godine u Mobileu u SAD-u.
INTERNIRANA POSADA
Motorni brod »Leme« (tal. Limski kanal) izgrađen je 1925. u Stabilimento Tecnico Triestino, San Marco, Trst za Navigazione Libera Triestina iz Trsta (od 1937. Italia S.A. di Navigazione, Genova). Godine 1940. zaustavljen u Astoriji (Oregon, SAD), od 10. lipnja 1941. postaje američki »Lowland« te iste godine iznajmljen britanskom Ministarstvu ratnog prometa. Posada je internirana, jer je sabotirala glavni i pomoćne motore, a među njima su bili pomorci: Edoardo Crisanaz, rođen 11. rujna 1913. u Pazinu, konobar; Rodolfo Ghersentich, rođen 5. kolovoza 1910. u Roču, konobar; Giovani Marussich, rođen 21. prosinca 1904. u Beleju, mornar; Pietro Paulovich, rođen 11. veljače 1915. u Poreču, mladić palube; Antonio Scopazzi, rođen 14. travnja 1897. u Labinu, glavni konobar u restauraciji; Milano Sirotich, rođen 15. rujna 1914. u Istri (navedeno: Sotto le Lupe, mladić sobe; Domenico Ulianich, rođen 9. veljače 1896. u Austriji, tesar;Silvio Cusma, rođen 7. veljače 1912. u Piranu, mornar i Marcello Parenzan, rođen 21. rujna 1914. u Piranu, mladić palube.
Parobrod »Aussa« izgrađen je 1921. u Cantiere San Rocco u Trstu za Navigazione Libera Triestina S. A.,Trst. Desetog lipnja 1940. interniran je u New Yorku s brodovima »Arsa«, »Alberta« i »San Leonardo«. Nekoliko mjeseci je bio vezan u Port Newarku u raspremi, a 30. ožujka je konfisciran te su naoružani pripadnici Obale straže preuzeli brod, a posada je internirana, najprije u Virginiju, a onda u Fort Missoulu. Prije toga je posada sabotirala brod, pa su zapovjednik Erminio Scaleggeri i devet članova posade osuđeni na tri godine zatvora. U internaciji su bili: Mario Blasina, rođen 9. travnja 1912. u Puli; Pietro Dapas, rođen 4. prosinca 1924. u Rovinju, Domenico Fonio, rođen 18. rujna 1893. u Puli i Giovanni Garbin, rođen 7. prosinca 1911. u Rovinju.
S broda »Alberta« internirani su: Domenico Blasina, rođen 25. svibnja 1897. u Labinu, vođa palube; Antonio Bubich, rođen 24. srpnja 1896. u Plominu, mornar; Mario Malabotta, rođen 19. listopada 1902. u M. Lošinju, Domenico Ottulich, rođen 20. svibnja 1914. u Osoru; Giuseppe Pullich, rođen 24. travnja 1895. u Kožljaku, Joseph Peter Sponza, rođen 7. srpnja 1909. u Rovinju; Ettore Giovanni Suttora, rođen 28. travnja 1905. u M. Lošinju i Giuseppe Bresaz, rođen 29. siječnja 1914. iz Sv. Lovreča.
ŽIVOT U FORT MISSOULI
Prema izvješću Crvenog križa, čiji su članovi posjetili u listopadu 1942. kamp u Fort Missouli, kamp se nalazio na tisuću metara nadmorske visine u udolini, a bili su smješteni u drvenim grijanim barakama s tekućom vodom, toplom i hladnom, u sobama s jednim ili dva kreveta za časnike i zajedničkom spavaonicom za »bassa forza«. Izvan kampa se nalazila bolnica s američkim liječnikom, dok je zubar dolazio dvaput sedmično. U kuhinji je radio talijanski kuhar i dvadeset pomoćnika i konobara iz redova interniraca. Časnici su imali posebnu blagovaonicu, a služili su ih brodski konobari. Dvaput na tjedan imali su kinoprojekcije američkih filmova, a utemeljena su dva orkestra i dramska skupina. Imali su veliku praonicu, biblioteku i crkvu.
Internirci su radili na imanjima (uzgoj šećerne repe), u lokalnoj industriji i u borbi protiv požara. Za te poslove bili su plaćeni prema američkom zakonu. Zanimljivo je da su američke vlasti dozvolile da se obilježi dvadeseta obljetnica fašističkog marša na Rim.
Talijanski pomorci ostali su u kampu do 1944. godine kada su pušteni… Veliki dio njih se vratio svojim kućama, a neki su prihvatili američko državljanstvo i tu nastavili živjeti.