Pored mjesečevog i sunčevog utjecaja na redovitu izmjena plima i oseka koje, kao što smo rekli imamo četiri u jednom danu, u sliku valja ukalkulirati i stalna strujanja koja se na našoj obali kreću od juga prema sjeveru. Kada tome svemu dodamo i naše otoke i nepravilnu obalu, dobijamo vrlo šarenu i neravnomjernu sliku strujanja koja podižu i spuštaju razinu mora.
povezane vijesti
Plima je pojava uvjetovana položajem Sunca i Mjeseca pri čemu unatoč znatno manjem promjeru i masi Mjesec ima puno veći utjecaj na promjene razine mora i to prvenstveno zbog činjenice da je za razliku od Sunca, jako blizu našem planetu.
Plime i oseke se u toku 24 sata izmjene četiri puta što znači da more dva puta dosegne svoju najvišu i dva puta svoju najnižu razinu.
Najizraženije plime i oseke nastupaju kada se privlačne Slina plime se najbolje može vidjeti na mjestima na kojima plima nailazi an preprekusile Mjeseca i Sunca zbroje što se događa kada su u istom položaju u odnosu na Zemlju. Tada se sile doslovno zbrajaju a privučeno more raste do svoje najviše razine kada govorimo o sizigijskim ili živim plimama.
Nasuprot najvišim plimama, postoje i najneutralnije mijene, koje se događaju za mjesečevih kvartura kada se privlačne sile mjeseca i Sunca, zbog položaja koji u tom trenutku zauzimaju na nebeskom svodu, jednostavno poništavaju.
Takve plime nazivamo mrtvim plimama.
Silina plime se najjasnije vidi na mjestima na kojima nadolazeće more nailazi na prepreke
Pored mjesečevog i sunčevog utjecaja na redovitu izmjena plima i oseka koje, kao što smo rekli imamo četiri u jednom danu, u sliku valja ukalkulirati i stalna strujanja koja se na našoj obali kreću od juga prema sjeveru. Naime zbog inercije mora u odnosu na rotaciju Zemlje i manje-više stalnih temperaturnih razlika ustanovljena je morska struja koja uvijek i stalno teče uz našu obalu, a vraća se niz talijansku. Zbog te je pojave napredovanje plime uzrokovane mjesečevim mijenama izraženije, dok se oseka svaki puta mora boriti sa stalnim kontrakurentom.
Kada tome svemu dodamo i naše otoke i nepravilnu obalu, dobijamo vrlo šarenu i neravnomjernu sliku strujanja koja podižu i spuštaju razinu mora. Grafikoni koji prikazuju plime i oseke u pravilu variraju i ‘lažu’ zbog prirodnih fizičkih prepreka kao što su otoci i kanali.
Dobar je primjer za to situacija kojoj je izložen pašmanski Ždrelac. Na tom mjestu nadolazeće more nailazi na vrlo konkretnu prepreku – otoke Pašman i Ugljan koji svojim položajem sprječavaju protok morskim strujama. Jedino mjesto kojim se ogromna količina mora može uliti u Zadarski kanal je upravo pašmanski Ždrelac.
Pritom plima koja se pojavljuje u zadarskom akvatoriju nikako ne stiže istovremeno na vrata Ždrelca i na zadarsku rivu.
