Rijedak na sjevernom Jadranu

U akvatoriju Kvarnera nedavno je ulovljen rijetki kapitalac. Donosimo priču o “krunašu” i tome kako ga uhvatiti

Branko Šuljić

Za ješku se koristi meso svježe srdele ili bugve, ali može i neke druge svježe ribe - gire, iglice, papaline, čitav gavun... Grize i na trak hobotnice, vjerojatno bi i na lignjicu, sipicu, velikog crva, kakvog raka



Štura fotovijest objavljena prije nekoliko dana u našem listu zaslužuje više pažnje.


Ako ništa drugo, onda zbog ljudi od mora, zbog ljubitelja riba i ribolova. Ponovimo, iz te vijesti saznali smo da je »u Kvarnerskom zaljevu ulovljen zubatac krunaš težak nešto manje od 15 kilograma.«


Informacija je, očito, došla iz ugostiteljskog, a ne ribolovnog miljea. Jer, nisu objavljeni nikakvi detalji o preciznijoj lokaciji ulova, načinu kako je ulovljen taj kapitalac, kojim alatom… A, takvu ribu nije baš lako i jednostavno uloviti! Uz to, rijetku u ovom akvatoriju.




Zubatac krunaš stanovnik je čitavog Jadranskog mora. Na sjeveru, međutim, rijetko se susreće, za razliku od južnog dijela gdje je gušće naseljen. Prvi je rođak onog pravog zubaca, dobro nam poznatog. Na našoj obali i otocima još ga nazivaju krunaš, zubac krunaš, zubatac barjaktar, okrunjeni zubac, pagar krunaš, muški pagar… Pripada obitelji ljuskavki koju, uglavnom, čine kvalitetne i najkvalitetnije ribe. Zubatac krunaš najveći je član te obitelji. Maksimalno naraste u duljinu do 120 centimetara a, prema procjenama naših znanstvenika, uz istočne obale Jadrana do 111 centimetara. Maksimalna mu je težina 24 kilograma. Prosječnim primjercima težina se kreće oko 8 kilograma, a duljina između 40 i 60 centimetara.


Stalno mjesto boravka


Tijelo mu je izduženo, visoko i bočno spljošteno, slično kao zubacu. Čelo mu je izbočeno u obliku nekakve grbe, što posebno dolazi do izražaja kod mužjaka, a to su primjerci duži od 50 centimetara. Kod nedoraslih te izbočine nema, pa su oni posve slični zubacu. Građa tijela je čvrsta i snažna, posebno prednji dio, a peraje su velike i jake. Na glavi se ističu jake čeljusti u kojima se kriju veliki i oštri zubi očnjaci. S gornje strane tijela zubatac krunaš je tamniji, ima smeđastocrvenkastu boju, s rijetkim crnim mrljicama, dok mu je donji dio ružičastosrebrnkastobjelkast. Repna peraja je ružičasta s crnim obodom.



Krunaš boravi uz obalne hridi, više u unutrašnjem nego na otvorenom moru, a izbjegava posve ravna dna. Staništa su mu i na osamljenim brakovima. Uglavnom se zadržava na dubinama između 40 i 130 metara, a može se naći pliće i dublje, od 15 do 200 metara, obično u manjim plovama. Nešto gušća naselja nalaze se na području Hvara i Pelješca, u Šibenskom kanalu, a manje oko Visa, Mljeta i Lastova. Također, rado se zadržava oko podrtina potonulih brodova ili nekih drugih velikih predmeta. Za krunaša bi se moglo reći da je riba sa stalnim mjestom boravka, jer svoje prebivalište rijetko mijenja i od njega se previše ne udaljava.


Osim Jadranskog mora, krunaš je stanovnik Sredozemlja, ali nigdje nije masovan. Znatno je učestaliji uz obale istočnog Atlantika, od Portugala do Angole te u vodama otoka Sao Tome i Principe. Nastanjuje i akvatorij Kanarskog otočja, ali je u njemu rijedak.


Lovina sportaša i rekreativaca


Zubatac krunaš u Jadranu nije masovan, pa se rijetko pojavljuje u ribarskim lovinama. Uglavnom ga love sportski i rekreacijski ribolovci, dok se alatima gospodarskog ribolova malo lovi. Sezona lova počinje sredinom ljeta i traje do kraja jeseni, ovisno o meteorološkim prilikama. U ostalom dijelu godine lovi se rijetko, s vremena na vrijeme koji usamljeni primjerak.


Od udičarskih alata lovi se tunjom i povrazom, sa štapom ili bez njega te parangalom. Podrazumijeva se, ti alati moraju biti teže konstrukcije. Za tunju i povraz koristi se najlon debljine 0,70 do 0,80 milimetara. Tunja je prikladnija od povraza, jer najlon padne na dno, pa ga riba ne vidi. Iznad vrtuljka dobro je staviti klizajuće olovo težine 3 do 4 dekagrama, a na kraj se vezuje udica broj 3 do 5. Zbog njegovih snažnih i oštrih zubi neki ribolovci između vrtuljka i udice vezuju komad čelične žice. Tunja se može izraditi i bez olova, jer je za krunaša potrebno staviti veću ješku, koja brže pada na dno.


Povraz, također, mora bit teži, debljine osnovnog najlona i prama kao kod tunje. Predvez se izrađuje na klasičan način, s time što najdonja prama treba biti duga, da dođe ispod olova i legne na dno. Neki čak prakticiraju zadnju pramu vezati ispod olova.


Za izradu parangala koristi se osnovni najlon debljine 1,00 milimetara, prame su duljine jedan metar, čak i duže, međusobno malo više udaljene. One su u pravilu 0,10 do 0,20 milimetara tanje od tijela parangala, a udice su iste veličine kao za tunju. Tako bi trebalo biti, iako znam primjer kada je veliki krunaš ulovljen parangalom lake konstrukcije. Za ješku se koristi meso svježe srdele ili bugve, ali može i neke druge svježe ribe, na primjer gire, iglice, papaline, čitav gavun… Grize i na trak hobotnice, vjerojatno bi i na lignjicu, sipicu, velikog crva, kakvog raka, jer se rakovi nalaze na njegovu jelovniku.


Osnovno je, međutim, da se ne treba zamarati izradom posebnog alata za lov zubaca krunaša. Ako se nađe u području ribolova, i ako mu odgovara ponuđena ješka, on će zagristi na povraz, tunju ili parangal, bez obzira na to kojoj su ribi oni namijenjeni. A, lakše ga je izvući nego rođaka mu zubaca.


Zubatac krunaš ponekad se nađe i u ulovu podvodnih ribolovaca. Ne događa se često, jer dubina na kojoj on boravi nije svima dostupna. Ulovom krunaša mogu se pohvaliti samo vrhunski podvodni ribolovci, istinski dubinaši. Takvi ističu da se lovi znatno lakše nego pravi zubatac.


Okrunjeni zubac


Zubatac krunaš stanovnik je čitavog Jadranskog mora. Na sjeveru, međutim, rijetko se susreće, za razliku od južnog dijela gdje je gušće naseljen. Na našoj obali i otocima još ga nazivaju krunaš, zubac krunaš, zubatac barjaktar, okrunjeni zubac, pagar krunaš, muški pagar…


Staništa


Krunaš boravi uz obalne hridi, više u unutrašnjem nego na otvorenom moru, a izbjegava posve ravna dna. Staništa su mu i na osamljenim brakovima. Uglavnom se zadržava na dubinama između 40 i 130 metara, a može se naći pliće i dublje, od 15 do 200 metara, obično u manjim plovama. Nešto gušća naselja nalaze se na području Hvara i Pelješca, u Šibenskom kanalu, a manje oko Visa, Mljeta i Lastova


Gurmanima nije baš privlačan


Što učiniti s ulovljenim krunašem? Konzumirati ga, a što drugo?! Meso mu je bijelo i ukusno, ali ipak znatno slabije kvalitete nego od pravoga zubaca. Gurmanima nije previše privlačan. Zato i nije tražen, niti je njegov ulov naročito cijenjen od ribolovaca. Zacijelo bi kuhar iz ugostiteljskog objekta gdje je nedavni kvarnerski ulov završio mogao ispričati kako ga je pripremio. Iako, za guštiranje je prevelik. Manji primjerci većine riba uvijek su ukusniji!