Još jednom nam se javio Ivan Radovac, ribolovac koji suvereno vlada većinom ribolovnih tehnika pri čemu mu je na prvom mjestu Jigging. I ovoga je puta lovio u Konavoskom akvatoriju i uspješno nasukao najdražu mu lovinu. Evo kako je to bilo:

Nakon cijelog niza nepovoljnih ribolovnih dana, napokon se pojavilo sunce uz umjerene vjetrove što sam trenutno iskoristio za ribolov.

Naravno, temeljne su tehnike bile vezane uz vertical jigging.

Prvog smo dana iz Konavla krenuli već u 5:00 sati i prvi je korak bio potraga za širunima i lignjama.

I dok sam ja pokušavao bezuspješno uloviti koju lignju, kolega puni bazen širunima i rengom kako se u mom kraju naziva divlja srdela.

Lignja je bila i ostala totalno neaktivna ali to nam i nije bilo toliko bitno kad smo imali rengu koja se pokazala kao vrhunska ješka za svu predatorsku ribu.

A posebno je zanimljivo što je većini ribolovaca renga, ta divlja srdela uglavnom usputni ulov dok smo je mi ciljano vrlo uspješno lovili na Mustadov Sabiki Rig T89 – priča nam Ivan.

– Tako nakon nekih sat vremena krećemo polako u potragu za zubacem po obližnjim grotama.

Ribali smo sa sistemom Zoka sa živim širunom na jednom štapu, klasičnom kančanicom na dugom štapu koju smo ješkali domaćom lignjom i srdelom, te jigom na trećem štapu.

Iako smo ribu jasno vidjeli na sonderu bila je totalno neaktivna tako da do 10 sati nismo imali ni griza.

Odlučujemo se za izlazak na dublje pozicije u nadi da će riba proraditi.

Stavljam rengu na Zoku te polako spuštam, dok s drugim štapom lagano jigam.

Za zoku sam koristio Mustadov štap Slow Bouncer do 500 grama koji se za tu tehniku pokazao kao vrhunski slow štap odlične akcije s dosta jakom kičmom. Upario sam ga s multićem na kojem je bila PE#2 upredenica i predvezom Tufline od 30 lbs.

Za jigging sam koristio Mustad Puls do 200 grama, slow štap moderate akcije.

I ispalo je da smo napokon uboli poštu jer se već nakon par minuta štap sa zokom lagano savija. Uzimam ga u ruke dajem odmjerenu kontru nakon čega vidim da se na štapu riba ponaša kao vreća. Na štapu je, kao što se dalo i naslutit prekrasni kovač, a odmah iza kovača lijepa tabinja, a onda sve redom, kako to već biva.

A u međuvremenu na štap s kojim sam jigao dobijam ovog prekrasnog i za tu dubinu veoma rijetkog bodečnjaka.

Tako su nas pomalo i stigle već neke ure pa pomalo krećemo nazad ubijeni od marčanog sunca – nastavlja Ivan svoju priču.

A sutradan nova priča, potpuno drukčija.

Zvuči nevjerojatno, ali nakon jučerašnjeg dana u kojem je žive ješke bilo za bacanje, nema šanse uhvatit ma nijednu ribicu za živu ješku.

Tako smo bili prepušteni jigu i kančanici lovili u prazno do podne, jer nije bilo baš nikakve aktivnosti, ma ni kanjca da krene.

Prebacujući se tako s pozicije na poziciju dospijevam i na rub braka na dubinu od 83 metra.

Kančanicu i dalje ništa ne dira no ja ne odustajem.

Skupljam zadnje atome snage za još par spuštanja jiga planirajući u glavi pomalo povratak kući.

I dok sam u mislima već krojio popodnevno izležavanje, u 12:30 se događa nešto nevjerojatno.

U jednom spuštanju dobijam prekrasnu kirnju galinjaču. Nije ona na štapu neki borac jer ide kao vreća gore, ali je veselje na maksimumu.

A onda poseban gušt.

Već u idućem spuštanju dobivam još jednu. Kao da su bile u paru tamo dolje u onoj morskoj tmini.

Nakon te druge ribe palim motor i dajem gas. Za danas dosta. Idem pravo doma da na ne bih došao u napast izvući još koju – ispričao nam je Ivan Radovac.