Tako sam ga i iskrcao i čim sam se odmakao od doka vidim njega kako se trčeći približava kačanju. Ne mogu da vjerujem jer vidim da na suhom nateže pušku. A riba uza sami dok, samo što ne izađe na suho. I vidim kako Vuk ispaljuje strijelu…
povezane vijesti
Iz Podgorice nam se još jednom javio Dejan Bojanović koji nam je u ovim hladnim danima osvježio sjećanje na ljetne ribolovne podvige. Premda Dejan skoro svakodnevno uživa u ribolovu sa cijelom svojom obitelji, jedan je ribolovni događaj ostao zabilježen kao poseban.
Evo što nam je Dejan rekao o tom uspjehu svog sina Vuka:
– Generalno gledajući, u obitelji svi lovimo. Kroz sezonu vodimo i goste u ribolovni turizam, ali kad prođe sezona onda se posvećujemo samo sebi i svom uživanju u ribolovu.
A ovo što je Vuk uspio, način na koji je ulovio ribu, e to je događaj koji ću pamtiti cijeli svoj život – priča nam Dejan.
– Dakle, to je bio momenat, sve se zbilo u trenu, kao što to u ribolovu obično i biva.
Bio je baš lijep dan pa smo izašli da obiđemo vrše, da vidimo je li se što ulovilo.
I tako dolazimo prema otoku svetog Nikole, a tamo uz dok imamo što i vidjeti. More doslovno kuha, vri, kača, što bi rekli – nastavlja Dejan.
– Kaže meni sin Vuk da ga ostavim na doku jer je riba udaljena možda samo trideset metara od doka. Kaže da će pokušati zaroniti da skine nešto s puškom.
Tako sam ga i iskrcao i čim sam se odmakao od doka vidim njega kako se trčeći približava kačanju.
Ne mogu da vjerujem jer vidim da na suhom nateže pušku.
A riba uza sami dok, samo što ne izađe na suho.
I vidim kako Vuk ispaljuje strijelu i idućeg trena na dok izlaze dvije prelijepe lampuge.
Spojio ih je u jednom hicu, obje! Lovile su cipole i to im je bio zadnji lov.
Zajedno su imale 5 kilograma. Baš lijepo, izvanredno, prelijep dan…
To je bio jedan od onih trenutaka koji se nikada ne zaboravlja – ispričao nam je Dejan Bojanović.
A kako je to izgledalo toga dana možete vidjeti ovdje.
