Malo je žena ribolovaca koji s takvim žarom i strašću love ribu kako to radi Lili Jajac. Kad smo je upitali u čemu je tajna njenog uspjeha, rekla nam je jednostavno, da je u pitanju samo bezgranična ljubav prema moru i ribolovu.

– Dogovor o odlasku na ribe se sklopi u dvije sekunde ili točnije koliko je potrebno da se izgovori riječ ‘važi’. Prognoza je bila obećavajuća i činilo se da će bit savršen ribolov u driftu jer brod s kojim ovaj put idemo u ribolov nema MinnKotu. Za one koji ne znaju što je MinnKota, to je električni pramčani motor koji vas drži na poziciji ili s kojim možete trollati, naravno po želji, a može biti i od pomoći ako imate problema s glavnim pogonom, ali u normalnim vremenskim uvjetima – objašnjava nam Lili.

Po ko zna koji put, kad smo prošli kroz Splitska vrata, plovni put između Brača i Šolte, i kad se otvorio pogled prema Visu, Hvaru i Svetom Andriji, uvidjeli smo da je prognoza potpuno promašena. Puhalo je jugo koje je zapravo trebalo zapuhati tek sutra oko podne. Ali sad nas više ništa nije moglo spriječiti da pokušamo.

Pet kilograma čistog gušta

Već neko vrijeme lovim samo šampjere, škarpine i kokote i baš sam se zaželjela jednog pravog i borbenog kruaša. Razmišljajući o tome promatram jiggove i ove sada popularne silikonske lignje i sipe, da ih sada ne reklamiram, a svi zaljubljenici u more i ribolov znat će o čemu se radi. Poluoblačno vrijeme i jak vjetar naveli su me da odaberem teži inchiku, točnije Molix Kiku od 160 grama roze boje. Obožavam jigganje jer mi niti jedna vrsta ribolova ne donosi toliko užitka kao trenutak kada mi riba zaustavi jigg za vrijeme konstantnog cukavanja, trzanja štapom uz istovremeno namatanje role – nastavlja Lili svoju priču.

– Tako dolazimo na poziciju, namještamo se i nalazimo jato plave ribe. Malo proučavamo u kojem je smjeru kurenat pa se ponovo namještamo s brodom tako da dodriftamo do pozicije na kojoj smo našli ribu. Drift je bio jako brz, 1.4 čvora, što je za jigganje dosta naporno, pogotovo na velikim dubinama jer ti se odmota toliko upredenice da svako malo trebaš sve to namotati pa ponovo puštati jigg u dubinu. Do mene je prijatelj, a suprug Igor i još jedan prijatelj su strateški raspoređeni po provi broda. Dolazim do dna, nekih 78 metara. Jiggam desetak metara od dna pa ponovo otpuštam multiplikator Wiki Jigging 900H. Jigg pada na dno i u tom drugom pokušaju, nakon trzaj-dva, bum, udarac.

Bilo je dva po dva

U istom trenu i prijatelju do mene riba zaustavlja štap. Počinje borba. Jako sam joj kontrirala jer je moj štap Black Hole Magic Eye malo mekan pa treba jače trznuti da se udica zabije kako treba. Odmah po trzanju i potezanju znam da je u pitanju ‘On’. Gospodin se ne da i drži se dna. Štap se pošteno uvija, lagano izvlači upredenicu. Moram mu malo otpustiti kočnicu da šta ne pukne. Aha, popušta…

Povučem par metara, onda opet malo on, pa ja, pa on i tako sve do površine. Uopće se nije predavao sve do samog kraja. Kada je ušao u špurtil svi smo odahnuli. Vadim krunaša iz špurtila, a on visi na kožici od usne. Sva sam protrnula jer je zaista bila tanka linija u pitanju do gubitka ove lijepe ribe – s neskrivenim žarom Lili nastavlja svoju priču.

– Prijatelju riba ispada, no nakon par minuta udara mu druga. Naravno isto je riječ o krunašu no manjem od mog. Stalno smo se vraćali u trag i ‘lupali’ jiggovima cijeli dan. Ostali smo tu do sumraka kada je palo još par komada. Dobro smo se navaljali jer jugo nije popuštalo ali smo svejedno sretni i zadovoljni, malo nakon ponoći, uplovili u lučicu Špinut.

Bila sam presretna, ponosna, napunjenih baterija, a opet i umorna jer jigganje je ipak fizički naporna vrsta ribolova. Naravno da jedva čekam novi izlazak na more i nove ribarske avanture, a ovaj će se ulov kao i uvijek pojesti u dobrom društvu i opet će plivat onako kako treba, u maslinovom ulju pa u vinu. Aj, dobro, u Coli jer netko treba i vozit – završila je Lili priču o svojoj jiggerskoj avanturi.