I baš kad sam otvorio paštetu s namjerom da nešto stavim u usta, počeo je cirkus. Nisam još progutao ono što sam imamo u ustima, kada se štap savio, a špaga sa role silazi kao da je gliser zapeo. Stavljam motor u ler pa ga čak i gasim, premda ne znam zašto, i počinjem sa borbom. Vuče riba, vučem ja, sunce jedan put sa lijeve, drugi put sa desne strane, gumenjak se vrti kao ringršpil…
povezane vijesti
- Dobra priprema je pola uspjeha. Složio poseban predvez pa ulovio kapitalnog kantara
- Jeste li sigurni u boju ješke i olovnice koju koristite u ribolovu? Možda bi trebali razmisliti o tome kako to ribe doživljavaju
- Lovite li isključivo jednom tehnikom i jednim priborom? Možda je vrijeme da proširite krug djelovanja
Iz Slovenskih Vodica nam se javio Alen Šestovič koji je kod rta kamenjak uspio na panulu novim štapom nasukati gofa. Kako nam je rekao, njegovoj sreći nije bilo kraja. Evo kako je to bilo i što se zbilo:
– Kao paušalist u autokampu Rukne sa ženom češće preko vikenda idemo na odmor. Tako je sve i počelo, u vezi sa mojim ribolovom na moru. Pomoglo je što su i susjedi dobri ribari što me nekako primamilo tako da sam kupio godišnju kartu za ribolov pa sada živim za trenutak kada mogu ujutro na ribolov sa gumenjakom.
Tako sam i tog dana ustao oko 5 ujutro, popio kavu i otišao da vidim ako bude sreće sa ribom tog dana.
A taj je dan bio nekako drukčiji, jer sam za rođendan od familije dobio novi Garmin Striker Cast kojeg sam jedva čekao da isprobam na živo. – priča nam Alen.
– Prvo je trebalo uloviti neku živu ješku, ali toga dana ribe nije i nije bilo. Obično u pola sata nalovim oko par šnjura, a tog dana baš nisu htjeli.
Tek nakon sat i pol, negdje već oko 7 sati, konačno sam ulovio prvog šnjura. Pokušao sam još nekih 15 minuta, ali nije bilo sreće, tako da sam sa jednim jedinim šnjurom otišao na traženje ‘velike ribe’ pa šta bude – bude – nastavlja Alen svoju priču.
– I tako sam došao do pozicije oko rta Kamenjak, zapeo šnjura na udice i sa laganim povlačenjem počeo s ribolovom. U tom času, jasno, stavio sam i svoj novi Fish-Finder u more i vidio da je dubina 27 metara, temperatura mora 24°C, a brzina 0,8 milja pa se tako spremao za veliki događaj ispod mene.
I tada su se pojavile dvije ribe, jedna na vrhu, a jedna u dubini, pa sam si rekao:
– Eto ova može da bude moja…
Žena mi je i za marendu stavila paštete i malo kruha pa sam u tom trenu baš otvorio paštetu s namjerom da nešto stavim u usta kada je počeo cirkus.
Nisam još progutao ono što sam imamo u ustima, kada se štap savio, a špaga sa role silazi kao da je gliser zapeo.
Stavljam motor u ler pa ga čak i gasim, premda ne znam zašto, i počinjem sa borbom.
Vuče riba, vučem ja, sunce jedan put sa lijeve, drugi put sa desne strane, gumenjak se vrti kao ringršpil.
I tako nekako, nakon petnaestak minuta borbe, napokon ugledam u moru bijeli odsjaj.
I tek tada sam shvatio da ne sanjam i da je ispod stvarno velika riba. Kad sam ga nekako dovukao do površine, uzeo sam mali gaf, ali riba tada još jednom opet izvlači nekih 5 metara pa konačno odustaje. Borba je gotova, ne može više.. Sa gafom kačim ribu, ubacujem je u brod i vrištim od sreće. Stvarno, gof je moj.
U kampu me sačekala žena, a zatim i pola kampa. Vaga pokazuje težinu ribe 11,61 kilogram. Bilo je slavlja i pića, tako da sada i oni koji nisu znali za Alena sada pa me još uvijek svi pozdravljaju i čestitaju na ribolovnom uspjehu – ispričao nam je Alen Šestovič.
